Epifiza – dirigent sna

Epifiza ili pinealna žlijezda malena je endokrina žlijezda veličine zrna graška, smještena između hemisfera mozga, točnije iza i iznad najvažnije endokrine žlijezde – hipofize.

Povijesne crtice

Makar smo još daleko od potpunog razumijevanja funkcija i učinaka epifize na ljudski um i tijelo, zanimljivo je napraviti kratak osvrt kroz povijest. Različite istočnjačke filozofije i religije s mnogim metafizičarima smatrali su ulogu epifize vrlo značajnom. Rene Descartes je smatrao epifizu „glavnim središtem duše” te glavnom poveznicom intelekta i tijela. Istočnjaci su povezivali epifizu s unutrašnjim trećim okom u okviru mističnog i ezoteričnog koncepta čakre ajna u hinduizmu. Moderni metafizičari epifizu smatraju vodičem do unutrašnjeg realiteta više svjesnosti, a pripadnici „new agea” treće oko smatraju prosvijećenošću.

Uloga epifize

Uloga epifize dugo je bila nepoznata, čak se i smatralo da je riječ o rudimentarnom organu čija je funkcija evolucijskim slijedom iz nekog razloga zakržljala. Kasnija istraživanja pokazala su da se ne radi o inaktivnoj žlijezdi, već da luči vrlo važan hormon melatonin, zatim regulira endokrine funkcije, stanje budnosti i sna, cirkadijani ciklus te pretvara živčane signale u endokrine.

Riječ je o jedinstvenoj strukturi čiji je osnovni izvor stimulacije svjetlost. Pretpostavlja se da oko 75% svjetlosne energije putem hipotalamusa dolazi do epifize, no mehanizam kojim se to događa nije još jasno utvrđen. Svjetlosni stimulans potiče pojačano lučenje serotonina, odnosno „hormona sreće”, kao i melatonina, ključnog regulatora regeneracije organa i kvalitete odmora.

U nedostatku dnevnog svjetla epifiza pretvara aminokiselinu triptofan u hormon serotonin koji se dalje pretvara u melatonin, a za taj proces ključan je enzim N-acetiltransferaza kojeg aktivira mrak.

Procesi u kojima sudjeluje melatonin

Kod životinja melatonin regulira funkciju spolnog nagona, ponašanje, rast, kamuflažu i zimski san. Melatonin se u najvećim količinama proizvodi u djece, a nakon puberteta smanjuje se njegovo lučenje. Uslijed smanjene funkcije epifize dalje tijekom života ova žlijezda postupno kalcificira, čemu najviše doprinosi unos fluora u organizam.

Kod djece zbog intenziteta rasta i razvoja vrlo je važna povećana proizvodnja i lučenje melatonina, a i kod odraslih je značajna uloga melatonina u regeneraciji organa i kvaliteti odmora. Najintenzivnije lučenje melatonina odvija se u noćnim satima, otprilike između 2 i 4 sata.

Manjak melatonina povezan je s problemima spavanja, smanjenom sposobnošću postizanja dubokog sna. Loša kvaliteta sna obilježena kraćim i lošijim snom ima za posljedicu kronični umor i smanjenu funkcionalnost u obavljanju svakodnevnih zadaća. Važnost melatonina je i u bioritmu lučenja gonadotropina i hormona rasta, zatim ima ulogu antioksidansa na cerebralnoj razini, djeluje antidepresivno i djeluje zaštitno u procesima oksidacije DNK.

Osim prilikom spavanja i kada smo relaksirani, epifiza može lučiti melatonin i za vrijeme meditacije i vizualizacije. Različitim tehnikama opuštanja usporava se proces starenja mozga, potiče rad neurona i poboljšava inteligencija. Kroz umjetnički izričaj ili sportske aktivnosti poboljšava se naša intuicija i mentalne sposobnosti.

Zaključno

Danas raspolažemo još uvijek s oskudnim znanstvenim spoznajama o tajnama epifize. No činjenica je da su rastući poremećaji i bolesti spavanja, kronični stres i neuredan život kojeg prosječni čovjek 21. stoljeća vodi, gotovo siguran put u brojne poremećaje i ozbiljne kronične bolesti. Na tom tragu propagiraju se brojne tehnike opuštanja i kontrole stresa sa svrhom postizanja bolje kvalitete života te sprječavanja mnogih kroničnih bolesti.

Dodatne stručne savjete potražite na https://www.poliklinika-ps.hr/usluge/internisticki-pregled/