Tetanus: uzroci, simptomi, liječenje, imunizacija

Tetanus je životno ugrožavajuća bolest uzrokovana egzotoksinom bakterije Clostridium tetani, gram-pozitivnog bacila koji se u visokim koncentracijama nalazi u tlu i životinjskim izlučevinama. Spore tetanusa su otporne na sušenje, toplinu i primjenu uobičajenih antiseptika tako da mogu preživjeti mnogo godina u različitim uvjetima u okolišu.

Tetanus je akutna zarazna bolest koju karakteriziraju bolni mišićni grčevi, najviše na licu i vratu, a potom i u cijelom tijelu. Vrijeme inkubacije je između tri i 21 dan, u prosjeku sedam dana. Što je mjesto ozljede udaljenije od središnjeg živčanog sustava, to je vrijeme inkubacije dulje. Kraće vrijeme inkubacije povezano je s većim rizikom od smrtnog ishoda, a stopa smrtnosti je visoka.

Kako se možemo zaraziti tetanusom?

Do zaraze najčešće dolazi kad spore ove bakterije dospiju u organizam kroz ozljede kože ili sluznica. Ako uzročnik dospije u anaerobne uvjete (bez kisika) u onečišćenoj rani slijedi njihov rast i razmnožavanje pri čemu se stvara egzotoksin koji uzrokuje simptome bolesti. Tetanus može nastati nakon trivijalnih ili čak neuočljivih rana, ako je u ozlijeđenom tkivu nizak sadržaj kisika.

Bakterijske spore ulaze u tijelo putem životinjskog ugriza, kirurških rana, na mjestu uboda igle, opekotina, čireva i inficirane pupčane vrpce te dobro poznatom ozljedom hrđavim čavlima. Osobit oprez je potreban u slučaju ozljeda prljavim ili prašnjavim predmetima ili predmetima koji su bili u dodiru sa zemljom.

Simptomi i postavljanje dijagnoze

Neke zaražene osobe na mjestu ozljede osjećaju samo bolove i trnce te blage grčeve okolnih mišića, no većina pati od ukočenosti čeljusti i vratnih mišića te otežanog gutanja. Ako se mišićni grčevi pojave rano, mogućnost oporavka je mala.

U bolesnika kod kojih se sumnja na tetanus, rijetko je moguće izdvojiti bakteriju ili otrov, tako da se dijagnoza temelji na kliničkoj slici koju prati podatak da osoba nije cijepljena protiv tetanusa.

Temeljni postupak u prevenciji tetanusa nakon ozljeđivanja je kirurška obrada rane. Strano tijelo treba ukloniti, ranu dobro isprati i ostaviti otvorenom. Ponekad je potrebna i ekscizija nekrotičnog tkiva.

Bakterije koje proizvode otrov uspijevaju rasti jedino ako su zaštićene od zraka slojem kože ili tkiva. Budući da bakterije ne mogu rasti u prisutnosti kisika, uobičajeno je ozljedu ostaviti otvorenom bez flastera te pokriti samo tankom gazom tako da čitavo područje ostane izloženo kisiku.

U većini slučajeva tetanus nastaje kod osoba koje su smatrale da su njihove ozljede premale da bi na njih trebalo obraćati pozornost. Čak i ubodi koji jedva krvare mogu biti opasni jer predstavljaju pogodan okoliš za bakterije zato što su duboki.

Cijepljenje je jedina prava zaštita

Tetanus je teška bolest koja se može spriječiti samo odgovarajućom imunizacijom jer se prebolijevanjem infekcije ne stječe imunitet. Nakon uvođenja obvezne imunizacije u Hrvatskoj se još uvijek prijavljuju sporadična oboljenja od tetanusa i to samo kod osoba starije životne dobi.

Uvođenje obvezne imunizacije 1955. godine dovelo je do postupnog pada mortaliteta od tetanusa u Hrvatskoj tako da se u posljednjih deset godina bilježi prosječno troje oboljelih na godinu. Imunizaciji protiv tetanusa podliježu osobe u dobi od navršena dva mjeseca do navršenih 18 godina i sa 60 godina.

Seroprofilaksa protiv tetanusa obvezna je za sve ozlijeđene osobe koje nisu cijepljene protiv tetanusa, koje su nepotpuno cijepljene i za koje nema dokaza da su cijepljene te ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od 10 godina. Cijepljenje je najuspješnija i najjeftinija metoda sprečavanja zaraznih bolesti. Rezultati su pokazali postupno smanjenje incidencije tetanusa nakon uvođenja obvezne imunizacije.