Povišeni trigliceridi: razumijevanje i preporuke

U lipide se ubraja nekoliko kemijskih spojeva prisutnih u hrani i u tijelu. Među njima su neutralne masti, poznate i kao trigliceridi, pa fosfolipidi i kolesterol te nekoliko drugih manje važnih tvari. Kemijski, bazu strukture triglicerida čine masne kiseline. Iako kolesterol ne sadržava nijednu masnu kiselinu, njegova se jezgra sintetizira od dijelova molekula masnih kiselina, pa stoga ima mnoga fizikalna i kemijska svojstva slična svojstvima ostalih lipida. Dok se kolesterol uvelike koristi za izgradnju membrana svih stanica u tijelu, u tu svrhu se koristi mali dio triglicerida.

Energenti u tijelu

U tijelu trigliceridi uglavnom služe za dobivanje energije potrebne za različite metaboličke procese, a tu ulogu gotovo podjednako dijele s ugljikohidratima. I kad čovjek miruje, postoji određena kalorijska potreba za održavanje života svih tjelesnih stanica, za rad srca, probavnih i drugih organa.

Trigliceride čini jedna molekula glicerola na kojoj su vezane tri dugolančane molekule masnih kiselina. U trigliceridima ljudskog tijela najčešće su prisutne tri masne kiseline:

• stearinska kiselina,
• palmitinska kiselina i
• oleinska kiselina.

Dok su prve dvije kiseline u potpunosti zasićene vodikovim ionima i zovemo ih zasićene masne kiseline, dotle lancu oleinske kiseline nedostaju dva vodikova iona i nazivamo je nezasićena masna kiselina. Dok životinjske masti sadrže pretežno zasićene masne kiseline, dotle biljne masnoće (osobito maslinovo ulje) sadrže nezasićene masne kiseline.

Trigliceridi koje konzumiramo u mesu ili koji su dodani jelu kao začin ne mogu se apsorbirati u tankom crijevu, nego ih najprije žuč, poput deterdženta, emulgira u dvanaesniku, a gušterača u dvanaesnik izluči lipazu, enzim koji masne kiseline odvaja od glicerola i jedino tako se mogu apsorbirati u ostatku tankog crijeva. U crijevnim resicama se opet sintetiziraju u trigliceride i putuju krvlju do masnih stanica tijela i do jetre, gdje se pohranjuju.

Trigliceridi su pričuvni energent kada tijelu ponestane ugljikohidrata. Služe i kao tjelesni toplinski izolator. Zato je mršavim ljudima uvijek hladno. I višak ugljikohidrata, nakon obilnijeg obroka, pretvara se u organizmu u trigliceride (u masnim stanicama i u jetri) jer je njihovo skladištenje ekonomičnije. Naime, gram masti sadrži devet kalorija, a gram ugljikohidrata četiri kalorije.

Višak „goriva“ i ketonska tijela

Uzrok pretilosti je unos veće količine hrane nego što je tijelo može upotrijebiti za energetske potrebe. Suvišak hrane, bilo masti, ugljikohidrata ili bjelančevina, tada se gotovo potpuno pohrani u obliku masti u masnom tkivu da bi se kasnije upotrijebio za dobivanje energije. Ljudi imaju veliku sposobnost pohrane viška energije u masnom tkivu, pa tako pojedinci mogu povećati svoju tjelesnu masu i do 50 kilograma, uglavnom kao rezultat nakupljanja masti.

Pri razgradnji triglicerida u jetri stvaraju se ketonska tijela (među kojima je i aceton). Ako u potpunosti nedostaju ugljikohidrati, a energija se pribavlja isključivo od triglicerida (primjerice u dužem gladovanju ili u šećernoj bolesti kada zbog nedostatka inzulina glukoza ne može ući u stanicu), organizam preplave ketonska tijela među kojima je i aceton koji se osjeti u dahu te osobe.

Isto tako, iznenadno konzumiranje većih količina masti može rezultirati pojavom ketonskih tijela u krvi, s mirisom acetona u izdahnutom zraku. Poznata je narodna izreka „ni začina preko načina“. Isto tako je poznata anegdota iz jedne zagrebačke klinike, kada je profesor vodeći vizitu ušao u bolesničku sobu, kratko zastao, nekoliko puta lagano kroz nos udahnuo i izjavio: „Aceton! Dijabetes negdje!“, a glavna sestra mu je potiho rekla: „Ne, gospodine profesore, to je spremačica namazala parket“.

Genetska prilagodba

Ako osoba duže vremena uzima svakodnevno veće količine masti, prag za pojavu acetona će se podići. Interesantno je da Eskimi, koji se hrane gotovo isključivo mastima, nemaju ketone u krvi, pa ni aceton u izdahnutom zraku. Mozak i eritrociti (crvena krvna zrnca) u energetske svrhe mogu koristiti isključivo glukozu i zato u slučaju šećerne bolesti s hipoglikemijom (padom vrijednosti glukoze ispod normalnih vrijednosti), dolazi do hipoglikemijske kome (gubitka svijesti). Pored svega navedenoga, Eskimima mozak uredno funkcionira i na samoj prehrani mastima. Očito se radi o genetskoj prilagodbi na takav način prehrane.

Životinje koje spavaju zimski san su prije zime skupile dobru zalihu masti da tijekom zime, uz usporen metabolizam i racionalno trošenje zaliha masti, bez jela dočekaju proljeće i buđenje. Istina, pri tome je sav metabolizam usporen, puls je u tim okolnostima u medvjeda oko 10 otkucaja u minuti, no preživi na samim mastima, što je očito dio njegove genetske prilagodbe.

Što utječe na metabolizam triglicerida?

Poznato je da fizički rad jako utječe na mobilizaciju triglicerida u energetske svrhe, kako onih iz masnih stanica, tako i onih iz jetre. Koncentracija slobodnih masnih kiselina u krvi osobe koja naporno radi ili naporno vježba, katkad se poveća čak osam puta, a toliko se u mišićima poveća i iskorištavanje masnih kiselina za dobivanje energije.

I hormoni utječu na metabolizam triglicerida. Uz inzulin, čiji nedostatak kanalizira metaboličku aktivnost na iskorištavanje masti u energetske svrhe, još neki hormoni pospješuju iste metaboličke aktivnosti. To čini i porast razine adrenalina i noradrenalina (bilo da je riječ o stresu ili napornom fizičkom radu ili napornom vježbanju). Adrenokortikotropni hormon (ACTH) iz hipofize koji potiče lučenje kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde ima jak ketogeni učinak. Hormon rasta iz hipofize također djeluje na pojačanu razgradnju masti i njeno korištenje u energetske svrhe. Hormoni štitnjače izazivaju brzu mobilizaciju masti jer povećavaju sveukupni energetski metabolizam svih stanica. To je razlog zašto u slučaju hipertireoze (pojačane funkcije štitnjače) bolesnici tako naglo gube na težini.

Jednostavne preporuke za sniženje triglicerida

U slučaju povišenih triglicerida u krvi, preporučuje se konzumirati hranu što siromašniju mastima. Ni ugljikohidrate ni bjelančevine ne unositi u većim količinama jer će se sve nepotrošeno pretvoriti u masti. Potrebno je ukupnu količinu i takve hrane smanjiti ispod razine potrošnje, i tek tada će se početi trošiti vlastite masti.

Uz to, neophodno je značajno pojačati fizičku aktivnost kako bi potrošnja triglicerida bila izdašna.

U slučaju da izrazito smanjen unos hrane, osobito masti i značajno veća fizička aktivnost ne daju željeni rezultat (što uvijek podliježe preispitivanju, što nismo dovoljno dobro napravili), preostaje nam medikamentozna terapija.