Poremećaj metabolizma lipida: zašto je važno brinuti o razini masnoća u krvi

Lipidi su masti koje se stvaraju u jetri te se apsorbiraju iz probavnog sustava putem prehrane. U rutinskoj laboratorijskoj i kliničkoj praksi, određuju se ukupni kolesterol, zatim lipoproteini visoke gustoće (eng. HDL, high density lipoproteins), lipoproteini niske gustoće (eng. LDL, low-density lipoproteins) i trigliceridi.

Kolesterol je jedan od ključnih elemenata od kojeg se sastoji membrana svake stanice u ljudskom tijelu, a uloga triglicerida je u pohrani energije u masnim i mišićnim stanicama. Svi lipidi topljivi su u mastima, a da bi se prenosile krvotokom, vežu se uz bjelančevine – apoproteine.

Poremećaji metabolizma lipida u literaturi se različito nazivaju, pa susrećemo nazive poput dislipidemije, hiperlipoproteinemije, hiperlipidemije i slično. Općenito, dislipidemije su čest metabolički poremećaj, a zbog svog višegodišnjeg inicijalno asimptomatskog tijeka, teško je i ugrubo procijeniti realnu učestalost takvog stanja. Temeljem provedenih epidemioloških studija, dokazana je povezanost između razine kolesterola i kardiovaskularnog pobola, odnosno smrtnosti. Također je dokazano da je razina kolesterola izravno proporcionalna s unosom zasićenih masnoća kroz prehranu.

Klinički značaj poremećaja metabolizma lipida

Klinički značaj dislipidemija su komplikacije do kojih one dovode, od ubrzane ateroskleroze i najčešćih kardiovaskularnih bolesti poput srčanog udara, moždanog udara, periferne arterijske bolesti, a nerijetko i nagle srčane smrti.

Ubrzanje ateroskleroze ovisi o koncentraciji lipida u plazmi i njihovoj veličini, a od ključnog kliničkog značaja je i njihova gustoća. Lipoproteini velike gustoće (HDL) su najmanjeg promjera, lako ulaze u stijenku arterija, ali ih jednako lako i napuštaju, pa oni ne predstavljaju dodatni rizični čimbenik razvoja kardiovaskularnih bolesti. Naprotiv, lipoproteini male gustoće (LDL), lipoproteini srednje gustoće (eng. IDL, intermediate-density lipoproteins) i lipoproteini vrlo male gustoće (eng. VLDL-very low-density lipoproteins) zbog svoje veličine lako ulaze u stijenke arterija u kojima mogu doživljavati kemijske modifikacije, prvenstveno kroz proces oksidacije čime doprinose daljnjem napredovanju ateroskleroze. Osim same oksidacije, i proces upale niskog intenziteta je dodatan značajni čimbenik koji utječe na dinamiku aterosklerotskog procesa, što u konačnici dovodi do oštećenja endotela krvnih žila i posljedičnog stvaranja ugruška na mjestu oštećenja kontinuiteta endotela.

Liječenje dislipidemija

Svakako je potrebno započeti s temeljnim mjerama liječenja koje ne uključuju odmah uvođenje ciljane medikamentozne terapije. Potrebna je promjena nezdravog načina života kroz pojačanu tjelesnu aktivnost u vidu redovite aerobne tjelovježbe, kao i prestanak pušenja. Jednako važan korak je i promjena prehrane. Tzv. mediteranskom prehranom koja je obogaćena jednostruko nezasićenim masnim kiselinama također se doprinosi značajnom porastu HDL-kolesterola. Općenito je nužno smanjiti unos ugljikohidrata te izbjegavati u potpunosti rafinirane ugljikohidrate i prehrambene sastojke s visokim glikemijskim indeksom.

Kod visokorizičnih osoba te kod nedovoljno dobre kontrole dislipidemije nakon provođenja temeljnih mjera liječenja, sljedeći korak je uvođenje hipolipemika.

Statini su skupina lijekova najviše upotrebljavanih u liječenju dislipidemije. Druga skupina lijekova su fibrati. Više opsežnih istraživanja potvrdilo je niz kardioprotektivnih učinaka posljedično primjeni hipolipemika, a najpovoljnijom kombinacijom pokazali su se statini i fenofibrati.

Zaključak

Dislipidemija predstavlja jedan od ključnih rizičnih čimbenika kardiovaskularnih bolesti, koje su uzročnik svakog drugog smrtnog ishoda u zemljama razvijenog svijeta. Osim kroz temeljne mjere i hipolipemike, nužna je kontrola i ostalih rizičnih čimbenika koje često istovremeno nalazimo, poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i debljine.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.