Tuberkuloza nije nestala te i danas odnosi živote

Svjetski dan tuberkuloze obilježava se 24. ožujka, na dan kad je 1882. godine Robert Koch objavio da je otkrio uzročnika tuberkuloze. Njemu u čast ta bakterija (Mycobacterium tuberculosisi) nazvana je Kochov bacil. Tuberkuloza je kroz stoljeća bila na prvom mjestu liste zaraznih bolesti u svijetu. Pisani tragovi o njoj postoje u svim poznatim civilizacijama. U mjestu Alit-Yam, na izraelskoj obali Sredozemnog mora, pronađene su kosti majke i djeteta stare 9000 godina, na kojima su otkriveni konzervirani ostaci stanica bakterije, uzročnika tuberkuloze.

Iako se javlja u dalekoj prošlosti, nažalost nije samo bolest prošlosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u 2019. godini u svijetu je od tuberkuloze oboljelo oko 10 milijuna ljudi, a umrlo ukupno oko 1,5 milijuna. Tuberkuloza je vodeći ubojica HIV pozitivnih osoba. Tuberkuloza ne poznaje granice među državama i ima je u svim dijelovima svijeta. Pretpostavlja se da je danas uzročnikom tuberkuloze zaražen svaki treći čovjek u svijetu, a svaka neliječena osoba oboljela od tuberkuloze zarazi 10 do 15 ljudi u svojoj okolini. 

Kako se tuberkuloza prenosi?

Tuberkuloza se prenosi kapljicama koje oboljela osoba oslobađa u okolinu kašljanjem, kihanjem, govorom ili pjevanjem. Sitne kapljice brzo se suše, a najmanje mogu ostati u zraku i po nekoliko sati. Zaraziti se može osoba koja je u bliskom i dugotrajnom kontaktu s oboljelom osobom, udisanjem zraka u kojem lebde uzročnici tuberkuloze. Zarazni su samo bolesnici koji boluju od plućne tuberkuloze i tuberkuloze grkljana. Ostali klinički oblici tuberkuloze, primjerice bubrega, kosti, kože i dr., nisu zarazni osim u iznimnim slučajevima. 

Neće svatko oboljeti

Svaka zaražena osoba neće oboljeti od tuberkuloze. Hoće li od primarne infekcije nastati aktivna bolest ovisi o količini udahnutih uzročnika, o vremenu izloženosti te obrambenim snagama zaražene osobe. Oko 5 do 10% zaraženih osoba oboljet će od tuberkuloze. Neki ljudi razbole se ubrzo nakon infekcije (unutar nekoliko tjedana), prije nego imunološki sustav „stavi bakteriju pod kontrolu“.

Oko 90% zaraženih osoba imat će u plućima uzročnike koji nisu aktivni (tzv. spavajući bacili). Osobe s latentnom (pritajenom) tuberkuloznom infekcijom nemaju nikakvih simptoma, ne osjećaju se bolesno i ne mogu zaraziti osobe u svojoj okolini. Mnogi s latentnom tuberkuloznom infekcijom neće nikad oboljeti od tuberkuloze, bakterija će kod njih ostati inaktivna cijelog života i neće uzrokovati bolest.

Rizične skupine i simptomi bolesti

Latentna tuberkuloza može prijeći u aktivnu bolest kad dođe do slabosti imunološkog sustava npr. kod malignih bolesti, dijabetesa, KOPB-a, bubrežne insuficijencije… Povećan rizik obolijevanja od tuberkuloze imaju:

• djeca mlađa od tri godine,
• osobe starije životne dobi,
• ovisnici o drogama i alkoholu,
• HIV pozitivne osobe,
• pušači,
• osobe pod dugotrajnom imunosupresivnom terapijom. 

Simptomi bolesti ovise o lokalizaciji. Plućna tuberkuloza može uzrokovati kašalj koji taje duže od tri tjedna, bolove u prsima i iskašljavanje krvi. Od ostalih simptoma mogu biti prisutni opća slabost, malaksalost, gubitak apetita i tjelesne težine, povišenje tjelesne temperature i noćno znojenje.

Dijagnostički standardi

Zlatni standard za dijagnozu aktivne tuberkuloze je dokaz bakterije Mycobacterium tuberculosis iz bolesničkog materijala (iskašljaja, aspirata bronha, mokraće i dr.) mikroskopski i kultivacijom.

Uvedene su i nove metode molekularne dijagnostike (PCR) za dokazivanje mikobakterija u bolesničkom materijalu i za genotipizaciju u svrhu identifikacije i diferencijacije mikobakterija.

Rentgenska snimka pluća često pokazuje specifične promjene koje upućuju na tuberkulozu.

Za dijagnozu latentne tuberkulozne infekcije koristi se tuberkulinsko testiranje (PPD). Nedostaci su tog testa što može biti lažno negativan kod imunokompromitiranih osoba (HIV pozitivni, bolesnici na imunosupresivnim lijekovima), osoba koje su nedavno imale tuberkuloznu infekciju, djece mlađe od šest mjeseci itd. PPD test je pozitivan i kod osoba koje su primile BCG cjepivo.

Nedavno su razvijeni novi krvni testovi – interferon-gamma release assays – za identifikaciju latentnih infekcija (QuantiFERON-TB), na koje ranije BCG cjepivo nema utjecaja. 

Strategija borbe protiv tuberkuloze, liječenje i prevencija

Polovicom 20. stoljeća otkriveni su lijekovi za uspješno liječenje tuberkuloze. Svjetska zdravstvena organizacija donijela je strategiju za borbu protiv tuberkuloze, koju je nazvala DOTS (Directly Observed Treatment Short-Course), a uključuje pet nužnih elemenata: političku potporu programu, kvalitetnu mikrobiološku analizu iskašljaja, izravno kratkotrajno nadzirano liječenje, osiguranje antituberkulotika, organizirani sustav praćenja tuberkuloze koje omogućuje procjenu uspjeha liječenja i Nacionalnih programa za suzbijanje i sprečavanje tuberkuloze. 

Tuberkuloza se liječi šestomjesečnim režimom: prva dva mjeseca uzimaju se četiri različita antituberkulotika, a zatim tijekom četiri mjeseca dva antituberkulotika.

Djeca rođena u rodilištu u Republici Hrvatskoj cijepe se protiv tuberkuloze (BCG), a ostala do navršenih dva mjeseca starosti. Djeca koja nisu cijepljena do navršenih dva mjeseca starosti moraju se cijepiti najkasnije do navršene prve godine života. Cjepivo protiv tuberkuloze pomaže u zaštiti od tuberkuloze u djetinjstvu, ali će kasnije izgubiti malo svoje djelotvornosti. Iako ne sprječava infekciju uzročnikom tuberkuloze, u većini slučajeva pojačane obrambene snage organizma će uzročnika nadzirati i uništiti te tako spriječiti nastanak bolesti.

Više pročitajte u članku objavljenom na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, a posjetite i stranicu ovogodišnjeg Svjetskog dana tuberkuloze.