Trebaju li nas zabrinuti ciste na bubrezima?
O cistama na bubrezima uglavnom ništa nismo znali dok se ultrazvuk nije počeo intenzivno koristiti u medicini. I dok je neke ciste dovoljno samo pratiti, kod drugih će biti potrebno naći odgovarajuće rješenje
Bubrežne ciste okruglaste su tvorbe ispunjene tekućim sadržajem smještene u tkivu bubrega. Točan razlog njihova nastanka nije sasvim jasan, a njihova učestalost u populaciji raste s dobi.
Većina cisti na bubrezima su takozvane jednostavne bubrežne ciste benigne naravi. Uglavnom se javljaju u populaciji starijoj od 50 godina, češće u muškaraca nego u žena. Ciste mogu biti solitarne ili multiple, smještene samo na jednom ili na oba bubrega. Tijekom godina imaju tendenciju rasta, tako da mogu varirati veličinom manjom od 1 cm ili čak preko 10 cm u promjeru. U pravilu su asimptomatske i ne uzrokuju nikakve tegobe.
Slučajan nalaz
Ciste bubrega često se dijagnosticiraju u posljednjim desetljećima otkako je ultrazvuk ušao u široku primjenu. Uglavnom predstavljaju slučajan nalaz pri ultrazvučnom pregledu trbušnih organa.
Radi se o „mjehurićima“ različite veličine i broja, koji su ispunjeni bistrom tekućinom. Po poziciji mogu biti smještene na periferiji bubrega (kortikalne) ili centralno (peripijeličke ciste). Potonje svojim rastom znaju pritiskati krvne žile i živce bubrega, što obično rezultira tupim bolovima. Važno je odrediti pripada li bubrežna cista u skupinu jednostavnih bubrežnih cista koje ne zahtijevaju daljnju obradu, ili se radi o kompleksnim cistama kod kojih je potrebna dodatna dijagnostička obrada.
Bolesnici s autosomno dominantnom policističnom bolesti bubrega skloni su brojnim komplikacijama, a tijek bolesti vodi k bubrežnom zatajivanju. Periodičko praćenje slikovnim pretragama nužno je ako se radi o stečenoj cističnoj bolesti bubrega kod kroničnog bubrežnog zatajivanja s obzirom na povećani rizik razvoja zloćudnog tumora. Rijetko su opisani tumori unutar stijenke ciste.
Treba li ciste liječiti?
Uzrok pojavi cista nije sasvim poznat, ali se smatra da se radi o grešci u spajanju tubula, tj. kanalića koji prožimaju bubreg. Postupan rast i odsustvo bilo kakvih tegoba nalaže najčešće samo periodičko praćenje ultrazvukom. Ako su ciste jako velike (7-10 cm i više) i izazivaju tupu bol, moguće je pokušati relativno jednostavnu perkutanu punkciju i sklerozaciju ciste. Riječ je o zahvatu koji se obično obavlja u lokalnoj anesteziji. Pod kontrolom ultrazvuka posebnom se iglom nabode cista i evakuira sadržaj. Zatim se ubrizga sredstvo čiji je zadatak skleroziranje stijenke i sprečavanje ponovnog nakupljanja tekućine. Zahvat je jednostavan ali, nažalost, često neuspješan jer dolazi do ponovnog nakupljanja.
Ako se radi o peripijeličkim cistama, takvi se postupci ne izvode jer može doći do neželjenog oštećenja velikih krvnih žila bubrega. U tim, kao i u slučajevima neuspješnog skleroziranja, u obzir dolazi otvoreni kirurški zahvat. Poseban problem predstavlja nalaz velikog broja cista različite veličine koje dovode do postupnog prestanka rada bubrega, a oboljeli nakon niza godina mogu završiti na kroničnoj hemodijalizi (umjetni bubreg) ili transplantaciji bubrega.
Ultrazvuk abdomena: što otkriva i koje su prednosti ovog pregleda
Čest razlog posjeta liječniku su simptomi povezani s abdomenom. Ultrazvuk pruža odličan prikaz unutrašnjosti, uz to je siguran i...
SAZNAJTE VIŠEZaključak
Cistične bolesti bubrega su heterogena skupina razvojnih, nasljednih i stečenih poremećaja koji rezultiraju pojavom jedne ili više cista na jednom ili oba bubrega, i relativno su česta pojava. Cistični bubrezi se također mogu pojaviti u sklopu raznih sindroma malformacija.
Postoje različite podjele bubrežnih cista, ovisno o tome koja svojstva se žele istaknuti. Neki bolesnici s bubrežnim cistama nemaju simptome tijekom cijelog života, dok drugi razvijaju ozbiljne kliničke slike, ponekad i po život opasne. U svakodnevnoj praksi bitno je imati uvid u najčešće oblike cističnih promjena bubrega, njihov klinički tijek, potrebu za praćenjem, prognozu te moguće komplikacije.