Što je točno anestezija i koje vrste postoje?

Anestezija znači gubitak osjeta, pri čemu se može podrazumijevati samo gubitak svijesti ili samo gubitak osjeta boli ili istovremeni gubitak i osjeta boli i svijesti.

Anestetici su pak lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Za anestetike je značajno da imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu.

Među vrste anestezije ubrajaju se opća anestezija (inhalacijska, intravenska i rektalna) te lokalna anestezija (površinska, infiltracijska, regionalna, centralni blok i periferni blok) te ćemo ih ovom prilikom predstaviti.

Opća anestezija

Opća anestezija je postupno, povratno smanjivanje funkcija središnjeg živčanog sustava koje uzrokuje najprije gubitak svijesti, zatim neosjetljivost na bol (analgezija), gubitak sjećanja na operaciju (amnezija) i, na kraju, mišićnu relaksaciju. Opća anestezija se postiže davanjem jednog ili, puno češće, istovremenim davanjem različitih anestetika.

Prema načinu unosa anestetika u tijelo, opću anesteziju dijelimo na:

• inhalacijsku,
• intravensku i
• rektalnu.

Opća inhalacijska anestezija

Opća inhalacijska anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo i održavamo anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam ulaze preko pluća. Najčešće se koristi mješavina anestetičkih plinova (kisik, dušični oksidul, izofluran ili sevofluran) koja u organizam dolazi kroz anesteziološki aparat sistemom cijevi, u strogo kontroliranim uvjetima i pod budnim nadzorom anesteziološkog tima.

Neposredni kontakt anestetičkih plinova i pluća postižemo postavljanjem plastične cijevi (endotrahealni tubus) u dušnik ili putem maske koju držimo na pacijentovom licu. Kako bismo postigli idealne uvjete za operaciju, često uz anestetičke plinove dodajemo i lijekove koji izazivaju mišićnu relaksaciju te lijekove koji izazivaju neosjetljivost na bol.

Opća inhalacijska anestezija je najčešće primjenjivani oblik anestezije.

Njezine prednosti su:

• brzo postizanje željene dubine anestezije,
• lagano održavanje i kontrola te
• brzo buđenje iz anestezije.

Nedostaci i moguće komplikacije su:

• blagi podražaj dišnih putova,
• prolazna bol u grlu i podražaj na kašljanje, 
• ozljede zubi, usnica i jezika (kao posljedica postavljanja cijevi u dušnik),
• povraćanje i udisanje želučanog sadržaja što rezultira teškom upalom pluća (važnost strogog pridržavanja uputa o neuzimanju hrane i tekućine prije anestezije!),
• mogućnost prisustva svijesti tijekom operacije,
• mučnina i povraćanje nakon anestezije.

Opća intravenska anestezija

Opća intravenska anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo injiciranjem anestetika u venu. Prednost ove vrste anestezije je jednostavan i elegantan način primjene te brzo uspavljivanje.

Najčešće se koristi za uspavljivanje pacijenta prije inhalacijske anestezije, kako biste tako izbjegli moguće neugodnosti udisanja anestetičkih plinova. Kao samostalna anesteziološka tehnika često se koristi kod kratkotrajnih zahvata nakon kojih pacijenti brzo mogu ići kući (manje operacije, dijagnostičke pretrage, namještanje kostiju prije gipsanja i sl.).

Glavni nedostatak ove metode je slaba mogućnost kontrole anestetika, jer jednom kad se anestetik da u venu, njegova sudbina ovisi o sposobnosti organizma da ga razgradi i izbaci van.

Moguće komplikacije su:

• prolazno peckanje i bolnost duž vene u koju se injicira lijek,
• alergijska reakcija na anestetik koja može ići od blagog osipa do teške po život opasne reakcije (važnost upozoravanja vašeg anesteziologa na svaku alergijsku reakciju koju ste do sad imali, posebno na alergijsku reakciju koju ste imali tijekom prethodne anestezije),
• prisustvo svijesti za vrijeme operacije,
• zbunjenost,
• euforija,
• poremećaj koordinacije,
• pospanost,
• mučnina nakon anestezije.

Opća rektalna anestezija

Rektalna anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo primjenom anestetika u debelo crijevo. Koristi se rijetko, i to najčešće kod male djece.

Lokalna anestezija

Lokalna anestezija je postupak kojim izazivamo neosjetljivost na bol određenog dijela tijela, pri čemu je pacijent budan ili lagano uspavan. Prema mjestu i načinu primjene anestetika, lokalnu anesteziju možemo podijeliti na:

• površinsku,
• infiltracijsku i
• regionalnu.

Površinska anestezija

Površinska anestezija je tehnika u kojoj anestetik primjenjujemo na površinu tijela koja će biti operirana. Anestetik se nalazi u obliku kapi, spreja ili masti, a njegova primjena je gotovo uvijek u nadležnosti kirurga.

Najčešće se koristi za male zahvate u ustima, nosu ili na oku.

Infiltracijska anestezija

Infiltracijska anestezija je tehnika u kojoj se anestetik primjenjuje na mjestu i oko mjesta operacijskog zahvata, tako da će to područje biti bezbolno (utrnulo). Anestetik se primjenjuje injiciranjem na željeno mjesto i na željenu dubinu, te je također gotovo uvijek u nadležnosti kirurga.

Primjenjuje se za manje operativne zahvate kao što su šivanje rane, odstranjivanje manjih kožnih i potkožnih promjena, operacija manjih preponskih kila, i slično. U nekim slučajevima, ako je to potrebno, uz lokalnu anesteziju može se dati neki lijek za smirenje ili uspavljivanje. U tom slučaju se pacijent nalazi pod anesteziološkim nadzorom (monitorirana anesteziološka skrb ili potencirana lokalna anestezija).

Regionalna anestezija

Regionalna anestezija je tehnika u kojoj injiciranjem anestetika u blizinu živca ili leđne moždine izazivamo neosjetljivost na bol (blokadu) jedne veće regije na tijelu. Ovisno o mjestu primjene anestetika, možemo je podijeliti na:

• centralnu ili
• perifernu.

Anestezija centralnog bloka

Kod anestezije centralnog bloka, anestetik uštrcavamo oko leđne moždine te tako blokiramo prijenos bolnih podražaja do mozga. Ovisno o mjestu uštrcavanja centralni blok, dijelimo je na:

• spinalnu i
• epiduralnu.

Nakon davanja anestetika, u roku nekoliko minuta, pacijent počinje osjećati trnjenje ili toplinu u anesteziranom dijelu tijela, nakon čega slijedi gubitak osjeta boli i mogućnosti pokretanja anesteziranog dijela tijela. Djelovanje anestetika traje dva do četiri sata, nakon čega se postepeno počinje vraćati osjećaj i sposobnost pokretanja. Ako se slučajno dogodi da izvođenje ove vrste anestezije ne uspije, prelazi se na opću anesteziju.

Spinalna anestezija

Spinalna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u tekućinu koja okružuje leđnu moždinu. Mjesto gdje dajemo anestetik se nalazi na donjem dijelu leđa gdje je mogućnost ozlijede leđne moždine minimalna. Ovisno o mjestu davanja i količini injiciranog anestetika, određujemo visinu anestezirane regije.

Spinalna anestezija se može primijeniti na gotovo sve zahvate na nogama, kukovima, zdjelici, donjem dijelu trbuha (uključujući i carski rez). Komplikacije ove vrste anestezije su veoma rijetke i prolazne. U oko 2-4% slučajeva nakon spinalne anestezije dolazi do pojave jake glavobolje. Da bi se to izbjeglo, pacijenti moraju nakon spinalne anestezije ostati 24 sata ležati na ravnom i piti puno tekućine.

Epiduralna anestezija

Epiduralna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u prostor između kralješka i ovojnice leđne moždine (epiduralni prostor). Ovom vrstom anestezije možemo anestezirati određenu regiju na trupu i tako je učiniti neosjetljivu na bol, dok je u ostatku trupa osjet očuvan. Također, primjenom nižih koncentracija anestetika možemo blokirati samo osjet boli, dok je mišićna snaga očuvana (što je iskorišteno kod bezbolnog poroda).

Ako se u epiduralni prostor postavi tanka plastična cjevčica (epiduralni kateter) postoji mogućnost trajnog davanja anestetika te se tako osigurava dugotrajna anestezija.

Epiduralna anestezija se primjenjuje za zahvate na nogama, zdjelici, donjem dijelu trbuha, prsnom košu i plućima. Također se primjenjuje kao metoda trajnog uklanjanja boli kod pacijenata s malignom bolesti.

Anestezija perifernog bloka

Kod anestezije perifernog bloka anestetik uštrcavamo u blizinu živca ili živčanog snopa koji inervira određeni dio tijela. Ovom tehnikom možemo anestezirati puno manje tjelesne regije, npr. anestezija šake, ruke, ramena, stopala, noge.

Regionalna intravenska anestezija

Regionalna intravenska anestezija (RIVA) je tehnika koja se koristi za anesteziju ekstremiteta (ruku ili nogu). RIVA se izvodi tako da se najprije zaustavi cirkulacija krvi u željenom ekstremitetu, a zatim se u venu tog ekstremiteta injicira anestetik koji izlazi u tkivo i dolazi do živaca.

Koju vrstu anestezije izabrati?

Nakon što vaš kirurg postavi indikaciju za operativni zahvat te nakon što obavite sve potrebne prijeanesteziološke pretrage, dolazite na operaciju. U sobi za premedikaciju se po prvi put susrećete s vašim anesteziologom te će vam on, nakon kraćeg razgovora, reći kojom ćete vrstom anestezije biti anestezirani.

Ako postoji mogućnost više vrsta anestezije, najčešće vam se ostavlja mogućnost da i vi sudjelujete u izboru anestezije. Glavne smjernice pomoću kojih se anesteziolog odlučuje o vrsti anestezije jesu: bolest, lokalizacija, vrsta i trajanje operacijskog zahvata, vaše prethodno zdravstveno stanje, lijekovi koje trošite, te, naposljetku, vaš izbor anestezije.

Izvor: Informacije za pacijente