Otrovne ribe i životinje Jadrana: što treba znati o pružanju pomoći

Posljednjih je dana javnost uznemirila vijest da je kod otočića Košara pored Pašmana ulovljena iznimno otrovna riba srebrenopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus). To nije prvi puta da je u naše vode zalutala ili se čak nastanila neka strana riblja vrsta – u posljednjih desetak godina prebrojano je oko 450 takvih „posjetitelja“. Također se sve više spominju zagrijavanje mora uslijed klimatskih promjena, utjecaj na hranidbene lance i dalekosežne posljedice takvih trendova.

Vezano uz srebrenoprugu napuhaču izdano je upozorenje da se, u slučaju njezina ulova, s njome pažljivo rukuje, a da je se nipošto ne konzumira jer posljedice mogu biti fatalne. No, u Jadranu žive i neke druge „domaće morske otrovnice“, pa svakako treba znati što učiniti u slučaju da dođemo u kontakt s njihovim otrovom.

O pružanju prve pomoći na moru, pa tako i u slučaju uboda, kontakta ili pak ugriza otrovnih životinja u Jadranu, piše udruga Marjan. Pritom svakako treba naglasiti da pravila vrijede ako ste na brodu ili nekim udaljenim mjestima i to samo u okviru prve pomoći, no svakako bi se nakon susreta s opasnim morskim vrstama trebalo uputiti čim prije u najbližu zdravstvenu ustanovu. U slučaju ranjavanja vrijedi pravilo da se rana očisti vodom i dezinficira.

Morski pauk

Morski pauk smatra se najotrovnijom ribom Jadrana. Najučestaliji je pauk bijelac koji obitava na pjeskovitom dnu. Morski pauci imaju na prvoj leđnoj peraji četiri do sedam otrovnih bodlji, izrazito crne boje.

Glavni simptomi nakon uboda su:

• žestoka bol,
• oticanje mjesta uboda i crvenilo,
• pojava mjehurića,
• vrtoglavica i
• povišena temperatura.

Bodlje na škrgama i prva na leđnoj peraji kod uboda ispuštaju otrov. Nakon nekoliko minuta mjesto uboda natekne, a bol otupljuje sva druga osjetila.

Što učiniti? Otrov je termolabilan i njegovo djelovanje se može smanjiti pritiskanjem mjesta uboda na ispušnu cijev brodskog motora ili umakanjem ubodenog prsta u posudu s vrućom vodom i do pola sata. Voda mora biti vruća koliko možete podnijeti, a da se ne opečete. Najbolje je umakati ubodeni dio toliko dugo dok se koža ne smežura. Poslije toga neće boljeti, ali nekoliko će dana mjesto uboda biti neosjetljivo na podražaje.

Škrpina

Škarpina i druge ribe iz te porodice nose otrovne bodlje, ali njihov ubod nije toliko opasan kao kod pauka. Bodlje na škrgama i prva na leđnoj peraji kod uboda ispuštaju otrov. Pri ubodu u ranu uđe otrovna sluz koja uzrokuje upalu i zbog toga se bol pojačava. Međutim, nakon nekoliko sati bol bi trebala prestati.

Što učiniti? Pravila su ista kao i u slučaju uboda morskog pauka jer je otrov škarpine također termolabilan, odnosno osjetljiv na temperaturu. Dakle, djelovanje otrova se može smanjiti pritiskanjem mjesta uboda na ispušnu cijev brodskog motora ili umakanjem ubodenog prsta u posudu s vrućom vodom i do pola sata. Voda mora biti vruća koliko možete više podnijeti, a da se ne opečete. Najbolje je umakati ubodeni dio toliko dugo dok se koža ne smežura.

Golub kosir

Golub kosir ima na sebi dva otrovna „bodeža“ duga i do 10 centimetara. Kad se te vrste riba izvuku iz mora, one mlataraju s repom, pa tako može doći do ozljede. Otrov goluba djeluje opasno na srce, krvne žile i centar za disanje. Dolazi do grčeva i smetnji u vidu.

Što učiniti? Zbog činjenice da je otrov termolabilan, vrijede ista pravila kao i kod dosad spomenutih otrovnih ribljih vrsta, no svakako čim prije treba potražiti liječničku pomoć.

Murina

Ugriz murine je otrovan te uzrokuje jako ranjavanje. Ako ih uznemire, murine će napasti i ronioce. Otrovni ugriz izaziva crvenilo, otok i jake bolove, grčeve, otežano disanje. Ugrizeno mjesto dugo godina ostane utrnuto.

Što učiniti? Otrov murine je također termolabilan, pa ugrizeno mjesto treba umočiti u vruću vodu i potražiti liječničku pomoć.

Jegulja

Jegulja nema otrovan ugriz, ali se u njezinoj krvi nalazi vrlo jak otrov. Ako ga ribolovac slučajno unese u organizam, dolazi do trovanja. Također, ako krv jegulje dođe u kontakt s očima, može izazvati sljepilo.

Što učiniti? Ako ste pojeli jegulju, sadržaj bi trebalo nastojati povratiti ili popiti konjak ili jaku crnu kavu. Na kožu se stavljaju hladni oblozi na stražnji dio glave. Svakako se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Vlasulja

Vlasulja je nalik na podmorsko bilje dopadljivih boja i oblika, a obitava pričvršćena o plitko morsko dno. Sve vlasulje na krakovima, odnosno lovkama sadrže mnogobrojne žarnike ispunjene bistrim otrovom.

Što učiniti? Opekline od vlasulja liječe se kortikosteroidima, antihistaminicima i drugim lijekovima. Za prvu pomoć opečeno mjesto se može namočiti u rastopinu od 5 g mentola, 5 g glicerina, 200 g konjaka, 3 g benzojeve tinkture (u slučaju da imate sastojke) i zatim posipati čistim puderom.

Meduza

Meduze Jadrana, od čijeg dodira mogu nastati urtikarije, jesu klobuk uhati i klobuk golemi koji može biti promjera do 170 cm. Površinom mora plovi njezin mjehur prelijevajući se u lijepim bojama. Oblikom je slična lađi, pa je nazivaju „portugalska galija“. Duboko u moru vuku se njezini krakovi puni otrovnih žarnjaka. Posebno su ugroženi plivači koji dođu u dodir s tom meduzom; uslijed bolova, grčeva, poteškoća u disanju i srčanih tegoba mogu izgubiti sposobnost održavanja na površini, te može doći do utapanja.

Što učiniti? Prva pomoć unesrećenima od žarnjaka meduza sastoji se u tome da se najprije skinu njezini krakovi s kože, pa se to mjesto dobro istrlja morskom vodom i pijeskom. U težim slučajevima treba što hitnije potražiti liječničku pomoć.

Morski ježinci

Morski ježinci svrstavaju se također među otrovne životinje. U Jadranu ih ima više vrsta. Od njihovih dugih bodlji nastaje mehaničko ranjavanje, lomljenje, zaostajanje njihovih dijelova u rani i kasnije gnojenje rana. Na mjestima uboda dolazi do crvenila i oteklina.

Što učiniti? S ciljem sprečavanja gnojenja od uboda ježinca, preporučuje se ozlijeđeno mjesto namazati alkoholnom otopinom. No treba se obratiti i liječniku koji će izvaditi komadiće polomljenih bodlji.

Što je s morskim psima?

Poznato je da u Jadranu ima više vrsta morskih pasa i da su svi gotovo neopasni za čovjeka. Opasni su oni vrlo rijetki morski psi, ponajprije zambezijski, koji mogu doći iz dalekih oceana za velikim brodovima.

Poznato je da morski psi imaju vrlo loše razvijen osjet vida, no da im je u zamjenu priroda dala vrlo razvijene osjete okusa i mirisa. Stoga je vrlo vjerojatno da ih privlače raznovrsni mirisi i otpaci s broda.

Savjetuje se podvodnom ribolovcu da u susretu s morskim psom odbaci od sebe svaki plijen i drugi teret, nasloni svoja leđa na dno ili kakvu pećinu i, ako posjeduje bočicu s modrom galicom, treba je iskoristiti. Uz pomoć noža i postupnog uzmicanja, velike su šanse za spašavanje.

Izvor: Udruga Marjan