Najčešća pitanja i odgovori o autizmu

Prema ocjeni Europskog parlamenta i Ujedinjenih naroda, osobe s poremećajem iz spektra autizma su jedna od socijalno najisključivanijih grupa ljudi. Stoga je 2007. Opća skupština UN-a na sjednici održanoj 18.12.2007. prihvatila rezoluciju 62/139 na prijedlog države Katar o obilježavanju 2. travnja kao Svjetskog dana svjesnosti o autizmu. Sada se već godinama podiže javna svijest o ovom poremećaju, održavaju se dobrotvorne priredbe, koncerti, igre i slično.

Međutim, do danas još uvijek nema objašnjenja za tajanstveni medicinski fenomen poznat kao – autizam. U SAD-u travanj je proglašen „Mjesecom svjesnosti o autizmu“ što upućuje na ozbiljnost teme i sve većeg broja osoba s poremećajem iz spektra autizma.

Što je poremećaj iz spektra autizma?

Poremećaj iz spektra autizma je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje). Pojam autizam u psihijatriju uvodi E. Bleuer 1911., a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar L. Kanner 1943. i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje).

U osnovi svih teškoća osoba s PAS (poremećajima autističnog spektra) su unutarnje kočnice koje stoje na putu uspostavljanja:

• socijalne interakcije (nezainteresiranost ili slabije zanimanje za igru i druženje s drugima),
• verbalne ili neverbalne komunikacije (izostanak govora ili zaostajanje u govoru, doslovno shvaćanje, drugačije razumijevanje),
• mogućnosti imaginacije (suženi interesi, neobične aktivnosti i ponašanja, ponavljajuće i stereotipne radnje) te
• senzorne integracije.

Kako osobe s autizmom doživljavaju svijet?

Naime, djeca s autizmom vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, pa se stoga povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Stoga osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a što se odražava na njihovo ponašanje koje može biti vrlo neobično.

Jesu li djeca s autizmom manje inteligentna?

Intelektualno funkcioniranje djece s autizmom je različito i kreće se od prosječne inteligencije do inteligencije s intelektualnim teškoćama. Na testovima inteligencije postižu lošije rezultate na dijelovima na kojima se ispituje govor i govorne funkcije nego na neverbalnim testovima.

Imaju li osobe s autizmom i drugih bolesti?

Poremećaj iz spektra autizma se ponekad javlja u kombinaciji s drugim poteškoćama kao što su Downov sindrom, epilepsija, Rett sindrom ili tuberous sclerosis.

Kada se poremećaj počinje razvijati?

Poremećaj traje cijeli život, a razvija se nakon 16 do 18 mjeseci dječjeg razvoja koji do tada može biti bez teškoća. Prvi simptomi uglavnom se primjećuju prije treće godine života. Iako djeca s autizmom izgledaju kao i sva ostala djeca, ona ipak imaju znatne životne teškoće, koje postaju sve veće i izrazitije, ako se što prije ne zatraži pomoć stručnjaka kako bi se dijete uključilo u odgovarajuće programe usluga u zajednici.

Zašto je važno rano početi s intervencijom?

Znanstveno je dokazano da se ranim prepoznavanjem te ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osobe s autizmom. Sve više je priča iz svijeta o autistima koji završavaju škole, fakultete i osposobljavaju se za zanimanja. No kako bi to postalo pravilo i kod nas potrebna je potpora društva.

Kakva je situacija u Hrvatskoj i kome se javiti?

Čak i danas, zbog nedostatka odgovarajuće dijagnoze i usluga, mnogi ljudi s autizmom ne primaju odgovarajuću skrb. U Hrvatskoj, dakle, nema organizirane dijagnostičke službe za autizam. Jedini Centar za dijagnostiku bio je u Zagrebu od 1983., no dokinut je 1995.

Pri sumnji na autizam, preporučuje se obratiti Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu gdje se mogu dobiti precizne upute za daljnju dijagnostiku i rehabilitaciju.

Više informacija o autizmu potražite na stranicama Saveza udruga za autizam Hrvatske.