Kronična bubrežna bolest: uzroci, simptomi i liječenje

Glavna uloga bubrega je uklanjanje štetnih metaboličkih produkata i suvišne tekućine iz organizma. Mnoge životno važne funkcije organizma ovise upravo o ovoj, ekskrecijskoj funkciji bubrega. Nadalje, bubrezi reguliraju količinu soli, kalija, fosfora, kalcija te drugih minerala i kemijskih spojeva u tijelu. Bubrezi najprije filtriraju krv, a potom iz tekućine koja je nastala filtracijom, rade mokraću.

Kada je bubrežna funkcija održana, stanje organizma je u ravnoteži. Ako se ta ravnoteža naruši i brojne životno važne funkcije organizma mogu biti narušene, što u konačnici može dovesti do očitovanja jasnih simptoma povezanih s kroničnom bubrežnom bolesti.

Što je kronična bubrežna bolest (KBB)

Kronična bubrežna bolest (kronično zatajenje bubrega, KBB) je stanje u kojem bubrezi gube sposobnost uklanjanja otpadnih produkata metabolizma i viška tekućine iz organizma. Nagomilavanje ovih tvari može dovesti do oštećenja drugih organa i organskih sustava te narušiti funkcioniranje cijelog organizma.

Vrlo je česta i u većoj ili manjoj mjeri javlja se u jedne na 10 odraslih osoba. Uglavnom je riječ o stadijima 1- 3 (od 5), no ponekad ona napreduje do završnog stadija (stadij 5) uz potpuno propadanje bubrežne funkcije. Tada više ne pomaže niti jedna terapijska opcija izuzev nadomještanja bubrežne funkcije.

Uzroci i podmukli razvoj bolesti bez simptoma

Dva najvažnija uzroka KBB su:

• šećerna bolest i
• arterijska hipertenzija.

Kako je ova bolest u svojim ranim stadijima gotovo bez simptoma, osobe se ne javljaju liječniku te tijekom vremena bolest postepeno napreduje i u konačnici može dovesti do potpunog i trajnog zatajenja bubrežne funkcije (završnog stadija KBB). To znači da je u ovom stadiju funkcija bubrega toliko narušena (bubrezi imaju ≤10% normalne funkcije) da je potrebno razmotriti početak nadomještanja bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom.

Glavni cilj liječenja jest usporavanje napredovanja KBB do njenog završnog stadija. Da bi se to postiglo, potrebno je što ranije postaviti dijagnozu te što bolje kontrolirati glavni uzrok zatajenja i sve rizične čimbenike koji mogu dovesti do daljnjeg napredovanja bolesti.

Postavljanje dijagnoze

Testiranje urina, odnosno pojava albumina ili proteina u urinu (što se stručno naziva albuminurija/proteinurija) pokazatelj je bubrežne bolesti. Čak i malen udio albumina u urinu može biti rani znak KBB u nekih osoba, posebice onih s od ranije poznatom šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom.

Radiološka dijagnostika, odnosno metode poput CT i ultrazvuka mogu biti vrlo korisne u procjeni problematike koja je dovela do poremećaja bubrežne funkcije. Primjerice, navedenim metodama mogu se otkriti mokraćni kamenci ili pak drugi poremećaji, primjerice ciste bubrega (nasljedne, to je policistična bolest bubrega ili pak stečene).

Pomoći može i biopsija bubrega. Riječ je o proceduri kojom se, pod kontrolom ultrazvuka, tankom iglom uzima mali komadić tkiva bubrega koji se potom može analizirati. Biopsija bubrega je vrijedan dijagnostički postupak kojim se mogu otkriti razni imunološki poremećaji u podlozi bubrežne bolesti.

Liječenje

Prvi korak u uspješnom liječenju kronične bubrežne bolesti jest otkrivanje poremećaja koji je do nje doveo. Neki od tih poremećaja su reverzibilni. U tom kontekstu spomenimo pretjerano korištenje lijekova koji mogu narušiti bubrežnu funkciju, a to su nesteroidni antireumatici koji se često koriste u liječenju bolnih stanja (npr. diklofenak, ibuprofen, ketoprofen, paracetamol i slični), neki antibiotici te brojni drugi lijekovi. Među takvim poremećajima jest i opstrukcija kanalnog sustava (primjerice kamencem) ili oslabljena opskrba bubrega krvlju.

Rana dijagnostika i liječenje navedenih uzroka može dovesti do oporavka bubrežne funkcije ili usporiti njeno napredovanje. Pravovremeno javljanje nefrologu, liječniku specijaliziranom za bolesti bubrega, smanjuje šansu napredovanja bubrežne bolesti i pojave komplikacija kronične bubrežne bolesti.