Nije samo COVID-19 kriv: Zbog čega sve mogu oslabjeti okusi i mirisi

Molekule mirisa u udahnutom zraku dospijevaju do završetaka njušnog živca u takozvanoj olfaktornoj regiji pri korijenu nosa. Otud se šalju informacije u centralni živčani sustav.

Anosmija je potpuni gubitak osjeta mirisa. Smanjeni osjet mirisa naziva se hiposmija. Može biti obostrana ili jednostrana koja često ostaje neprepoznata.

Poremećaj osjeta mirisa najčešće je stečen kroz život. Prirođena anosmija ili hiposmija javlja se u sklopu genetski nasljednog sindroma obilježenog poremećajem u razvoju hipotalamusa, dijela mozga koji nadzire proizvodnju spolnih hormona (Kallmanov sindrom).

A što je s okusima?

Većina bolesnika s anosmijom ima normalan osjet slanog, slatkog, kiselog i gorkog, no ne mogu razlikovati okuse, što uvelike ovisi o osjetu mirisa. Stoga se često žale na gubitak osjeta okusa (ageuziju). Poremećaji mirisa i okusa značajno utječu na želju za uzimanjem jela i kvalitetu života. Iako najčešće nisu simptom po život opasnih stanja.

Gubitak osjeta mirisa i/ili okusa u starijih osoba dovodi do smanjenog uzimanja hrane, te može doprinijeti slabljenju bolesnika. Nemogućnost otkrivanja pojedinih mirisa, poput plina ili dima, može biti opasna.

Što sve može poremetiti njuh i okus

Sva stanja koja oštećuju nosnu sluznicu ili blokiraju pristup mirisima iz udahnutog zraka do završetaka njušnog živca, oštećenja njušnog živca, prijenosa informacije do centara za njuh u mozgu i oštećenje samog centra, mogu dovesti do privremenog ili trajnog gubitka njuha.

Različite infekcije nosne sluznice dovode do otoka i oštećenja sluznice nosa i neuroepitela u području njušnog živca.

• Hiposmija (oslabljen osjet mirisa) i hipogeuzija (oslabljen osjet okusa) mogu nastati nakon gripe i obično su privremeni.
• Virusni, bakterijski ili alergijski rinitis i sinusitis, nosni polip i dobroćudni tumori epitela mogu se uspješno liječiti što dovodi do oporavka osjeta mirisa.
• Rinosinusitis je upala sluznice nosa i paranazalnih sinusa koju karakterizira prisustvo barem dva od slijedećih simptoma: začepljenost nosa, nosna sekrecija, bol ili pritisak u licu, hiposmija ili anosmija, kašalj. Može biti akutni i kronični, a ovisno o uzroku liječi se simptomatski, intranazalnim kortikosteroidnim sprejevima, antibioticima i ponekad kirurškom intervencijom. Simptomatska terapija uključuje inhalacije i ispiranje nosa fiziološkom otopinom i otopinama na bazi morske vode, upotrebu dekongestiva za nos. Pri tome valja imati na umu da pretjerana upotreba dekongestiva štetno djeluje na nosnu sluznicu, jer osim što smanjuje otok sluznice, smanjuje i opskrbu hranjivim tvarima putem malih krvnih žilica.
• Dizosmija (osjet promijenjenog, češće neugodnog mirisa) se može pojaviti uz infekciju paranazalnih sinusa, uz bolesti usne šupljine i lošu higijenu. Također, uzrok može biti centralno oštećenje u prijenosu osjeta njuha (krvarenja, tumori) ili rijetki oblici epilepsije koji se manifestiraju kratkotrajnim halucinacijama intenzivnog neugodnog mirisa.
• Sušenje sluznice usne šupljine uslijed Sjögrenova sindroma, zračenja glave i vrata, obilnog pušenja ili ljuštenja jezika može utjecati na osjet okusa, kao i neki lijekovi (antikolinergici, kemoterapeutici).

• Trauma glave je glavni uzrok anosmije u mladih odraslih osoba. U starijih osoba su najčešći uzroci virusne infekcije i Alzheimerova bolest. Intrakranijalne operacije, infekcije i tumori centralnog živčanog sustava dovode do trajnog gubitka njuha. Parkinsonova je bolest iza Alzheimerove druga najčešća kronična progresivna neurodegenerativna bolest, a rani simptomi često uključuju gubitak osjeta mirisa.

Postavljanje dijagnoze uvijek počinje dobrom anamnezom i detaljnim pregledom usne i nosne šupljine, te se nadopunjuje potrebnom dijagnostičkom obradom.