Oprezno na suncu: opekline mogu biti teške!

UVA zrake čine oko 95% ukupnog Sunčevog zračenja koje dopire do Zemlje. Prodiru kroz oblake, staklo i površinske slojeve kože (epidermis) te u dubljim slojevima uzrokuju promjenu elastičnih vlakana što rezultira starenjem kože, netolerancijom kože na sunce, hiperpigmentacijom kože (tamne mrlje) te zloćudnim promjenama i karcinomima kože. UVB zrake čine samo 5% zraka.

Umjereno postupno izlaganje kože rezultira sintezom melanina, tamnog pigmenta koji proizvode melanociti, i koji štiti kožu te istodobno daje „osunčanu put“. Pod utjecajem UVB zraka u koži se od kolesterola stvara kolekalciferol, vitamin D, koji u jetri i bubrezima prelazi u kalcitriol, aktivni oblik vitamina D. On u organizmu ima niz funkcija – potiče apsorpciju kalcija i fosfata u crijevima te pravilnu mineralizaciju kosti, ima imunomodulatorno djelovanje, a nedostatak se povezuje s povećanim rizikom od dijabetesa tip 1 i autoimunih bolesti. Djeca i osobe svijetle puti sintetiziraju vitamin D u koži brže nego starije osobe i tamnoputi, a upotreba krema s visokim zaštitnim faktorom značajno smanjuje sintezu vitamina D u koži.

Solarni dermatitis

S druge strane, UVB zrake uzrokuju solarni dermatitis, odnosno sunčane opekline. Nastaju kao posljedica naglog i prekomjernog izlaganja kože UVB zrakama, tipično nekoliko do 72 sata nakon izlaganja. Očituju se bolnim crvenilom, zatezanjem i neugodom izložene kože, ponekad uz stvaranje mjehura ispunjenih tekućinom koji pucaju.

Kod male djece ili nakon izlaganja velike površine, mogu se javiti opći simptomi (vrućica, slabost, tresavica), kao i sunčanica. Osobe svijetle puti, svijetlih očiju i crvene ili svijetle kose osjetljivije su, te već kratkotrajno izlaganje suncu može rezultirati opeklinama.

Izbjegavanje izlaganja suncu od 11 do 17 sati, lagana odjeća i pokrivala za glavu, trebala bi biti svakodnevna praksa. Posebno je to važno kod male djece jer sunčane opekline u ranom djetinjstvu značajno povećavaju rizik od karcinoma kože kasnije u životu.

Prva pomoć i kada se javiti liječniku

Prva pomoć kod opeklina sastoji se u hlađenju kože oblozima i lokalnim pripravcima, analgeticima na usta u slučaju izražene boli ili vrućice te hidraciji organizma negaziranim i bezalkoholnim pićima. Povišena tjelesna temperatura uzrokuje dodatan gubitak tekućine isparavanjem. O tome je potrebno voditi računa pogotovo kod djece te im često nuditi piti kako bi se spriječila dehidracija. Lokalni pripravci s anesteticima se ne preporučuju zbog opasnosti od senzibilizacije i razvoja kontaktnog dermatitisa.

Opečena površina kože će se ljuštiti i zamijeniti novim, osjetljivim površinskim slojem kože. Izlaganje suncu trebalo bi izbjeći dok se opeklina ne povuče i koža prestane ljuštiti, a ponekad će zaostati i trajne promjene u pigmentaciji tog dijela.

Sunčane opekline vrlo rijetko zahtijevaju pregled liječnika. Iznimka su dublje opekline s mjehurima, koje se preporučuje sterilno previti te se u slučaju visoko povišene tjelesne temperature ili poremećaja svijesti (radi prateće sunčanice ili dehidracije) hitno javiti liječniku. 

Dugoročne posljedice

Iako su opekline bolne i neugodne, puno veći problem predstavlja dugoročno oštećenje kože. Opekline u djetinjstvu, ali i kasnije kroz život, značajno povećavaju rizik od karcinoma kože jer trajno oštećuju DNA stanica. Tako od karcinoma kože češće obolijevaju osobe svijetle puti, profesionalci kojima priroda posla nalaže dugotrajnu izloženost suncu, kao i stariji ljudi.

Melanom, kao najzloćudniji kožni tumor, nastaje od melanocita u koži, sluznicama, očima i centralnom živčanom sustavu. Oko polovica se razvija iz postojećeg madeža, ali mogu nastati i na dijelovima kože koji nisu često izloženi suncu.