Poremećaj manjka prirode: Otuđenost od prirodnog okoliša ugrožava zdravlje

Naša je ljubav prema prirodi duboko ukorijenjena u evoluciju. Većina turista najradije odsjeda u sobama koje gledaju na raslinje ili more; bolesnici koji s prozora vide prirodu oporavljaju se brže od ostalih; ako smo pod stresom, žudimo za šetnjom u parku ili šumarku da se opustimo i priberemo.

Američki pisac knjiga o zdravlju Richard Louv uveo je pojam poremećaja zbog manjka kontakta s prirodom (nature-deficit disorder) u knjizi „Posljednje dijete u šumi“. Taj se poremećaj očituje narušenim tjelesnim i duševnim blagostanjem. “To nije službeni medicinski izraz, već opis posljedica udaljavanja od prirode. Posljedice uključuju slabljenje osjetila i povećanu učestalost oboljenja”, kaže autor.

Rizici digitalne generacije

Današnja generacija djece u razvijenim zemljama prva je koja živi odvojeno od prirode. A to je jedan od ključnih faktora depresije te poremećaja pomanjkanja pažnje s hiperaktivnošću i pretilošću. 
”Više se volim igrati u kući jer su ondje svi uređaji koji mi trebaju za igru“, citirao je Louv učenika četvrtog razreda osnovne škole.

Budući da nas bliskost s prirodom oživljava iznutra, ne bismo je trebali mijenjati za druženje s kompjuterima i tabletima, upozorava Louv. Studije pokazuju da interakcija s prirodnim okruženjem igra važnu ulogu u dječjem razvoju. Osobito u izgradnji vještina rješavanja problema, razvoju kritičkog mišljenja i poticanju kreativnosti.

Bez pogleda na zvjezdano nebo

Djeca koja odrastaju u većim gradovima nikada nisu vidjela zvijezde jer ih u tome priječi umjetna rasvjeta, napisao je Peter Kahn, profesor sa Sveučilišta Washington, u časopisu Science.  
”Dok gradimo veće gradove, nismo svjesni koliko podrivamo našu sponu s prirodom.” Prema Kahnu, poželjno je imati biljku u uredu, ali je važnije sjesti na travu tijekom pauze za ručak i koračati po zemlji. To su osjetilna iskustva koja sprečavaju razvoj bolesti zbog smanjenog kontakta s prirodom.

Po autorovom mišljenju, gradovi bi mogli doskočiti tom problemu uvođenjem više prirode u gradsku jezgru. Jedna od mjera bila bi obaveza ugradnje prozora koji se mogu otvarati tako da u zgrade može ući svježi zrak i prirodno svjetlo. Na vrhove zgrada moguće je posaditi vrtove, a oko zgrada stvoriti prostore pune raslinja koje bi ljudi doticali i mirisali.

Stanovnici gradova podložniji alergijama i astmi

Paul Sandifer, nekadašnji glavni znanstveni savjetnik u američkoj Upravi za oceane i atmosferu, analizirao je velik broj istraživanja o utjecaju smanjenog kontakta s prirodnim okruženjem na zdravlje. Jedno je od otkrića bilo da su stanovnici gradova podložniji alergijama dišnih putova i astmi.

Sandiferova je ekipa utvrdila da je odsustvo određenih bakterija u gradovima odgovorno za veću osjetljivost na alergije i astmu. Bakterije koje podižu otpornost na te bolesti nalaze se samo u prirodi.

Zvuči ironično, ali čest boravak u polju punom cvijeća i peludi mogao bi biti ključan za smanjivanje rizika od dišnih alergija i astme.

Blagodati druženja s prirodom

• Pomoć u liječenju depresije – Šetnje u prirodi olakšavaju tegobe depresivnih pacijenata, pokazala je studija ekipe pod vodstvom dr. Davida Sherna objavljena 2014. Oboljelima od depresije bilo kojeg intenziteta raspoloženje se značajno popravilo kad su bili u kontaktu s prirodom. Jednak je tretman depresivnim pacijentima podigao energiju i motivaciju za oporavak i povratak u normalu, otkrilo je istraživanje koje su 2012. proveli Marc Berman, Ethan Kross i Rachel Kaplan. Blagotvorni učinci prirode na psihičko zdravlje mogli bi biti posljedica smanjenog lučenja stresnog hormona kortizola u prirodnom okruženju.
• Jačanje koncentracije i bolji rad srca – Daljnja su istraživanja pokazala da šetnje prirodom i druge aktivnosti na otvorenom jačaju budnost i koncentraciju, a smanjuju opasnost od razvijanja poremećaja manjka pažnje s hiperaktivnošću, povišenog tlaka i ubrzanih otkucaja srca.

• Prevencija poremećaja vida – Kontakt s prirodom štiti djecu od poremećaja vida kao što su kratkovidnost i dalekovidnost, pokazalo je australsko istraživanje iz 2008. Djeca školske dobi koja su sudjelovala u aktivnostima na otvorenom imala su bolji vid od vršnjaka koji su uglavnom boravili kod kuće. Povezanost s prirodnim okruženjem također povećava tjelesnu izdržljivost i smanjuje izglede za pretilost i prekomjernu težinu.

Richard Louv poziva roditelje da ne ulijevaju djeci strah od izlaska iz kuće pretjeranim upozorenjima, nego da ih povedu na kampiranje, šetnju, planinarenje te ohrabre da više slobodnog vremena provode na otvorenom. “Izađite i istražujte! To je lijek za poremećaj manjka prirode.”