“Slatke kraste” ili impetigo: uzroci, simptomi i liječenje 

Posljednjih se dana ponovno piše o „slatkim krastama“, bakterijskoj infekciji kože koja se najčešće viđa kod djece, no može se javiti i kod odraslih, posebice ako imaju oslabljen imunitet ili je oštećena zaštitna barijera kože.

Ovom prilikom donosimo najčešća pitanja i odgovore o uzrocima, simptomima i liječenju.

Što je impetigo i tko može oboljeti?

Impetigo, poznat i pod nazivima „slatke kraste“ ili „medene kraste“, česta je bakterijska infekcija kože koja uzrokuje pojavu ranica (lezija), mjehurića i, u konačnici, karakterističnih krasti po kojima i nosi naziv. Bolest najčešće uzrokuju bakterije poput zlatnog stafilokoka (Staphylococcus aureus) i beta-hemolitičkog streptokoka grupe A, točnije Streptococcus pyogenes, a koji je uobičajeno krivac za streptokokne infekcije grla.

Često se počinje razvijati na mjestu gdje su već bila oštećenja zaštitne barijere kože (npr. na mjestu uboda komarca, posjekotina, ogrebotina ili ekcema), iako se može razviti i na zdravoj koži.

Oboljeti može svatko, no najčešće se viđa u djece, posebno u dobi od dvije do pet godina. Povećan je rizik i kod osoba oslabljenog imuniteta.

Koji su čimbenici rizika?

Općenito, čimbenici koji povećavaju rizik obolijevanja od impetiga uključuju:

• dob – impetigo se najčešće javlja kod djece u dobi od dvije do pet godina,
• bliski kontakt – impetigo se lako širi unutar obitelji, u prenapučenim okruženjima, kao što su škole ili vrtići, a rizik može biti povećan i na događanjima poput sportskih natjecanja koja uključuju kontakt koža na kožu,
• toplo, vlažno vrijeme – infekcije impetigom češće su tijekom toplih, sparnih razdoblja, točnije ljeti,
• oštećenja kože – za prodor bakterija u kožu dovoljna su i sasvim mala oštećenja poput mjesta uboda komarca,
• ostala zdravstvena stanja – djeca (i odrasli) s drugim kožnim bolestima, kao što je atopijski dermatitis, imaju povećan rizik razvoja impetiga. Starije odrasle osobe, osobe s dijabetesom ili osobe s oslabljenim imunosnim sustavom, također su pod povećanim rizikom od infekcije.

Kako se možemo zaraziti?

Infekcija se prenosi dodirom, odnosno bakterijom se možete zaraziti kada dođete u kontakt s ranama zaražene osobe ili predmetom kojeg je dodirivao, poput odjeće, posteljine, pa tako i ručnika, čak i igračaka. Ljeti nerijetko svjedočimo infekcijama na plažama, pa se je prošle godine, primjerice, pisalo o pojavi slatkih krasti kod osoba koje su se zabavljale u vodenom parku. I pijesak na plažama često može biti izvor infekcija, a rado po njima hodamo bosi.

Koji su simptomi impetiga?

Simptomi slatkih krasti ovise o tipu, odnosno obliku impetiga, a postoje tri: nebulozni impetigo, bulozni impetigo i ektima. Kod sva tri tipa javljaju se karakteristične kraste, a limfni čvorovi u blizini zahvaćenog područja kože mogu biti povećani.

Nebulozni impetigo – riječ je o najčešćem tipu impetiga. U početnoj fazi na koži se razvijaju sitne papule koje mogu prijeći u mjehuriće koji su obično okruženi crvenim „prstenom“. S razvojem bolesti, obično tijekom narednih tjedan dana, mjehurići se pune gnojnim sadržajem te se formiraju kraste zlatne boje. Promjene se obično najprije viđaju na licu (često oko nosa i usta, pa i na usnama), rukama i nogama, no vrlo brzo se mogu proširiti i na ostale dijelove tijela zbog čega je vrlo važno čim prije se javiti liječniku i postaviti dijagnozu.

Bulozni impetigo – i u slučaju buloznog impetiga pojavljuju se mjehurići ispunjeni gnojem, no između nebuloznog i buloznog tipa postoji nekoliko ključnih razlika:

• mjehurića je manje,
• mjehurići su veći u promjeru, ali nisu bolni,
• oko mjehurića nema crvenila,
• boja kore, odnosno kraste je više smeđe nego zlatne boje,
• promjene se češće pojavljuju na trbuhu, nego na licu.

Ektima – ovaj oblik impetiga ponekad se naziva i „duboki impetigo“. Naime, kod impetiga infekcija uobičajeno zahvaća površinski sloj kože (epidermu), a u slučaju ektima infekcija prodire i u dublje slojeve kože (dermu). Ovaj oblik se može razviti iz neliječenih slučajeva nebuloznog ili buloznog impetiga. Kod ektima su ranice dublje i često se viđaju na nogama, a simptomi uključuju:

• bolne mjehuriće koji mogu imati „izbušen“ ili konkavni izgled,
• ranice koje se utiskuju duboko u kožu nakon što mjehurići puknu,
• formiranje debelih, žutih krasti okruženih crvenilom kože.

Za razliku od nebuloznog i buloznog impetiga, nakon liječenja ektima mogu ostati tragovi, odnosno ožiljci na koži.

Kako se dijagnosticira impetigo?

Pri sumnji na impetigo svakako treba posjetiti liječnika koji najčešće već po izgledu može dijagnosticirati infekciju.

Ako infekcija ustraje unatoč liječenju, moguće je da će liječnik uzeti uzorak za bris koji će otkriti koja je bakterija odgovorna za razvoj bolesti. Postupak uključuje uzimanje malo tekućine iz ranice i nije bolno, a na temelju rezultata će se izabrati odgovarajući antibiotik.

Kako se impetigo liječi?

Antibiotici su prva linija liječenja impetiga. Vrsta antibiotika koju ćete dobiti, ovisi o tome koliko su raširene ili ozbiljne vaše promjene na koži.

Ako je područje zahvaćeno promjenama malo, najčešće se liječenje svodi na primjenu topikalnih antibiotika (kreme, gelovi ili masti) te provođenje odgovarajućih higijenskih mjera. No u slučaju ozbiljne infekcije, mogu se propisati i sistemski oralni antibiotici poput amoksicilina, cefalosporina i klindamicina. Liječnik će vas uputiti u način njege kože zahvaćene slatkim krastama, no pritom se osnovna mjera odnosi na sprječavanje širenja infekcije, ne samo na druge osobe, već i na druga područja na tijelu. Stoga je vrlo važno često prati ruke. Svakako treba općenito izbjegavati dodirivanje krasti, posebno grebanje, a nije rijetkost da ih djeca (pa i odrasli) pokušaju počupati, što svakako treba nastojati spriječiti.

Dok infekcija ne zacijeli treba izbjegavati dijeljenje predmeta kao što su plahte, odjeća ili ručnici sa zaraženom osobom.

Koliko dugo traje impetigo?

Uz odgovarajuće liječenje i higijenske mjere, infekcija uobičajeno prolazi za sedam do deset dana kod zdravih osoba. No može trajati i dulje ako već imate u podlozi neku kožnu bolest.

Bez liječenja, impetigo može biti zarazan tjednima. Nakon početka liječenja impetiga, stanje je zarazno sve dok:

• osip ne nestane,
• kraste ne otpadnu,
• završila su najmanje dva dana uzimanja antibiotika.

Postoji li mogućnost komplikacija impetiga?

Impetigo rijetko uzrokuje ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme, no komplikacije se ne mogu posve isključiti i mogu biti ozbiljne. Ipak one će se vjerojatnije pojaviti ako se osoba ne liječi. Vrlo je važno javiti se liječniku, a ponekad i u hitnu službu ako se stanje značajno pogorša.

Naime, komplikacije impetiga mogu uključivati:

• Celulitis – širenje bakterija u dublje slojeve kože; područje može postati crveno, toplo, natečeno ili bolno. Mogu se javiti i drugi znaci infekcije, uključujući vrućicu, zimicu ili opće loše stanje. Neliječeni celulitis može biti fatalan.
• Gutatna psorijaza – obično se viđa kod djece i mladih. Ovo je neinfektivno stanje kože koje se može pojaviti nakon bakterijske infekcije. Mogu se pojaviti crvene, ljuskave mrlje na rukama, prsima, nogama ili tjemenu. Gutatna psorijaza može nestati bez liječenja za nekoliko tjedana, ali dobro je javiti se liječniku te pitati za preparate koji mogu pomoći.
• Stvaranje ožiljaka – mjehurići i osipi od impetiga obično ne oštećuju trajno kožu. Vjerojatnije je da će se ožiljci razviti od ektima ili intenzivnog češanja, pa rane ne treba dirati čak i ako jako svrbe.
• Poststreptokokni glomerulonefritis – vrlo rijetko se kao komplikacija javlja akutni glomerulonefritis, a koji može uslijediti nakon bilo koje streptokokne infekcije. Glomerulonefritis je poremećaj glomerula (nakupine mikroskopskih krvnih žila u bubrezima s malim porama kroz koje se filtrira krv). Poststreptokokni glomerulonefritis se tipično javlja kod djece u dobi od dvije do 10 godina nakon oporavka od infekcije. No infekcije drugim vrstama bakterija, među ostalim i stafilokoki, mogu dovesti do akutnog glomerulonefritisa. Odmah potražite liječničku pomoć ako primijetite simptome poput tamne ili krvave mokraće, oticanje trbuha, lica, očiju, stopala ili gležnjeva ili ako se manje mokri.
• Septikemija – je sepsa kod koje je dokazana prisutnost bakterija u krvi. Ovo stanje može biti opasno po život i zahtijeva hitno liječenje antibioticima. Odmah se treba javiti u bolnicu ako, se, uz impetigo jave i simptomi kao što su proljev, visoka temperatura, ubrzano disanje, vrtoglavica ili povraćanje.
• Stafilokokni sindrom opečene kože – riječ je o reakciji na infekciju kože stafilokokom u kojoj dolazi do stvaranja mjehura na koži i ljuštenja kože kao da je opečena. Kod pacijenata se javljaju i povišena temperatura, zimica i slabost.

Koje su mjere prevencije impetiga?

Najbolji način da spriječite bakterijsku infekciju i razvoj slatkih krasti jest održavanje čistoće. Tako preventivne mjere uključuju:

• Održavajte ruke čistima – redovito perite ruke, koristite sredstvo za dezinfekciju na bazi alkohola ako nemate sapun i vodu.
• Prakticirajte dobru higijenu – redovito režite nokte sebi i svom djetetu kako biste izbjegli grebanje. Kišite u maramicu (bacite je odmah u smeće) i/ili lakat. Tuširajte se često, a posebno pratite preporuke o higijeni kože ako imate ekcem ili osjetljivu kožu.
• Izbjegavajte općenito češanje – nemojte češati posjekotine ili ranice koje znaju svrbjeti kad su u fazi zarastanja. Posebno pazite da to ne čine djeca.
• Očistite rane – očistite posjekotine, ogrebotine i ozljede sapunom i vodom te prema potrebi i preporuci liječnika stavite antibiotsku kremu ili mast.
• Držite posteljinu čistom te perite donje rublje, ručnike i posteljinu u vrućoj vodi.

Korišteni izvori: Healthline, Health, Mayo Clinic, WebMD, Cleveland Clinic