Kronična bubrežna bolest: otkrijte poremećaj bubrežne funkcije na vrijeme

Glavna uloga bubrega jest uklanjanje štetnih metaboličkih produkata i suvišne tekućine iz organizma – oni se izlučuju putem urina. Mnoge životno važne funkcije organizma ovise upravo o ovoj, ekskrecijskoj funkciji bubrega. Nadalje, bubrezi reguliraju količinu soli, kalija, fosfora, kalcija i drugih minerala i kemijskih spojeva u tijelu. Bubrezi najprije filtriraju krv, a potom iz tekućine koja je nastala filtracijom, rade mokraću (urin).

Uloga nefrona i razvoj kronične bubrežne bolesti

Uloga filtriranja (pročišćavanja) krvi u bubrezima pripala je nefronu, osnovnoj funkcionalnoj jedinici bubrega, Nefroni, koji se sastoje od klupka kapilara (glomerul) i sustava kanalića, moraju biti zdravi, a njihov put do većih sabirnih kanalića, mokraćovoda i mokraćne cijevi neprekinut.

Svaki bubreg sadrži prosječno između 700 tisuća i 1 milijun nefrona. Bolesti koje smanjuju broj funkcionalnih nefrona u konačnici dovode do kronične bubrežne bolesti (KBB). Kako bi se procesi filtriranja nesmetano odvijali, potrebno je imati održanu opskrbu bubrega krvlju, a samim time i uredno reguliran tlak. To znači da će bolest krvnih žila koje opskrbljuju bubreg krvlju i hranjivim tvarima u konačnici dovesti do poremećaja filtracijske sposobnosti bubrega.

Kada je bubrežna funkcija održana, stanje organizma je u ravnoteži. Ako se ta ravnoteža naruši, brojne životno važne funkcije organizma mogu biti narušene što, u konačnici, može dovesti do očitovanja jasnih simptoma povezanih s KBB.

Jedna od 10 osoba boluje od kronične bubrežne bolesti

Kronična bubrežna bolest (kronično zatajenje bubrega, KBB) je stanje u kojem bubrezi gube sposobnost uklanjanja otpadnih produkata metabolizma i suviška tekućine iz organizma.

Nagomilavanje ovih tvari može dovesti do oštećenja drugih organa i organskih sustava te narušiti funkcioniranje cijelog organizma. Vrlo je česta i u većoj ili manjoj mjeri se javlja u jedne na 10 odraslih osoba. Uglavnom se radi o stadijima 1-3, no ponekad ona napreduje do završnog stadija (stadij 5) uz potpuno propadanje bubrežne funkcije. Tada više ne pomaže niti jedna terapijska opcija izuzev nadomještanja bubrežne funkcije.

Neprepoznati simptomi i glavni uzroci

Šećerna bolest i visok krvni tlak su dva glavna krivca za razvoj KBB. Kako je ova bolest u svojim ranim stadijima gotovo bez simptoma, osobe se ne javljaju liječniku pa tijekom vremena bolest postepeno napreduje te, u konačnici, može dovesti do potpunog i trajnog zatajenja bubrežne funkcije (završnog stadija KBB). U tom stadiju funkcija bubrega je toliko narušena (bubrezi imaju ≤10% normalne funkcije) da je potrebno razmotriti početak nadomještanja bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom.

Glavni cilj liječenja jest usporavanje napredovanja KBB do njenog završnog stadija. Da bi se to postiglo, potrebno je što ranije postaviti dijagnozu, te što bolje kontrolirati glavni uzrok zatajenja i sve rizične čimbenike koji mogu dovesti do daljnjeg napredovanja bolesti.

GFR i stupnjevi kronične bubrežne bolesti

Rano prepoznavanje KBB ključno je za uspješno usporavanje njenog napredovanja. Nekoliko je načina kako se može postaviti dijagnoza kronične bubrežne bolesti te otkriti njen glavni uzrok. Prije svega, to je laboratorijsko testiranje koje nam daje informaciju o parametrima bubrežne funkcije.

Glomerularna filtracija (GFR) je podatak koji nam pobliže govori o broju funkcionalnih nefrona, a njenim praćenjem možemo pratiti i stupanj KBB-a. Kako bismo došli do podatka o GFR-u, na raspolaganju imamo izračun iz sakupljenog dnevnog urina (često nepraktičan za bolesnike) te dostupne formule za njenu okvirnu procjenu koje koriste vrijednosti kreatinina iz krvi. Vrlo često laboratorij već u nalazu ponudi vrijednosti koju ćete opaziti kao „eGFR“ (od engl. estimated glomerular filtration – procijenjena glomerularna filtracija). Prilikom tumačenja svakako je potrebno imati na umu da ona povremeno može značajno podcijeniti stvarnu bubrežnu funkciju, ali je i precijeniti.

Uz kreatinin, svakako je potrebno odrediti i vrijednosti ureje u krvi – njena vrijednost također raste s progresivnim pogoršanjem bubrežne funkcije.

Stupnjevi kronične bubrežne bolesti

Vrijednost GFR-a nam govori o stadijima Kronične bubrežne bolesti:

• Stadij 1 – bubrežno oštećenje uz normalnu ili povećanu glomerularnu filtraciju. GFR veći od 90 mL / min / 1,73m2
• Stadij 2 – bubrežno oštećenje uz blago smanjenu glomerularnu filtraciju. GFR je 60-89 mL / min / 1,73m2
• Stadij 3 – umjereno smanjena glomerularna filtracija. GFR je 30-59 mL / min / 1,73m2
• Stadij 4 – ozbiljno smanjena glomerularna filtracija. GFR je 15-29 mL / min / 1,73m2
• Stadij 5 – završni stadij kronične bubrežne bolesti. GFR je manji od 15 mL / min / 1,73m2

Smanjen GFR govori o pogoršanju osnovne bubrežne bolesti ili pak usporednoj pojavi nekog od faktora koji mogu dodatno narušiti već oslabljenu bubrežnu funkciju (primjerice, manjak cirkulirajuće krvi – dehidracija, infekcija mokraćnog sustava, akutno zbivanje poput srčanog ili moždanog udara…). Važno je na vrijeme zamijetiti o kojem bi faktoru moglo biti riječ jer njegovim liječenjem navedeno pogoršanje može biti reverzibilno i bubrežna funkcija se može oporaviti.

Porast GFR-a znači postupan oporavak bubrežne funkcije.

Stabilan GFR u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću znači stabilnu bubrežnu funkciju.

Velik broj osoba starije životne dobi (> 75 godina) ima snižen GFR, no u najvećem broju slučajeva ne radi se o stvarnoj bolesti bubrega, već o postepenom propadanju bubrežne funkcije koje je posljedica cjelokupnog starenja organizma. Ovaj poremećaj uglavnom ne napreduje iznad 3. stadija KBB, osim ako ne dođe do pojave još nekog od rizičnih faktora ili zbivanja koji mogu ubrzati propadanje bubrežne funkcije.

Testiranje urina, radiološka dijagnostika i biopsija

Dijagnoza kronične bubrežne bolesti može se postaviti i testiranjem urina. Pojava albumina ili proteina u urinu (što se stručno naziva albuminurija / proteinurija) pokazatelj je bubrežne bolesti. Čak i malen udio albumina u urinu može biti rani znak kronične bubrežne bolesti u nekih osoba, posebice onih s od ranije poznatom šećernom bolešću i arterijskom hipertenzijom.

Radiološka dijagnostika poput CT-a i ultrazvuka efikasna je u procjeni problematike koja je dovela do poremećaja bubrežne funkcije. Navedenim dijagnostičkim pregledima mogu se otkriti mokraćni kamenci ili pak drugi poremećaji, primjerice, ciste bubrega koje mogu biti nasljedne (policistična bolest bubrega) ili stečene.

Još jedna metoda koristi se u dijagnosticiranju KBB-a, a to je biopsija bubrega. Riječ je o proceduri kojom se, pod kontrolom ultrazvuka, tankom iglom uzima mali komadić tkiva bubrega koji se potom može analizirati. Biopsija bubrega je vrijedan dijagnostički postupak kojim se mogu otkriti razni imunološki poremećaji u podlozi bubrežne bolesti.

Bubrezi igraju nezamjenjivu ulogu u održavanju ravnoteže u tijelu, uklanjajući štetne tvari i regulirajući važne kemijske spojeve. Razumijevanje važnosti pravovremene dijagnoze i liječenja bubrežnih problema ključno je za očuvanje cjelokupnog zdravlja organizma.