Prehrana i kretanje najvažniji su dio liječenja debljine

U kliničkoj praksi debljina se procjenjuje indeksom tjelesne mase (ITM), a za dodatnu procjenu nakupljanja visceralnog masnog tkiva, koje predstavlja veći rizik za oboljenje od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti, koristi se mjera opsega struka (OS).

U regulaciju energetske ravnoteže i zaliha masti uključene su složene interakcije između bioloških, bihevioralnih, socijalnih i okolišnih čimbenika.

Definicija debljine

Iako postoje točnije metode procjene prekomjerne tjelesne masti, najzastupljenija je metoda izračuna indeksa tjelesne mase (ITM) koja dobro korelira s količinom masnog tkiva.

Izračunava se tako da se tjelesna masa pojedinca izražena u kilogramima podijeli s tjelesnom visinom u metrima na kvadrat (kg/m²). Dobivene vrijednosti mogu se kategorizirati kao:

• pothranjenost (<18,5 kg/m²),
• normalna tjelesna masa (18,5-24,9 kg/m²),
• preuhranjenost (25,0-29,9 kg/m²) i
• debljina ili pretilost (>30 kg/m²).

Debljina se pak može podijeliti u tri stupnja:

• debljina I. stupnja – od 30 do 34,9 kg/m²,
• debljina II. stupnja – od 35 do 39,9 kg/m²
• debljina III. stupnja – iznad 40 kg/m².

Za dodatnu procjenu tipa preuhranjenosti u kliničkoj praksi koristi se mjera opsega struka. Konsenzus Međunarodne federacije za dijabetes (IDF) definirao je središnju pretilost (visceralna, androidna, oblika jabuke ili debljina gornjeg dijela tijela) kad postoji opseg struka ≥94 cm kod muškaraca i ≥80 cm kod žena.

Liječenje debljine

Osobama s preuhranjenošću i debljinom treba preporučiti individualizirani plan liječenja koji se odnosi na njihove uzroke debljine i koji pruža podršku promjeni ponašanja, prehrambenih navika, tjelesnoj aktivnosti, kao i adekvatnu psihološku, farmakoterapijsku i kiruršku terapiju.

Promjena prehrambenih navika

Prehrana je temelj kontrole tjelesne mase. Prvi korak je najvažniji, a to je osvijestiti fiziološke osjećaje gladi i sitosti.

Bitno je prepoznati osjećaj gladi koji se progresivno pojavljuje četiri do pet sati nakon obroka. Predugo čekanje može biti kontraproduktivno jer može dovesti do prekomjernog kalorijskog unosa. Sitost će se pojaviti oko 20 minuta nakon početka obroka i pridonijet će kontroli unosa hrane. Korak po korak, užitak jedenja će se smanjiti do kraja obroka kada dođe do pune sitosti. Cilj je osvijestiti čin hranjenja kroz sva naša osjetila, vratiti užitak hranjenja i izbjeći automatske radnje koje dovode do prejedanja.

Mediteranska prehrana – jedna od najzdravijih dijeta na svijetu

Redukcijska prehrana koja se koristi u svrhu smanjenja tjelesne mase zasniva se na raznovrsnom i povoljnom odnosu namirnica koje se i inače konzumiraju. Kao najbolje rješenje pokazala se mediteranska prehrana.

Mediteranska dijeta je način prehrane koja je prema SZO 1994. godine proglašena referentnim modelom prehrane i smatra se jednom od najzdravijih dijeta na svijetu pa je treba promicati. Sadrži visok udio povrća, voća, mahunarki, orašastih plodova, cjelovitih žitarica i hrane bogate omega-3 masnim kiselinama, vitaminima B skupine i antioksidansima, a istodobno je siromašna zasićenim masnoćama. Također, uključuje maslinovo ulje koje je važan izvor nezasićenih masnih kiselina, redovito konzumiranje ribe i bijelog mesa, a od mliječnih proizvoda sir i jogurt.

Shematski primjer mediteranske prehrane – polovinu tanjura zauzima povrće, četvrtinu hrana bogata proteinima (meso, riba, sir i mahunarke) i četvrtinu škrobna hrana i žitarice. Voće je prikazano izvan tanjura jer se može jesti između obroka.

Cjelokupni dnevni unos hrane podijeliti u tri ili pet manjih obroka (doručak, užina, ručak, užina, večera). Međuobroci neka budu pažljivo odabrani; prednost treba dati svježem i sušenom voću, orašastim plodovima i fermentiranim mliječnim proizvodima. Večerati treba skromno, dva do tri sata prije noćnog odmora.

Voda je najbolji izbor za piće. Potrebe za vodom su individualne i ovise o dobi, spolu, godišnjem dobu i razini tjelesne aktivnosti. Prosječan preporučeni dnevni unos za žene je oko 2 l, a za muškarce 2,5 l.

Tjelesna aktivnost

Redovita tjelesna aktivnost mobilizira visceralne masti i smanjuje rizik od komplikacija debljine. Oko 300 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta ili 150 minuta intenzivnije aktivnosti tjedno dovoljno je za mobilizaciju visceralne masti.

Tjelesna aktivnost može se podijeliti u više kratkih segmenata od minimalno 10 minuta kako bi imali metabolički utjecaj. Umjerenu aerobnu aktivnost predstavlja brzina hodanja od 5 do 6 km/h.

Cilj je smanjiti tjelesnu neaktivnost, povećati tjelesnu aktivnost i otkriti zadovoljstvo u njezinom redovitom izvođenju uključivanjem vježbanja i kretanja u svakodnevni život te primjerenim odabirom aktivnosti za svaku osobu s obzirom na dob, tjelesnu masu i osobni interes.

Treba imati na umu da svaka naporna vježba u osoba s debljinom zahtijeva procjenu kardiologa. Umjereno opterećenje (npr. hodanje, rekreativno plivanje itd.) ne zahtijeva ovu procjenu, osim za osobe s postojećim komorbiditetima, posebno sa šećernom bolešću tipa 2.

Hodanje je najbolji izbor

Važno je naglasiti kako bavljenje sportom nije presudno. Hodanje ostaje najbolja tjelesna aktivnost za osobe s normalnom tjelesnom masom, za osobe s prekomjernom tjelesnom masom i za osobe s debljinom iz sljedećih razloga:

• ne zahtijeva posebnu opremu osim odgovarajućih cipela,
• hodati se može svugdje i besplatno je,
• samostalno se odlučuje o intenzitetu vježbanja, odnosno o brzini hoda te vrsti i nagibu terena (hodanje po snijegu, pijesku…).

Više informacija o liječenju debljine potražite na stranici Hrvatskog društva za debljinu.