Što do sada znamo o karcinomu gušterače

Gušterača, lat. pancreas, parenhimni („mesnati“) je organ trbušne šupljine. Egzokrina je žlijezda probavnoga sustava čiji je sekret važan u digestiji sadržaja probavne cijevi. Gušterača je također endokrina žlijezda s važnom ulogom u nadzoru šećera u krvi stvaranjem i izlučivanjem hormona inzulina i glukagona u krvotok.

Karcinomi gušterače mogu se podijeliti na dvije skupine: endokrini tumori gušterače i neendokrini. Neendokrini se kategoriziraju na maligne i benigne, a unutar tih skupina benigni na adenom, cistadenom, lipom, fibrom, hemangiom, limfangiom i neurom, a maligni po različitim histološkim značajkama na duktalni adenokarcinom, cistadenokarcinom i ostalo (sarkomi, metastatski, itd.). Tumori endokrinog dijela gušterače najčešće nastaju iz Langerhansovih otočića (okruglaste tvorevine na gušterači čije stanice luče već spomenute hormone), čine svega 2% svih tumora gušterače te su rijetki. Ako su zloćudni, metastaziraju u jetru i limfne čvorove. Kod pojave inzulinoma, najčešće su dobroćudni i najčešće su novotvorine endokrinog dijela te kod pacijenata mogu uzrokovati napadaje hipoglikemije.

Loša prognoza

Karcinom gušterače se ubraja u vrstu karcinoma s izrazito lošom prognozom te još uvijek nije potpuno istraženo koji su rizični čimbenici okidači nastanka karcinoma. Agresivnog je tijeka te mu se učestalost postupno povećava tijekom posljednjih godina. Zauzima prvo mjesto među asimptomatskim karcinomima te ga je teško otkriti zbog izostanka simptoma.

Rizični čimbenici

Karcinom gušterače relativno je neuobičajen karcinom te su stope smrtnosti visoke, čak i uz ranu dijagnozu bolesti. Ne postoji probir za ovu vrstu karcinoma, ni za rano otkrivanje. Češći je kod muškaraca nego kod žena i najčešće se javlja kod osoba starijih od 65 godina. Neki od rizičnih čimbenika su ponavljajuće upale gušterače, pretilost, dijabetes, mutacije gena BRCA1 i BRCA2.

Etiološki je važna genetska predispozicija te prisutnost karcinoma u obitelji ili osobnoj anamnezi za nastanak oboljenja. Oko 7% svih pacijenata s karcinomom gušterače ima pozitivnu obiteljsku anamnezu kod nekog od članova uže obitelji.

Simptomi

Karcinom gušterače se ponekad može očitovati kao akutni pankreatitis. Simptomi karcinoma gušterače su zanemarivi sve do uznapredovalog stadija bolesti. Kada se počinju manifestirati, najčešće ovise o lokalizaciji i veličini tumora.

Najčešće su prisutni bolovi u epigastriju koji se šire u leđa ili pod lopatice, a pojačavaju se nakon uzimanja obroka ili kod zauzimanja ležećeg položaja. Bolovi često popuštaju saginjanjem prema naprijed ili zauzimanjem fetalnog položaja.

Opća slabost i gubitak apetita također su neki od simptoma koji su specifični za karcinom gušterače. Od ostalih simptoma javljaju se mučnina i povraćanje, žutica zbog narušene funkcije gušterače, promjene konzistencije i boje stolice.

Karcinom klinički ima lošu prognozu te se većinom otkriva prekasno, u trenutku kad je već metastazirao. Od prvih simptoma javljaju se bol, opstruktivna žutica, gubitak na tjelesnoj masi, slabost i malaksalost te anoreksija.

Kontrola bola

Kod karcinoma gušterače dugoročna prognoza ovisi o veličini i vrsti tumora, o metastaziranju te zahvaćenosti limfnih čvorova. Karcinom gušterače u usporedbi s ostalim karcinomima ima jako nisku stopu petogodišnjeg preživljavanja, samo 5-10%.

Karcinom gušterače opisuje se kao jedan od najbolnijih karcinoma. Odgovarajuća kontrola bola ključna je za dobru kvalitetu života i njezino poboljšavanje. Bol kod karcinoma gušterače ima složene patofiziološke mehanizme i brojne različite karakteristike. Izbor analgetske terapije i nefarmakoloških mjera uklanjanja bola trebao bi biti isključivo individualiziran, prilagođen pacijentu i karakteristikama boli.