Od gastritisa do čira: zbog čega sve trpi sluznica želuca
Bakterija H. Pylori, kao i nekontrolirano uzimanje acetilsalicine kiseline te lijekova protiv bolova mogu teško oštetiti sluznicu našeg želuca
Ulkus ili čir na želucu i dvanaesniku zajednički se nazivaju ulkusna peptička bolest zbog sličnosti u uzroku i liječenju. Poremećen odnos obrambenih čimbenika sluznice probavnog trakta i mehanizama cijeljenja te agresivnih čimbenika, lučenja kiseline i probavnih enzima, najprije dovodi od površinskog oštećenja sluznice.
Infekcija bakterijom Helicobacter pylori, upotreba acetilsalicilne kiseline i drugih nesteroidnih antireumatika (lijekova za bolove i upalu), pušenje, alkohol, loše prehrambene navike i stres značajno utječu na razvoj ulkusne bolesti.
Glavni krivci: H. Pylori i lijekovi
Postotak populacije inficirane s H. Pylori ovisi o higijenskim i socioekonomskim standardima u zajednici te raste s godinama. Procjenjuje se da je 70% starijih ljudi pozitivno na Helicobacter pylori, dok je 25% duodenalnih i 40% želučanih ulkusa povezano s nekontroliranim uzimanjem acetilsalicilne kiseline i nesteroidnih antireumatika. Važnu ulogu imaju pridružene bolesti te određeni lijekovi.
Gastritisi predstavljaju upalno oštećenje sluznice želuca u vidu površinskih erozija, krvarenja u sluznicu ili masivnijih krvarenja uz prisustvo upalnih stanica.
Ulkus (vrijed ili čir) je dublje oštećenje sluznice u dijelu probavnog sustava gdje postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina (jednjak, želudac, dvanaesnik, početak tankog crijeva).
Oprezno s krvarenjem
Bolesnici obično navode bol u žličici (epigastriju), žarenje, mučninu i nadutost. Kod želučanog vrijeda bol se pojavljuje ili pogoršava pri hranjenju. Kod vrijeda dvanaesnika bol nestaje ili se smanjuje po obroku, pojavljuje se nekoliko sati nakon obroka te ponekad budi bolesnika iz sna.
Simptomi su nespecifični te su također prisutni kod raznih drugih poremećaja probavnog sustava, od bezazlenih funkcionalnih poremećaja uzrokovanih neprimjerenom prehranom do karcinoma želuca. Potreban je oprez u uzimanju simptomatske terapije koja može odgoditi pravodobno postavljanje dijagnoze.
Krvarenje iz probavnog trakta može biti prvi znak ulkusne bolesti, a u slučaju kroničnog gubitka krvi, prisutna je anemija. Kronično krvarenje se očituje kao crna stolica (melena) i/ili povraćanje crnog sadržaja poput taloga kave zbog učinka želučane kiseline na krv. Masivno krvarenje kao posljedica oštećenja krvne žile ili prodora ulkusa u okolne strukture kroz stjenku želuca ili dvanaesnika, rezultira gubitkom veće količine krvi te zahtjeva hitnu intervenciju.
Postavljanje točne dijagnoze
Svim bolesnicima s anemijom, otežanim ili bolnim gutanjem, gubitkom tjelesne težine ili krvarenjem iz probavnog trakta treba učiniti gastroduodenoskopiju kako bi se postavila točna dijagnoza.
Endoskopija je zlatni standard u dijagnostici peptične ulkusne bolesti. Posebno je bitna diferencijacija (razlikovanje) benignog od malignog želučanog ulkusa, a što je moguće učiniti prema izgledu lezije te potom uzimanjem uzoraka tkiva za patohistološku analizu.
Test na Helicobacter pylori provodi se testom ureaze u izdahnutom zraku, testom iz stolice ili brzim ureaza testom za vrijeme gastroduodenoskopije.
Liječenje i prevencija peptičke ulkusne bolesti
Liječenje infekcije zahtjeva kombinaciju dva antibiotika, kao i uzimanje lijeka za smanjenje lučenja želučane kiseline (inhibitor protonske pumpe). Nakon izlječenja infekcije nastavlja se terapija inhibitorom protonske pumpe, uz preporuku kontrolne gastroskopije i potvrdu cijeljenja ulkusa.
Dijetalna prehrana, uz prilagodbu terapije drugih kroničnih bolesti ubrzava oporavak sluznice i sprečava razvoj novih ulkusa.
Gastroskopija: kome je potrebna i kako se treba pripremiti
Gastroskopija je nezaobilazna metoda dijagnostike kod bolesnika s bolešću gornjeg dijela probavnog sustava, no često izaziva neopravdan strah
SAZNAJTE VIŠEU prevenciji peptičke ulkusne bolesti potrebno je uvijek iznova naglašavati važnost zdrave prehrane temeljene na kuhanim, manjim i češćim obrocima, umjereno uživanje u alkoholu te prestanak pušenja. Obiteljski liječnik treba biti upoznat s lijekovima koji se uzimaju mimo propisanih, s obzirom na to da su nesteroidni antireumatici dostupni u ljekarnama bez recepta.
Kod pacijenta koji zbog degenerativnih ili reumatskih tegoba moraju redovito uzimati lijekove za bolove treba razmotriti propisivanje onih koji nemaju štetno djelovanje na sluznicu probavnog sustava.