Simptomi po kojima se prepoznaje ne-Hodgkinov limfom

Limfni sustav je dio imunološkog sustava ljudskog organizma. Glavni mu je zadatak obrana od infekcija i bolesti, uključujući i obranu od tumora. U limfnim žilama cirkulira limfa, tekućina koja sadrži limfocite (bijele krvne stanice). Postoje dva tipa limfocita: T limfociti i B limfociti. Oba tipa igraju važnu ulogu u imunološkom odgovoru protiv bolesti

Glavne funkcije limfnog sustava

Limfni sustav ima tri glavne funkcije:

• sakupljanje i dostava viška međustanične tekućine u krv, pomažući tako održavanje ravnoteže tekućina u organizmu,
• upijanje masnoća iz crijeva i njihov prijenos u krv,
• obrana organizma od bolesti.

Čine ga limfne žile i limfni organi, koji se većinom sastoje od limfnog tkiva. Koštana srž i timus su najvažniji limfni organi, dok ostali organi sustava uključuju limfne čvorove, slezenu i krajnike. U to se također ubrajaju i nakupine limfnog tkiva koje se nalaze u sluznici probavnog i dišnog sustava.

O limfnim čvorovima

Limfni čvorovi su važne komponentne limfatičkog sustava. To su male strukture okruglog ili izgleda sličnog bubregu, promjera od nekoliko milimetara do više od centimetra, ponekad vidljive.

Zbog male veličine, teško ih je napipati kod zdravih osoba. Limfni čvorovi koji se mogu napipati ili su čak vidljivo povećani znak su nekog procesa, bilo upale, bilo tumora. Povećani limfni čvorovi su često jedini vanjski znak limfoma.

Smješteni su uzduž limfnih žila i služe kao filter za limfu. Osim te uloge, igraju važnu ulogu u obrani organizma od infekcija i drugih supstanci stranih organizmu.

Uloga limfocita

Sposobnost organizma da prepozna i da se bori protiv stranih supstanci ovisna je o stanicama koje se nalaze u limfatičkom sustavu, limfocitima. Zato svaka bolest limfnog sustava uvijek rezultira oštećenjem obrane organizma.

Limfociti početno nastaju u koštanoj srži, a proces sazrijevanja prolaze u perifernim organima. Postojanje ravnoteže između staničnog rasta i stanične smrti je neophodno jer je stvaranje krvnih stanica vrlo aktivan i stalni biološki proces od vitalne važnosti za imunološki sustav.

Kada dođe do poremećaja ove ravnoteže i kada prevladaju procesi koji potiču rast i umnažanje limfocita nastaje maligna bolest.

Što su ne-Hodgkinovi limfomi?

Ne-Hodgkinovi limfomi su skupina srodnih oblika raka (malignoma) koji proistječu iz limfnog sustava i obično se šire po cijelom tijelu.

Neki od tih limfoma napreduju vrlo polako, godinama, dok se drugi brzo šire, u nekoliko mjeseci. Ne-Hodgkinov limfom je češći od Hodgkinove bolesti.

Premda uzrok ne-Hodgkinova limfoma nije poznat, dokazi upućuju na povezanost s još uvijek neprepoznatim virusom. Međutim, ne čini se da je bolest zarazna. Rijetka vrsta ne-Hodgkinova limfoma koji brzo napreduje povezana je s infekcijom s HTLV1 (ljudski limfotropni virus T stanica tipa 1), retrovirusa sličnog po funkciji virusu humanog imunodeficita (HIV) koji uzrokuje AIDS. Ne-Hodgkinov limfom može biti i komplikacija AIDS-a, kojem se pripisuju neki novi slučajevi.

Dvije skupine limfoma

Razlikujemo dvije skupine limfoma međusobno različite po znakovima i simptomima, tijeku bolesti i odgovoru na liječenje.

• Jedna skupina su indolentni limfomi koje karakterizira nizak stupanj zloćudnosti, sporiji rast i napredovanje te
• skupina agresivnih ne-Hodgkinovih limfoma s visokim stupnjem zloćudnosti koji brzo napreduju i ako se ne liječe brzo završavaju sa smrtnim ishodom.

Iako agresivni ne-Hodgkinov limfom brzo raste, dobro reagira na liječenje i bolesnik može u potpunosti ozdraviti. S druge strane, indolentni ne-Hodgkinov limfom, iako dobro reagira na liječenje i može postići dugotrajno razdoblje bez simptoma (remisija), gotovo uvijek se vraća (relaps bolesti).

Ne-Hodgkinovi limfomi mogu nastati iz T ili iz B stanica. Međutim, većina NHL-a su B limfomi (80-85%).

Simptomi bolesti

Prvi primjetljivi simptom su često povećani limfni čvorovi u jednom području kao što su vrat ili prepona ili pak po cijelom tijelu. Limfni čvorovi se polako povećavaju i obično su bezbolni. Ponekad, povećani limfni čvorovi u krajnicima uzrokuju poteškoću pri gutanju. Povećani limfni čvorovi duboko u prsnom košu ili trbuhu mogu pritiskati različite organe uzrokujući poteškoće pri disanju, gubitak apetita, teški zatvor stolice, bol u trbuhu ili natečenost nogu.

Ako limfom uđe u krvnu struju, može se razviti leukemija. Limfomi i leukemije mogu imati slične značajke. Ne-Hodgkinovi limfomi češće prodiru u koštanu srž, želučano-crijevni sustav i kožu nego Hodgkinova bolest.

U djece su prvi simptomi ne-Hodgkinova limfoma sličniji prodiranju (infiltraciji) stanica limfoma u koštanu srž, krv, kožu, mozak i kralježničnu (leđnu) moždinu, nego povećani limfni čvorovi. Taj prodor (infiltracija) uzrokuje anemiju, osip i živčane simptome kao što su slabost i nenormalni osjet.

Limfni čvorovi koji se povećaju obično se nalaze duboko, pa dovode do nakupljanja tekućine oko pluća, što otežava disanje, vrše pritisak na crijeva uzrokujući gubitak apetita ili povraćanje te začepljenje limfnih žila, što uzrokuje zadržavanje tekućine.

Ne-Hodgkinovi limfomi se najčešće prvo javljaju otečenošću jednog ili više limfnih čvorova određenog područja, a ponekad i rašireno. Mogu se još javiti povećanje jetre i slezene, nerijetko zajedno. Napredovanjem bolesti razvijaju se simptomi povezani s određenim zahvaćenim područjem te opći simptomi i znakovi bolesti:

• povišena temperatura nepoznatog uzroka (temperatura tijela viša od 38°C),
• noćno znojenje,
• malaksalost, umor,
• gubitak težine i teka,
• svrbež kože.

Zbog zahvaćenosti koštane srži mogu se javiti poremećaji krvi:

• smanjeni broj crvenih krvnih stanica,
• smanjeni broj bijelih krvnih stanica,
• smanjeni broj trombocita te, posljedično,
• upale, krvarenja i anemija.

Indolentni limfomi bez simptoma

Indolentni limfomi napreduju sporo i često bez simptoma. Zato gotovo uvijek ostanu neotkriveni sve dok ne dosegnu uznapredovali stadij, odnosno dok bolest ne postane raširena.

Od indolentnih limfoma je najčešći folikularni limfom s učešćem od oko 20% do 30% svih ne-Hodgkinovih limfoma. Najčešće obolijevaju osobe starije od 50 godina. Karakteriziran je, kao i ostali indolentni limfomi, relapsima i remisijama bolesti te se, općenito, smatra neizlječivom bolešću.

Detaljne informacije o ne-Hodgkinovim limfomima čitajte na stranici Onkologija.hr.