Prekomjerno znojenje: kada potražiti liječnički savjet?

Brojni složeni i međusobno povezani procesi preduvjet su sposobnosti održavanja tjelesne temperature u ljudskom tijelu. Jedan od mehanizama kojim se to ostvaruje je i znojenje. Znoj se luči iz žlijezda znojnica raspoređenih kroz čitavu kožu, a koje na odgovarajuće podražaje lučenjem znoja omogućavaju hlađenje tijela. Struktura u središnjem živčanom sustavu koja nadzire i koordinira tim procesima zove se hipotalamus.

Kada znojenje upućuje na određeno stanje/bolest?

Fiziološki odgovor u vidu pojačanog znojenja normalan je odgovor na pojačan mišićni rad, osobito tijekom ljetnih mjeseci. Kada se organizam inficira bilo kojim infektivnim čimbenikom (bakterija, virus, paraziti), pojačano znojenje predstavlja reaktivni imunosni odgovor s ciljem suzbijanja infekcije.

Prekomjerno znojenje samo po sebi je nespecifičan simptom/znak koji ne možemo ciljano povezati s određenim stanjem ili bolešću. Tek nadopunom odgovarajućim anamnestičkim podacima tijekom uobičajenog liječničkog pregleda, dalje tražimo uzrok koji dovodi do prekomjernog znojenja. 

Nerijetko se poremećaj funkcionalnog stanja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (endokrine žlijezde) manifestira upravo preznojavanjem kao jednim od vodećih simptoma.

Preznojavanje zbog štitnjače

Različiti poremećaji funkcije štitnjače povezani su s prekomjernim znojenjem.

Značajno češće je znojenje povezano s ubrzanim radom štitnjače – hipertireozom. Najčešći uzrok hipertireoze je autoimuna upalna bolest – Gravesova bolest, pri čemu se uz preznojavanje bolest klinički očituje i ubrzanim radom i lupanjem srca, ubrzanom peristaltikom crijeva uz, nerijetko, i proljevaste stolice, intolerancijom na toplinu/vrućinu, pojačanim apetitom uz popratno mršavljenje te nizom drugih manje specifičnih simptoma i/ili znakova.

Ostali uzroci povezani s ubrzanim radom štitnjače obuhvaćaju toksičnu multinodoznu gušu, toksični adenom, subakutnu upalu štitnjače (de Quervainov tireoiditis), a najčešći razlog blažeg „ubrzanja“ štitnjače u trudnoći je gestacijska tireotoksikoza. Ponekad i lijekovi poput amiodarona i litija mogu dovesti do hipertireoze.

Znojenje zbog reaktivne hipoglikemije

Hipoglikemije ili snižene koncentracije glukoze u krvi jedan su od češćih razloga pojave znojenja. Najčešće se javlja u sklopu inzulinske rezistencije, čestog metaboličkog poremećaja gdje, u sklopu oslabljenog perifernog odgovora na inzulin, naše beta stanice Langerhansovih otočića (proizvođača inzulina) pojačano proizvode i luče inzulin (hiperinzulinemija) te tako dovode do kratkotrajnih hipoglikemijskih epizoda. Prisutnost inzulinske rezistencije kroz kraće ili dulje vrijeme povezuje se s prekomjernim debljanjem, sindromom policističnih jajnika, neplodnošću i šećernom bolesti tipa 2.

Valunzi u perimenopauzi

Prirodni procesi poput perimenopauze, nerijetko su popraćeni iznenadnim valovima vrućine uz popratno znojenje (valunzi). Do danas nije u cijelosti razjašnjeno zbog čega se navedene pojave događaju osim što se povezuju s postupnim smanjenjem proizvodnje spolnih hormona (estrogena i progesterona). Smatra se da manjak estrogena dovodi do poremećaja termoregulacije na razini hipotalamusa, dovodeći do pojačanog lučenja adrenalina i posljedične pojave tipičnih simptoma koje objedinjeno zovemo valunzima.

Kod muškaraca se pojačano znojenje povezuje s nižom koncentracijom testosterona, iako je tijek prirodnog pada tijekom života vrlo postupan, nešto intenzivniji uz komorbiditet pretilosti.

Znojenje zbog tumora srži nadbubrežne žlijezde

Hormonski aktivan tumor srži nadbubrežne žlijezde (feokromocitom) se očituje iznenadnom pojavom preznojavanja, predstavljajući jedan od vodećih simptoma uz popratno značajan porast krvnog tlaka te različite stupnjeve kratkotrajnog poremećaja svijesti.

Karakter lučenja prekomjerne količine katekolamina (adrenalin, noradrenalin) je pulsatilan ili „na mahove“. Najčešći pristup liječenju biokemijski i slikovno potvrđenog feokromocitoma je kirurško.

Bolesti hipofize

Neki od hormonski aktivnih tumora hipofize manifestiraju se prekomjernim znojenjem, kao sporednim simptomom. Radi se o somatotropinomu, benignom, ali hormonski aktivnom tumoru koji prekomjerno luči hormon rasta.

Liječenje znojenja se ovdje također svodi na liječenje osnovnog uzroka.

Karcinoidni sindrom

Karcinoidni sindrom predstavlja skup simptoma i znakova uzročno povezanih s aktivnošću neuroendokrinih tumora.

Tipični znakovi karcinoidnog sindroma su pojava crvenila (dominantno po licu i vratu) uz popratno znojenje, proljevaste stolice, teškoće disanja, bolove i grčeve u trbuhu te bolesti srčanih zalistaka.

Neuroendokrini tumori  lokalizirani su u više organa i organski sustava – pluća, želudac, tanko i debelo crijevo, gušterača, rjeđe na drugim lokalizacijama. Kliničko ponašanje posljedica je prekomjernog lučenja hormona serotonina, a ostale manifestacije ovise o lokalizaciji samog tumora.

Već spomenuti feokromocitom, uslijed prekomjernog lučenja katekolamina, dovodi do preznojavanja, hipertenzivnih kriza uz poremećaj stanja svijesti. Inzulinom gušterače, neuroendokrini tumor uslijed prekomjernog lučenja hormona inzulina dovodi do hipoglikemija.

Zaključno

Promjene u dinamici znojenja uz popratne manje ili više specifične simptome ili znakove, mogu pobuditi kliničku sumnju da se ne radi o fiziološkoj pojavi, već da je posrijedi neka bolest koju tek treba otkriti. Drugim riječima, ako vaše znojenje promijeni karakter, ako se „znojite kao nikada prije“ te primijetite još neke nove simptome, svakako se javite liječniku za savjet.

Ciljana anamneza svakako pomaže skratiti put od pojave simptoma do postavljanja točne dijagnoze, a što određuje i pristup samom liječenju. Dodatni klinički izazov predstavlja širok spektar stanja i bolesti u kojima je preznojavanje tek  jedan i nizu simptoma bolesti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.