O njemu se malo govori i zna: zašto je bakar važan za naše zdravlje?

Ljudski organizam se sastoji od niza kemijskih spojeva, gdje je najzastupljenija voda, a ostali spojevi su proteini, masnoće i ugljikohidrati. Unutar tih spojeva su elementi, od kojih je kisik najzastupljeniji, a zatim su tu ugljik, vodik, dušik, kalcij, fosfor, kalij, natrij, magnezij, željezo, selen, cink, klor te bakar o kojem ćemo pisati u ovom članku.

Bakar je mineral koji se nalazi u cijelom tijelu te igra niz važnih uloga:

• pomaže tijelu u stvaranju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) te održava živčane stanice i imunosni sustav zdravim,
• pomaže u stvaranju kolagena, ključnog dijela kostiju i vezivnog tkiva,
• može djelovati i kao antioksidans, smanjujući slobodne radikale koji mogu oštetiti stanice i DNK,
• pomaže tijelu u apsorpciji željeza,
• tijelo također treba bakar za stvaranje energije.

Ukratko, bez bakra ne bismo mogli živjeti.

Koliko bakra je potrebno tijelu?

I manjak i višak bakra mogu dovesti do poremećaja unutar organizma o čemu ćemo pisati nešto kasnije. Bakar se u organizmu nalazi uglavnom u sastavu enzima, od kojih je najvažniji ceruloplazmin koji ima ulogu u metabolizmu željeza te nosi više od 95% ukupnog bakra u zdravoj ljudskoj plazmi.

Ukupna količina bakra u ljudskom organizmu je 50 do 120 mg, ovisno o dobi i spolu, o čemu ovisi i potreban unos ovog minerala. Bakar se apsorbira putem crijeva, a višak se izlučuje putem jetre.

Prirodni izvori bakra

Uravnoteženom prehranom unose se odgovarajuće količine bakra, tako da nisu neophodni dodaci prehrani s bakrom kao sastojkom.

Hrana u kojoj se nalazi najviše bakra su:

• školjke,
• sjemenke i orašasti plodovi,
• meso,
• žitarice od pšeničnih mekinja,
• proizvodi od cjelovitih žitarica i
• čokolada.

Kako se određuje razina bakra u tijelu?

Određivanje bakra u tijelu nije rutinska pretraga. Postoje tri načina određivanja razine bakra u ljudskom organizmu:

• određivanje ceruloplazmina (protein koji prenosi bakar u krvi) iz krvi,
• određivanje bakra u mokraći i
• određivanje bakra u jetri.

Ovog trenutka rutinski se ne može izravno odrediti razina bakra u krvi, već samo ceruloplazmin. Ove pretrage se uglavnom koriste kod sumnje na Wilsonovu bolest, rijetku genetsku bolest gdje dolazi do pojačanog odlaganja bakra u jetru, mozak i rožnici.

Wilsonova bolest i višak bakra

Procjenjuje se da Wilsonova bolest pogađa 1 od 30.000 osoba. Češća je među onima s obiteljskom poviješću tog stanja. Nositelji obično neće imati simptome, iako mogu prenijeti bolest svojoj djeci. Simptomi Wilsonove bolesti uvelike se razlikuju od osobe do osobe.

Wilsonova bolest prisutna je pri rođenju (kongenitalna), ali simptomi se ne pojavljuju sve dok se bakar ne nakuplja u jetri, mozgu, očima ili drugim organima. Ljudi koji imaju Wilsonovu bolest obično razviju simptome između 5. i 40. godine. Nekim ljudima dijagnosticiraju se drugi poremećaji jetre ili mentalnog zdravlja, a zapravo imaju Wilsonovu bolest. To je zato što simptomi mogu biti nespecifični i slični drugim stanjima dok se ne izmjere razine bakra.

Simptomi od strane jetre su:

• opća slabost,
• malaksalost,
• gubitak apetita,
• svrbež kože,
• žutica.

Neurološki simptomi mogu biti:

• problemi s govorom,
• koordinacijom,
• tremor ruku i slični.

Psihički simptomi mogu biti:

• anksioznost,
• depresija,
• promjene raspoloženja.

Iz ovoga je vidljivo da je zapravo vrlo teško posumnjati na Wilsonovu bolest, jer ne postoje specifični simptomi bolesti. Dijagnoza se postavlja temeljem krvnih nalaza, a najvažniji je nizak nivo ceruloplazmina. Na očnom dnu se vide Kayser-Fleischerovi prstenovi, smeđe-žuti prstenovi koji se javljaju na sklero-rožničnom spoju. Sastoje se od naslaga bakra (otuda i boja). Biopsija jetre je vrlo često neophodna za definitivno postavljanje dijagnoze.

Liječenje Wilsonove bolesti

Kad se postavi dijagnoza, koristi se penicilamin koji je dostupan u obliku tablete i kapsule. Koristi se za uklanjanje neželjenih tvari iz tijela. Kod osoba s Wilsonovom bolešću uklanja višak bakra. Također se koristi za uklanjanje arsena kod osoba s trovanjem arsenom i za sprečavanje kamenaca u mjehuru i bubrezima. Koristi se i za smanjenje bolova, oteklina i osjetljivosti povezanih s reumatoidnim artritisom. Propisuju ga samo bolnički specijalisti.

Postoje i drugi lijekovi sa sličnim djelovanjem i s manje nuspojava. Nažalost, nekim pacijentima potrebna je s vremenom transplantacija jetre.

Ostali uzroci povišene razine bakra

Ostali uzroci povišene razine bakra u organizmu mogu biti:

• izuzetno povećan unos bakra u organizam (što je vrlo rijetko),
• bolest jetre,
• leukemije i limfomi,
• neki karcinomi.

O mogućem povišenju bakra i njegovom štetnom učinku vodit će računa hematolozi i onkolozi.

Manjak bakra

Nedostatak bakra je rijedak među zdravim ljudima i javlja se prvenstveno kod osoba s genetskim poremećajima ili problemima malapsorpcije kao što su Crohnova bolest i celijakija.

Genetska bolest koja se naziva Menkesova bolest ometa apsorpciju bakra, što dovodi do ozbiljnog nedostatka koji bi mogao postati fatalan bez injekcija bakra.

Također, moguće je stvoriti nedostatak bakra uzimanjem visokih doza dodataka cinka koji mogu blokirati apsorpciju bakra u tankom crijevu.

Menkesova bolest je izuzetno rijetka genetska bolest gdje se ne stvara protein potreban za resorpciju bakra iz crijeva. Češće se javlja kod muške djece, a djeca najčešće umiru unutar tri godine od rođenja.

Znaci nedostatka bakra su:

• slabokrvnost,
• visok kolesterol,
• osteoporoza i prijelomi kostiju,
• češće infekcije i
• gubitak pigmenta u koži.

Ne zaboravite da je nedostatak bakra kod odraslih vrlo rijetko stanje i uglavnom se javlja kao pridruženo stanje kod bolesti gdje se ekstremno smanjuje apsorpcija hrane te kod povećanog unosa cinka u organizam.

Na kraju, bakar je mineral koji vas ne treba zabrinjavati u velikoj mjeri, kojeg unosite redovitom i uravnoteženom prehranom, a brigu o rijetkim stanjima spomenutima u članku prepustite stručnjacima.