Opasnosti manjka vitamina i minerala kod oboljelih od celijakije

U današnje vrijeme povećala se svjesnost uvođenja suplemenata kod novo dijagnosticiranih bolesnika i bolesnika koji se već dugo i uspješno pridržavaju bezglutenske prehrane. Međutim, to ne znači da bezglutenska prehrana dovodi do nedostatka vitamina i minerala!

Normalno je za očekivati da su vitaminsko-mineralni deficiti, neadekvatni unos energije i vlakana češći kod bolesnika prilikom postavljanja dijagnoze. Prvenstveno zbog bolesti, ali i samoinicijativnog izbjegavanja pojedinih namirnica za koje su bolesnici smatrali da im uzrokuju smetnje. Prema novijim istraživanjima, iznenađujuće je da i dugogodišnji bolesnici mogu razviti vitaminsko-mineralne deficite.

Nakon što bolest uđe u fazu remisije, svi deficiti se uglavnom normaliziraju, a ako sama prehrana nije dovoljna, uvode se suplementi. Doziranje i izbor suplemenata trebalo bi se prepustiti stručnjaku. Doze za oboljele od celijakije mogu biti drugačije od preporučenih vrijednosti za zdravu populaciju. U svim smjernicama je istaknuta važnost uvođenja suplemenata u prehrani na samom početku dijagnoze, ali i dalje ne postoje smjernice kod bolesnika na dugoročnoj bezglutenskoj prehrani.

Tko je glavni krivac?

Kombinacija više faktora može utjecati na ovaj sve češće prisutan problem kod oboljelih. Sporija obnova sluznice crijeva i dugotrajna atrofija crijevnih resica, zatim problem industrijskih bezglutenskih proizvoda i žitarica koje prirodno ne sadrže gluten u svom nutritivnom sastavu su siromašnije spornim mikronutrijentima, loše prehrambene navike oboljelih te ubrzani stil života može uzrokovati navedene deficite. Studije su pokazale da oboljeli unose većinu kalorija konzumirajući velike količine masnoća, a pri tome smanjuju unos ugljikohidrata. Razlog tome je što bolesnici osim glutena izbjegavaju i većinu žitarica, najčešće iz straha, ali i neznanja. Slijediti strogu bezglutensku dijetu postao im je izazov, a da pri tome unose i nutritivno izbalansirane obroke.

Koji su najčešće deficitarni vitamini i minerali?

Prema studiji koja sažima pregled 73 studija, objavljenoj u srpnju 2019. godine u časopisu Medicina, pokazalo se da bolesnici koji boluju od celijakije učestalo razviju deficit vitamina B12, folne kiseline, vitamina D, kalcija, željeza, cinka, selena, vitamina B1 (tiamina), vitamina B2 (riboflavina), vitamina B3 (niacina) i vitamina K.

Celijakiju smatramo multisistemskim imunološkim poremećajem, a ne bolešću koja je ograničena samo na gastrointestinalni sustav i time se ističe važnost ranog postavljanja dijagnoze. Već otprije znamo da je nutritivna terapija bila i ostala najučinkovitija terapija u liječenju ove bolesti te zahtijeva strogo pridržavanje dijete bez glutena.

Vitamini i minerali na koje posebno treba paziti

Vitamini B skupine

Vitamini B skupine su važni u radu probavnog sustava, sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina te u proizvodnji energije. Poznato je da se kod većine oboljelih razvije deficit vitamina B12, tiamina, riboflavina i niacina. Sam nedostatak vitamina B12 uzrokuje pernicioznu anemiju, deficit krvnih zrnaca i brojne neurološke probleme. Dugoročno, preporuka je češće konzumirati namirnice bogate ovim vitaminima. Vitamin B12 se nalazi u crvenom mesu, peradi, jetri, plavoj ribi, rakovima i školjkama te žumanjku, a tiamin, riboflavin i niacin se nalaze u mahunarkama, cjelovitim žitaricama, sjemenkama i orašastim plodovima.

Folna kiselina

Folna kiselina je glavni oblik vitamina B9 i apsorbira se u dijelu crijeva koje je najviše zahvaćeno bolešću. Neophodna je za sintezu i popravak DNA te time utječe na sam oporavak oštećenog dijela crijeva. Osim oralne nadoknade suplementima, poželjno je povećati namirnice koje su bogate folatima poput goveđe i teleće jetre, lososa, žumanjka, zatim špinat, mahunarke, šparoge, raštiku, brokulu, cvjetaču i od voća naranče, banane, maline i jagode.

Vitamin D

Već otprije poznat kao sunčani vitamin, zaslužan je za kontrolu koncentracije kalcija i fosfora u tijelu te je najviše prepoznat u radu endokrinološkog i kardiovaskularnog sustava. Deficit može uzrokovati depresiju, umor, gubitak na tjelesnoj masi i osteoporozu. Glavni izvor vitamina D se prirodno sintetizira u bazalnom sloju naše kože djelovanjem sunčevih zraka, dok je drugi izvor hrana, ali s manjim učinkom. Stručnjaci su pokazali da se može brzo i jednostavno smanjiti deficit vitamina D tako da se svaki dan 15 minuta izlože ruke i lice na najjačem suncu. Također je potrebno pojačati unos namirnica bogatih vitaminom D poput srdele, skuše, lososa, tune, žumanjka, ulja iz jetre bakalar, mlijeka i mliječnih proizvoda te se na tržištu mogu pronaći proizvodi obogaćeni vitaminom D, margarin, mlijeko i žitarice.

Kalcij

Deficit dovodi do osteopenije i osteoporoze, promjene u mikrostrukturi kostiju i povećanom riziku od prijeloma. Uvođenje suplemenata kalcija opravdava se jedino kod bolesnika koji ne unose namirnice bogate kalcijem zbog intolerancije na laktozu. Inače se kalcij lako unosi namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, poput mlijeka i mliječnih proizvoda, plave ribe, jaja, mahunarki i orašastih plodova. Kao i vitamin D, postoje proizvodi obogaćeni kalcijem poput mlijeka, žitarica i pahuljica.

Vitamin K

Vitamin K, topiv u mastima, sudjeluje u probavi hrane, u zgrušavanju krvi i formiranju koštanog tkiva. Čest uzrok njegovog deficita je oslabljena malapsorpcija masti kod oboljelih, koja zatim uzrokuje i smanjenu apsorpciju vitamina K. Njegova suplemencija je bitna u svrhu prevencije hemoragije, osteopenije i osteoporoze. Vitamin K se može nadoknaditi pravilnom prehranom te se nalazi u špinatu, blitvi, cvjetači, kelju, grašku, mahunama, brokuli, kupusu, šparogama te od voća u avokadu, grejpu i kiviju.

Željezo

Deficit željeza je jedna od najčešćih pojava kod oboljelih od celijakije i u mnogim slučajevima slijedi ga i anemija. Zabilježeno je smanjenje deficita željeza od 70% nakon 6 mjeseci pridržavanja stroge bezglutenske prehrane. Liječenje deficita željeza traje sve dok se hemoglobin i zalihe željeza u krvi ne normaliziraju. Ako deficit željeza nije visok uobičajeno je uvođenje oralne primjene željeza i većina preporuka savjetuje konzumaciju željeza natašte zbog bolje apsorpcije, ali pri tome često dolazi do njegove smanjene tolerancije uzrokujući abdominalnu mučninu, opstipaciju i konstipaciju.

Liječenje je često vrlo sporo i potrebna je dobra usklađenost s prehranom kako bi bilo i uspješno. Ako je uz manjak željeza prisutna i anemija, u većini slučajeva uvodi se parenteralno željezo. U svakodnevnom jelovniku trebale bi biti namirnice poput jetre, crvenog mesa, tamnozelenog i tamnoljubičastog povrća i bobičastog voća. Već je od prije poznato da vitamin C povećava apsorpciju željeza iz hrane. Željezo će se najbolje iskoristiti ako se sok od nara ili aronije pomiješa s cijeđenim limunovim sokom ili se blitva lešo prelije s limunom.

Cink

Cink sudjeluje u procesima rasta i razvoja u organizmu (kostiju, kože, kose i noktiju), stvaranju imunološkog odgovora, neurološke funkcije, sintezi proteina i DNA. Bez cinka je otežana probava hrane i dolazi do usporavanja brzine rada metabolizma. Osim oralnih suplemenata, unos cinka možemo povećati konzumacijom školjaka, rakova, plave ribe, peradi, crvenim mesom i jajima.

Magnezij

Magnezij sudjeluje u proizvodnji energije, metaboličkim procesima, izgradnji kostiju i djeluje antioksidativno. S obzirom na to da je rasprostranjen, nalazimo ga u većini namirnica koje često konzumiramo poput špinata, krumpira, mahunarki, grožđica, banana, indijskih oraščića i suncokretovih sjemenki. Na tržištu se mogu pronaći i mineralne vode koje su obogaćene magnezijem, međutim treba biti oprezan, jer ako se pretjera s konzumacijom magnezija može doći do grčeva, nadutosti, plinova i proljeva.

Selen

Ovaj mikroelement je od velike važnosti jer sudjeluje u radu štitnjače, regulaciji staničnog ciklusa i djeluje antioksidativno. Najbogatiji izvori selena su brazilski orasi, potom cjelovite žitarice, školjke, rakovi, plava riba, crveno meso i perad.