Odrasli „bolest poljupca“ ne podnose lako

„Čovječe, to je za mene bilo poražavajuće… Nisam mogla raditi gotovo tri godine“ riječi su čuvene pjevačice i glumice Cher koja ja godinama patila od mononukleoze, a uglavnom zato što je povremeno ignorirala svoje stanje. Svi ljubitelji tenisa i hrvatskog sporta sjećaju se i prekida karijere Maria Ančića u njegovoj 27. godini zbog bolova u leđima, ali i mononukleoze.

Mononukleoza je zarazna bolest uzrokovana virusom iz obitelji herpes virusa pod nazivom Epstein-Barr virus (EBV). Infekcija je česta među tinejdžerima i mladim odraslim osobama. Odrasle osobe rjeđe obolijevaju od mononukleoze.

Simptomi mononukleoze

Infektivnu mononukleozu karakteriziraju:

• natečeni limfni čvorovi,
• groznica,
• grlobolja i
• ekstremni umor.

Kao što i sami možete primijetiti, simptomi su vrlo atipični te mogu upućivati na niz bolesti, od vrlo bezazlenih kao što je prehlada, pa do vrlo ozbiljnih poput leukemije ili Hodgkinove bolesti (zloćudna bolest limfnih čvorova).

Bez francuskih poljubaca?

Često se širi kontaktom sa zaraženom slinom iz usta. Može proći između četiri do šest tjedana do pojave prvih simptoma nakon infekcije (period inkubacije) te obično ne traju dulje od četiri mjeseca.

Prijenos je moguće spriječiti samo ako se ni s kim ne ljubite ili ako nosite masku jer se bolest širi isključivo poljupcem, zahvaljujući čemu i nosi nadimak „bolest poljupca“.

Izazovi dijagnosticiranja

Kako posumnjati na mononukleozu pored ovako „podmuklih“ općih simptoma? Osobito kod odraslih? Liječnicima je trebalo tri tjedna da postave dijagnozu mononukleoze Mariju Ančiću, a Cher se desetljećima bori s tom bolešću.

Za dobru dijagnozu je uvijek potrebna dobra anamneza. To znači da će vas liječnik morati pitati o nizu tegoba koje biste mogli imati (budite strpljivi i odgovarajte pažljivo na pitanja). Nakon toga je potreban pregled.

Na pregledu se mogu naći:

• blago crveno ždrijelo, što se nekada pomiješa s bakterijskom bolešću, pa se bespotrebno liječi antibioticima,
• uvećani limfni čvorovi vrata, što kod svih laika nerijetko izazove veliki strah te
• uvećana slezena i/ili jetra, za što je potreban pažljiv pregled trbuha.

Vađenje krvi u laboratoriju primarne zdravstvene zaštite može isključiti bakterijsku infekciju i usmjeriti daljnju dijagnostiku.

Vrlo često se nađu blago povišeni testovi koji ukazuju na oštećenje jetre. Problem je što kod viroza rijetko tražimo određivanje jetrenih testova (jer nije niti potrebno), nego samo krvnu sliku i C-reaktivni protein (CRP).  Stoga je kod sumnje na mononukleozu potrebno vađenje krvi u mikrobiološkom laboratoriju gdje se određuju antitijela na EBV virus. Iz dobivenog uzorka krvi se određuje prisustvo i količina IgG i IgM protutijela. IgG protutijela ukazuju na preboljelu infekciju, a IgM protutijela govore u prilog akutnoj (trenutnoj) infekciji. Stoga, ako na vašem nalazu uočite pozitivan nalaz IgG protutijela, to ne znači da sada imate mononukleozu, već da ste nekada ranije tijekom života bili u kontaktu s virusom.

Liječenje uz puno strpljenja

Za liječenje mononukleoze je potrebno veliko strpljenje. Naime, odmor uz uravnoteženu prehranu i uzimanje dovoljne količine tekućine jest najvažnija terapija.

Nema nikakvih čudotvornih lijekova, a niti drugih pomoćnih ljekovitih sredstava koji mogu dovesti do ubrzanog oporavka. U slučaju bolova i temperature možete uzimati paracetamol i/ili nesteroidne antireumatike. Grlobolja zna biti vrlo uporna i možete je probati ublažiti ispiranjem usne šupljine čajem od kadulje ili nekim od pomoćnih sredstava koja možete nabaviti u ljekarni.

Zaključno

Još jednom naglašavamo da tijek mononukleoze kod odraslih može biti daleko teži ili dulji s mogućim, srećom rijetkim, komplikacijama poput pojave žutice, oštećenja srčanog mišića, poremećaja rada koštane srži. U slučaju pojave novih simptoma, poput novonastale slabosti, zaduhe, iznenadne boli, osipa ili pak pogoršanja dosadašnjih simptoma, potrebno je hitno javiti se liječniku koji će ustanoviti koje su pretrage potrebne te odlučiti o eventualnom liječenju.