Napokon slobodna i lijepa stopala: savjeti za pravilnu njegu

Suhe i grube pete, natisci, kurje oči te gljivične infekcije kože stopala i noktiju su najčešće estetske i zdravstvene tegobe koje povezujemo sa stopalima.

Sastojci protiv suhoće

Iako je vanjski sloj kože (epiderma) na stopalima deblji nego na ostalim dijelovima tijela, svejedno je jako osjetljiv na suhoću. Stalna izloženost velikom pritisku, osobito u neodgovarajućoj obući, može dovesti do pojačanog isušivanja ovog dijela tijela, te većina nas najprije zamijeti suhoću i grubost peta.

Hidrataciju i vlažnost osigurat će pripravci za stopala koji u svom sastavu sadržavaju ureu, ceramide, glicerol, dekspantenol. Urea je važan aktivan sastojak pripravaka za suhu kožu stopala, budući da je jedan od prirodnih čimbenika zadržavanja vlažnosti koji nastaje u tijelu. U proizvodima za njegu stopala obično je u koncentraciji od 10 ili 30 posto. Niže koncentracije se mogu koristiti za svakodnevnu primjenu, dok koncentracije od 30% djeluju keratolitički pa ih je potrebno rjeđe koristiti  uslijed zadebljanja (hiperkeratoza) ili drugih kožnih oboljenja poput psorijatične kože.

Pripravke s ureom mogu koristiti i dijabetičari, budući da oni zbog eventualnih komplikacija šećerne bolesti osobitu pažnju moraju posvetiti njezi stopala.

Vazelin, vosak, maslaci…

Iako ljekarnički asortiman zaista obiluje proizvodima za ciljanu njegu stopala bogatim ranije navedenim aktivnim sastojcima, a često i u kombinaciji s eteričnim uljima koja djeluju antiseptički i dezodorirajuće, ponekad i odabir jednostavne njege samo s vazelinom itekako ima učinka.

Vazelin ima okluzivni karakter na koži; sprečava transepidermalni gubitak vode iz dubljih slojeva kože i ostavlja masni trag na koži. Također, dobar odabir za njegu peta bit će univerzalni pripravci koji sadrže lanolin, pčelinji vosak, kakao maslac ili shea maslac.

I stopala trebaju piling

Osim nanošenja krema/masti, povremeni piling stopala će pomoći pri uklanjanju zadebljanja i mrtvih stanica kože, ali može poslužiti kao preventiva nastanku kurjih očiju.

Osim klasičnog, mehaničnog pilinga sa zrncima različite veličine (šećer, sol, dijelovi biljaka) dostupne su i čarape za kemijski piling. Te čarape za eksfolijaciju obično sadrže različite kiseline (voćne i salicilnu), biljne ekstrakte i ureu, koji omekšavaju grubi sloj, skidaju zadebljanje kože, hidratiziraju i regeneriraju kožu. Primjenjuju se prema uputi proizvođača, a ljuštenje kože uglavnom počne sedam dana od prve primjene proizvoda. Njihova primjena nije prikladna za dijabetičare i osobe s gljivičnom infekcijom stopala ili noktiju.

Kurje oči i kalusi

Koža na stopalima ima više masnih stanica u svojem najdubljem sloju (subkutisu) nego u većini drugih dijelova tijela kako bi stopala uspješno podnosila pritisak i trenje kojima su izloženi.

Unatoč tome, pretjerano trenje, osobito u neodgovarajućoj obući, nepravilno i dugotrajno stajanje ili gaženje, može oštetiti zaštitni sloj kože što dovodi do stvaranja kalusa i kurjih očiju. To su zadebljana okrugla područja kože, najčešće na stopalu ili prstima. Kalusi obično na dodir nisu bolni.

Ako pritisak traje dulje vrijeme, promjene mogu boljeti te se razvija vrsta kalusa posebnog oblika kojeg nazivamo kurje oko. Ono se prepoznaje po specifičnom centralnom trnu, korijenu kurjeg oka. Kurje oči su, ovisno o boji kože, bijelo sive ili žuto smeđe pojave, obično bolne te izazivaju nelagodu pri hodu. Najčešće se stvaraju na vrhu nožnih prstiju i na vanjskoj strani malog prsta budući da je tu zbog cipela najveći pritisak. Mekane kurje oči se stvaraju na stopalu, između nožnih prstiju, zbog vlažne kože i okoline koja se nedovoljno suši.

Za tretiranje i uklanjanje kurjih očiju u ljekarni se mogu pronaći različiti pripravci poput flastera, otopina ili masti. Svi kao djelatnu tvar sadrže salicilnu kiselinu koja djeluje tako da kroz primjenu tijekom tri do četiri dana omekšava kurje oko koje je nakon toga potrebno ukloniti. Tretiranje kurjih očiju je bitno kod dijabetičara kako bi se spriječilo stvaranje dubokih ulkusa ispod njih.

Gljivične infekcije

Pored njegovanog izgleda stopala, treba misliti i o zdravlju kože stopala i noktiju, odnosno o odsustvu gljivičnih infekcija.

Atletsko stopalo (tinea pedis) je najčešća gljivična infekcija koju pacijenti sami prepoznaju te u ljekarni traže antimikotski pripravak.

Simptomi atletskog stopala najprije se pojavljuju između prstiju kao crvenilo, ljuštenje kože ili mjehurići. Pritom se javljaju svrbež kože, pukotine, osjećaj pečenja i žarenja, ponekad i bol.

Zbog istovremene infekcije kože bakterijama pacijenti se mogu žaliti i na neugodan miris. Gljivica koja uzrokuje atletsko stopalo, vrsta Trichophyton, inače je prisutna na koži, no u uvjetima visoke vlage i povišene temperature ubrzano se množi, uzrokujući karakteristične opisane simptome. Tako će pojačano znojenje, obuća koja se ne prozračuje i sintetski materijali, doprinijeti razvoju gljivične infekcije. Bolest je, kao što i naziv sugerira, česta kod profesionalnih sportaša i zanimanja kod kojih se dugo vremena nosi radna obuća nepropusna za zrak i vodu.

Infekcija se na druge osobe može prenijeti direktnim kontaktom s kožom zaražene osobe ili indirektnim kontaktom sa zaraženom površinom, odjećom, ručnicima ili posteljinom.

Ako se atletsko stopalo ne liječi, infekcija se može proširiti na ostale prste ili zahvatiti nokte koji postanu lomljivi, zadebljani, mutnog žućkastog izgleda i često izbrazdani. Zbog načina prijenosa infekcije treba paziti da u vlažnim mjestima poput sauna, bazena i zajedničkih tuševa ne hodamo bosi. Nakon pranja, kožu stopala treba dobro posušiti te, ako je potrebno, često mijenjati čarape. Obuću treba mijenjati tako da se ne koristi svakodnevno isti par, kako bi se stigao osušiti. Kao dodatna mjera prevencije, obuća se može sprejati ili posipati pripravkom s dezinficirajućim i antifungalnim svojstvima.

Liječenje gljivičnih infekcija

Dermatomikoze se liječe antifungalnim lijekovima u obliku krema, otopina ili lakova. Savjetovanjem s ljekarnikom te odabirom odgovarajućeg antifungalnog pripravka, dobit ćete upute o pravilnom korištenju kako biste izliječili infekciju i spriječili njeno daljnje širenje.

Uz korištenje lijeka, jako je bitno provoditi higijenske mjere. Ručnike i rublje treba prati na temperaturi od 60 stupnjeva (ili više) te odvojeno od rublja članova obitelji. Stopala i nokte treba redovito pregledavati, nokte rezati ravno, kožicu oko noktiju samo potisnuti prema korijenu nokta te uvijek koristiti samo svoje škarice za rezanje noktiju koje nakon korištenja treba dezinficirati.

Bezreceptni proizvodi i dodatne higijenske mjere mogu uspješno otkloniti gljivične infekcije koje predstavljaju zdravstveni i estetski problem.