Pretilost unatoč zdravoj prehrani: koje pretrage obaviti? 

Pretilost je definirana kao bolest po međunarodnoj klasifikaciji dijagnoza (E66). Povezana je s nizom rizičnih čimbenika koji kumulativno utječu na pojavnost kardiovaskularnih bolesti, još uvijek vodećeg uzroka smrtnosti, kako u razvijenim zemljama, tako i sa sve većom zastupljenosti u zemljama u razvoju. 

Nije sve u prehrani… 

I prije dolaska endokrinologu prisutni su – nekad više, nekad manje – energični pokušaji borbe s debljinom. Nerijetko su takvi pokušaji mršavljenja i uspješni, ali gotovo redovito dođe do ponovnog porasta na tjelesnoj težini. S ili bez traženja mišljenja nutricionista pokušava se promijeniti prehranu, opet nekad s manje, nekad s više uspjeha. 

Debljina ima odlike sistemske bolesti te zahvaća više organa i organskih sustava. Stoga je liječenje neminovno interdisciplinarnog karaktera, unutar i izvan medicinskog područja. Ne radi se o isključivo medicinskom zbrinjavanju. Osim liječnika više specijalnosti i osim nutricionista, važnu ulogu u liječenju debljine imaju i psiholozi, kinezioterapeuti, roditelji, učitelji i odgajatelji… Općenito, važna je uloga šire društvene zajednice.  

Dijagnostički pristup endokrinologa 

Ovdje ćemo se osvrnuti na endokrinološki aspekt dijagnostičke obrade i liječenja debljine. Endokrinološku obradu važno je započeti s temeljitom anamnezom, a koja je temelj za svaki daljnji dijagnostički i/ili terapijski postupak.  

Budući da je debljina sistemska bolest, važno je kroz ciljane laboratorijske pretrage ustanoviti je li riječ o jednom ili više poremećaja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (endokrinih žlijezda).  

Bolesti štitnjače 

Važno je procijeniti funkcionalno stanje štitnjače. Najpouzdaniji nalaz koji definira funkcionalno stanje štitnjače (eutireoza, hipotireoza, hipertireoza) je tireostimulacijski hormon (TSH). Odlična dopuna TSH nalazu je određivanje perifernih hormona – tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), gdje laboratorijski određujemo ukupnu koncentraciju hormona, kao i njihovu slobodnu frakciju (eng. Free-FT4 i FT3).  

Najčešće podležeće stanje koje prethodi hipotireozi je kronična upalna bolest štitnjače (Hashimotov tireoiditis), a stanje aktivnosti upale možemo laboratorijski procijeniti parametrima poput protutijela protiv tireoidne peroksidaze (antiTPO) i protutijela na tireoglobulin (antiTg).  

Bolesti hipofize 

Više je bolesti hipofize koje se klinički manifestiraju, između ostalog, i debljinom. Kod procjene funkcionalnog stanja hipofize na raspolaganju nam je analiza više bazalnih hormona koje luči hipofiza, točnije analiziraju se hormoni osovine hipofiza-periferne žlijezde – ACTH, kortizol, IGF-1, prolaktin (PRL), TSH, FT4, FSH, LH, estradiol i testosteron. Nerijetko je uz analizu hormona nužno procijeniti i strukturu hipofize, a metoda izbora slikovne analize hipofize je MR hipofize ili selarne regije. U podlozi debljine su i neka rjeđa endokrinološka stanja/bolesti, poput benignih, ali hormonski aktivnih tumora hipofize. Kod detekcije promjene na hipofizi, klinička korelacija nužna je prema laboratorijskim nalazima. Pojačano lučenje ACTH i kortizola je osnovni biokemijski kriterij za Cushingovu bolest, čija klinička manifestacija uslijed kronične hipekortizolemije, uz debljinu centralnog tipa, obuhvaća i poremećaje tolerancije glukoze, uključivo i šećernu bolest, arterijsku hipertenziju, osteoporozu, slabost i atrofiju mišića natkoljenica i potkoljenica, pojavu lividnih strija po koži, pojačano se nakuplja masno tkivo na licu (lat. facies lunata) i na vratu (engl. buffalo hump). 

Pojačano lučenje hormona rasta (HR) i njegovog ključnog perifernog metabolita IGF-1 (eng. insulin-like growth factor-1) ključni je biokemijski dokaz akromegalije u odrasloj dobi ili gigantizma u dječjoj dobi. U razvoju ove bolesti, debljina je relativno sporedni klinički znak. 

Bolesti nadbubrežne žlijezde 

Benigni, ali hormonski aktivni tumori u jednoj, rijetko u obje nadbubrežne žlijezde, dovode do pojačanog lučenja kortizola i javlja se u Cushingovu sindromu. Sličnih je kliničkih obilježja kao i Cushingova bolest. Postoje i stanja praćena kroničnom hiperkortizolemijom i sa kliničkim obilježjima „cushingoidnog“ aspekta, no bez patološkog supstrata u vidu tumora. Takvo stanje označava se kao „pseudo-Cushingov“ sindrom. U ovom slučaju, pojačano lučenje kortizola uz popratne simptome i znakove, rezultat su nekih drugih bolesti poput depresije, debljine, sindroma policističnih jajnika, sindroma opstruktivne „sleep-apneje“ (eng. OSAS), kroničnog etilizma, poremećaja prehrane i loše kontrolirane šećerne bolesti.  

Bolesti spolnih žlijezda 

Najčešći poremećaji spolnih žlijezda povezani su sa sindromom policističnih jajnika. To je u osnovi metabolički poremećaj kojeg obilježava više kliničkih i laboratorijskih pokazatelja poput neredovitih menstruacija, pojačane dlakavosti, debljine, neplodnosti, FSH/LH inverzija, povišenih androgena te mnogih drugih. Debljina dodatno nepovoljno utječe i na metabolizam spolnih hormona i na inzulinsku rezistenciju, a međusoban nepovoljan utjecaj spolnih hormona i hormona inzulina je obostran. 

Neizravnu povezanost s debljinom ima još jedan sve zastupljeniji fenomen – zlouporaba anaboličkih steroida.   

Liječenje 

Na temelju iscrpne endokrinološke obrade, pristupa se i ciljanom liječenju. Najčešće se liječi debljina zbog prekomjernog unosa kalorija, ali podjednako je važno ne previdjeti neku drugu endokrinološku bolest koja zahtijeva ciljano liječenje. 

Dakle, debljina je kronična, sistemska bolest i kao takva se mora liječiti uz interdisciplinaran pristup. U ukupnom procesu liječenja važno je provesti temeljitu endokrinološku obradu, o čijem ishodu ovisi i samo liječenje. 

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.