Palijativna skrb kod kuće: odlazak u krugu voljenih

Unatoč velikom napretku medicine još uvijek postoje bolesti i stanja koje ne možemo izliječiti, a koje često dovode do smrti. Smrt obično vrlo brzo nastupa kod oboljelih kod karcinoma, dok postoje i bolesti koje izazivaju sporu smrt s puno patnje. U tom slučaju, uloga je medicine da u najvećoj mogućoj mjeri umanji tegobe pacijenta, podigne mu kvalitetu života koliko to može, a da pritom ne dovede do pogoršanja. Tada govorimo o palijativnoj skrbi.

Pacijenti u završnim stadijima karcinoma nisu jedini palijativni pacijenti. Niz neuroloških bolesti dovodi pacijenta u stanje gdje mu je potrebna palijativna skrb, kao i bolesnici s kroničnim opstruktivnim bronhitisom (uglavnom osobe kojima je potreban kisik), osobe s izuzetno oštećenim srcem te određeni broj osoba s genetskim bolestima.

Unatoč velikim bombastičnim naslovima proteklih godina da pacijenti umiru u mukama jer nemamo razvijenu palijativnu skrb, nisu svi umirali tako, iako je činjenica da je dosta toga ovisilo i o pojedincima u sustavu. Ipak, napravljeni su pomaci i u gotovo svakoj županiji postoje bolnice koje imaju krevete za palijativne bolesnike. U Rijeci postoji i hospicij, nadajmo se njihovom otvaranju i u drugim gradovima.

Pomoć sustava: mobilni palijativni timovi i obiteljski liječnici

Pored skrbi na palijativnim odjelima, velik broj pacijenata može dobiti odgovarajuću skrb i u svojim domovima. Za to mora postojati niz preduvjeta koji se, u većini slučajeva, mogu ispuniti. Prije svega, treba postojati volja, mogućnost i sposobnost obitelji da skrbi o svom bolesnom članu.

Naravno, takvu njegu obitelj ne može pružiti sama, već joj je potrebna pomoć sustava. U tome mora sudjelovati obiteljski liječnik koji može riješiti većinu tegoba pacijenta. No ni obiteljski liječnik ne može skrbiti sam o umirućem pacijentu. Vrlo važna uloga pripada kvalitetnim medicinskim sestrama koje će dolaziti u kuću pacijenta učestalošću koju odredi obiteljski liječnik, a prema stanju i potrebama pacijenta.

Sestre koje brinu o palijativnim pacijentima dolaze iz zdravstvene njege u kući. Patronažna sestra treba daleko rjeđe obilaziti pacijenta. U svakoj županiji postoji mobilni palijativni tim u kojem radi barem jedna sestra s višom/visokom školom, a po potrebi ih je u timu više. Palijativni tim je dio doma zdravlja i s njim surađuje obiteljski liječnik. Nažalost, nemaju sve županije liječnika u timu pa je time ponekad otežan rad liječnika obiteljske medicine i/ili potreban češći odlazak u bolnicu zbog intervencija koje se ne mogu provesti kod kuće.

Prednosti i mane palijativne njege kod kuće

Postoje i prednosti i mane zbrinjavanja palijativnog pacijenta kod kuće.

Prednosti su to što je oboljela osoba u svom okruženju s ljudima koji ga vole, imaju vremena tijekom cijelog dana skrbiti o njemu vezano za higijenu i zdravstvenu njegu (češće okretanje u krevetu npr.).

Nedostaci su, prije svega, što se skrbnici nerijetko iscrpe brinući se o svom dragom članu obitelji te planiranje odlaska na medicinsku intervenciju koja se mora obaviti u bolnici.

Prava koja se ostvaruju putem HZZO-a i drugi oblici pomoći

Ako se obitelj, u dogovoru s obiteljskim liječnikom, odluči da se o palijativnom pacijentu skrbi kod kuće, putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje može se dobiti:

• Zdravstvena njega u kući – obujam zdravstvene njege u kući određuje obiteljski liječnik prema stanju pacijenta, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja na zdravstvenu njegu u kući osigurane osobe. Nažalost, zdravstvena njega se pruža uglavnom samo prijepodne i jednokratno u jednom danu, što nije dovoljno u terminalnim stadijima bolesti.
• Obilazak patronažne sestre – patronažna sestra samo obilazi pacijenta i izvještava obiteljskog liječnika o njegovom stanju te može dati savjet.
• Obilazak palijativnog tima koji može intervenirati s dosta postupaka u domu pacijenta ali samo radnim danom i u prijepodnevnim satima.
• Svi lijekovi koji su dostupni na listi HZZO-a, uključujući i lijekove protiv bolova, za pojačanu prehranu i ostalih koji umanjuju tegobe pacijenta.
• Pelene, podmetače, urinarne katetere…

U kući se mogu davati i infuzije, ali one su potrebne samo u slučaju kada osoba više ne može jesti i piti. Do tada je dovoljna prehrana na usta. Naime, infuzije koje se uobičajeno daju su 5% glukoza i 0,9% kuhinjska sol, tako da je potrebno što dulje održati prehranu na usta.

Nažalost, vrlo teško se dođe do „bolničkog kreveta“. Postoje u nekim mjestima posudionice, kreveta često nema, a kisik se može dobiti samo na preporuku pulmologa. 

U Hrvatskoj sada postoji i niz volonterskih udruga i zaklada koje pomažu obiteljima koje imaju palijativnog pacijenta.

Odlazak u krugu voljenih

Skrb o umirućoj osobi je izuzetno zahtjevna i teška, i psihički i fizički. Ali ono što ja kažem članovima obitelji svojih pacijenata je sljedeće: „Kad god vam je teško gledati patnju svog bliskog člana obitelji, sjetite se kako bi sad njemu/njoj bilo da je u bolnici (bez obzira na zaista požrtvovan rad osoblja u bolnici) – samom, uplašenom zbog svoje bolesti i gledajući druge bolesnike“.

Stoga, kad god možete i imate snage te dobru potporu obiteljskog liječnika, palijativnog tima i sestre iz kućne njege, dozvolite svom najbližem da svoje posljednje trenutke doživi u svom domu, okružen svojim najbližima i u vašem zagrljaju.