Regionalne anestezije se ne treba bojati

Dilema opće ili „lokalne” anestezije uvijek je prisutna. Pacijenti pod pojmom „lokalne” anestezije često misle na sve oblike anestezije koji nisu opća anestezija. Tu se laički svrstavaju i „prava“ lokalna anestezija (aplikacija anestetika u neposrednoj okolini operativnog polja), regionalna (periferni živčani blokovi, regionalna anestezija per se ) i neuroaksijalna (spinalna, epiduralna ) anestezija.

S pacijentovog stajališta, počesto je stav „ne želim biti budan i sve slušati” vodilja u razmišljanju o općoj anesteziji kao „spavanju” i „lagodnijem” postupku.

Bez boli i straha

S druge stane, regionalnu/neuroaksijalnu anesteziju se često doživljava kao stresnu iz bojazni svjesnosti za vrijeme zahvata i straha „kako ću to podnijeti?”, „što ako me bude boljelo?”… Neposredno nakon aplikacije regionalne/neuroaksijane anestezije provjerava se metodom osjeta toplo/hladno razina anestezije. Operativni zahvat može započeti tek kada anesteziolog da „zeleno” svjetlo. Bolnosti za vrijeme operativnog zahvata ne smije biti, bez obzira na vrstu anesteziološke tehnike koja se primjenjuje.

Regionalna i neuroaksijalna anestezija same po sebi ne uspavljuju, no suplement ovim vrstama anestezije je počesto postupak sedacije, kojim se smanjuju stres i nelagoda. Sedacija je postupak koji podrazumijeva davanje lijekova putem infuzije koji vas uvode u stanje nalik drijemanju. Svrha je površne sedacije da se boravak u operacijskoj sali učini lagodnijim ako postoje izrazitiji strah i stres, a da se čim više izbjegne sistemska primjena većih doza lijekova (u svrhu bržeg postoperativnog oporavka).

Podjela koju treba znati

Opća, neuroaksijalna i regionalna anestezija su složeni anesteziološki postupci. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Osim toga, svi zahvati se mogu izvoditi u općoj anesteziji, a samo pojedini u regionalnoj i neuroaksijalnoj anesteziji. Ipak, u svakodnevnoj anesteziološkoj praksi, regionalna i neuroaksijalna anestezija se općenito smatraju „poštednijima” i manje „agresivnima” od opće anestezije.

• Regionalna anestezija podrazumijeva blokadu perifernih živčanih spletova i pojedinačnih živaca.
• Neuroaksijalna anestezija uključuje subarahnoidalni blok, koji se kolokvijalno naziva i spinalna anestezija, i epiduralnu anesteziju.

Ova podjela je važna jer ukazuje na složenost i interreakciju s fiziologijom te mogućim posljedicama na sve organske sustave čim je anesteziološki postupak kompleksniji.

Glavnina ortopedskih zahvata se može izvoditi u neuroaksijalnoj i/ili regionalnoj anesteziji. Lijekovi kojima se postiže učinak u regionalnoj/neuroaksijalnoj anesteziji su lokalni anestetici.

Lokalni anestetici, laički bi se moglo reći, privremeno prekidaju provođenje impulsa (podražaja) kroz živce. Tako izazivaju neosjetljivost, uklanjaju bol te izazivaju gubitak mogućnosti pokreta anesteziranog područja. Ovisno o vrsti anestetika, dozi i načinu aplikacije, njihovo djelovanje može biti od jednog sata, do čak 12 ili 18, pa i 24 sata (u blokovima živaca).

Spinalna anestezija

Spinalna anestezija je najzastupljeniji anesteziološki postupak u ortopedskim operacijama. Ona se može izvoditi za sve operacije ispod razine umbilikusa (pupka). Tankim iglama (koje su tanje od igala za vađenje krvi i postavljanje infuzije), uglavnom tupog vrha, lokalni anestetik se unosi u prostor gdje leđna moždina završava i nastavlja se kao snop živaca – razina ispod drugog slabinskog kralješka (segment L2-L3, L3-L4 ili L4-L5 ). Ulazi se u prostor gdje su živci bez ovojnice i oplahuje ih tekućina koja se naziva likvor. Kako su tu živci bez ovojnice, potrebna je mala količina lijeka da bi bio djelotvoran, odnosno djelovanje, gubitak bola i osjeta su gotovo trenutni.

Ovisno o duljini predviđenog zahvata, biraju se vrsta te volumen lokalnog anestetika. Spinalna anestezija stoga može trajati od jednog do pet sati. Povratak osjeta je postupan. Najprije se vraća osjet u stopalo, pa u potkoljenicu te na kraju u natkoljenicu. Pojava osjeta boli, nakon popuštanja anestezije, također je postepena – uglavnom se najprije pojavljuju zatezanje i peckanje kao početak bolnog podražaja i već tada se reagira dodatnim lijekovima protiv bolova.

Epiduralna anestezija

Epiduralna anestezija se postiže davanjem lijeka u epiduralni prostor. Riječ je o prostoru ispred subarahnoidalnog („spinalnog”) prostora, gdje živci dobivaju već svoju ovojnicu i stoga se tu primjenjuju 10-ak puta veće doze lijekova nego u spinalnoj anesteziji. Nastup anestezije je odgođen, nije trenutačan.

U današnjoj anesteziološkoj praksi epiduralna anestezija je sporadična. Češće se koriste metode postavljanja katetera u epiduralni prostor u svrhu analgezije (obezboljenja). Najpoznatiji primjer epiduralne analgezije je obezboljenje kod poroda.

Epiduralna anestezija, a i analgezija, u suvremenoj ortopedskoj anesteziji se rijetko primjenjuju. Moguća primjena je kada se očekuje duži operativni zahvat i u tom slučaju se može koristiti kombinacija spinalne i epiduralne anestezije (CSE). Međutim, kod ekstenzivnijih i prolongiranih zahvata se ipak prednost daje općoj anesteziji u kombinaciji s perifernim blokovima živaca i poslijeoperacijskim perifernim kateterima.

Periferni blokovi

Najveći naglasak u suvremenim anesteziološkim postupcima, pogotovo u ortopediji i traumatologiji  je na perifernim blokovima. Oni podrazumijevaju davanje kratkodjelujućeg i/ili dugodjelujućeg lokalnog anestetika u neposrednu blizinu živčanih spletova i živaca.

U našoj ustanovi se koristi metoda dvostruke provjere, gdje se živac vizualizira pod kontrolom ultrazvuka uz dodatnu kontrolu elektrostimulatora. Dopplerom se osigurava siguran prolaz pokraj krvnih žila. Igle koje se koriste za punkciju su atraumatske igle tupog vrha, uz prethodnu subkutanu aplikaciju brzodjelujućeg lokalnog anestetika.

Glavnina primjene perifernih blokova je za uklanjanje bola jer pružaju superiornu analgeziju s minimalnim sistemskim učinkom.

Duljina trajanja perioda bez boli uglavnom je 12 do 18 sati postoperativno, čak i do 24 sata. Kao i kod spinalne anestezije, pojava bolnosti je postepena. Kod povratka osjeta, u vrlo ranoj fazi, dodaju se analgetici kako bi se u početku suprimirao bolni podražaj.

Kod složenijih operativnih postupaka i kada se očekuje velika razina bolnosti (npr. proteza koljena ili ramena), postavljaju se periferni kateteri čime se omogućuje davanje anestetika kroz nekoliko dana i držanje razine bolnosti ispod 3 na skali od 1 do 10.

Važnost snažnom pristupu obezboljenju je i u smanjenoj mogućnosti razvoja sindroma kronične boli, čiji razvoj  je vjerojatniji ako je postoperativna bol jaka te nedovoljno i neodgovarajuće kupirana. Regionalna anestezija je značajna i kao superiorna preemptivna analgezija kojom se smanjuje stresni odgovor na bolni podražaj.

Periferni blokovi se mogu izvoditi i kao anestetski, kao jedini oblik anestezije.

Anesteziološkim prijeoperativnim pregledom će vaš anesteziolog, uvidom u vaše zdravstveno stanje, procijeniti koji bi anesteziološki postupak bio najbolji za vas. Stoga, ako vam je predložena regionalna i/ili neuroaksijalna (spinalna) anestezija, nemojte dvojiti, izbor je odličan!

Više stručnih savjeta potražite na stranicama Specijalne bolnice „Sv. Katarina“