Komplikacije hemoroidalne bolesti: noviji operativni zahvati garantiraju lakši i brži oporavak

Hemoroidalni čvorovi ili jastučići su normalna anatomska struktura smještena u anusu, završnom dijelu debelog crijeva. Termin hemoroidi često izaziva zabunu jer se koristi kako za opis normalne anatomske strukture, tako i za patološko stanje povećanih hemoroidalnih čvorova, odnosno hemoroidalnu bolest. Povećani hemoroidi su najčešća bolest završnog dijela debelog crijeva, pa je zbog toga uobičajeno među pacijentima da ih doživljavaju kao uzročnike gotovo svih tegoba u perianalnoj regiji.

Više od 50% ljudi srednje i starije životne dobi imaju povremeno ili trajno probleme uzrokovane povećanim hemoroidima. Smetnje uzrokovane tom bolešću znatno utječu na kvalitetu života, a u slučaju komplikacija mogu i ozbiljno ugroziti zdravlje bolesnika.

Građa i uloga hemoroida

Hemoroidi su građeni od spleta krvnih žila u kojima dolaze u neposredni kontakt arterijska i venska cirkulacija, tzv. arterio-venski šantovi. Karakteristika tih šantova jest da nemaju tipičnu građu krvnih žila već, zbog izostanka mišićnog sloja, imaju vrlo tanku stijenku lako podložnu ozljedama. To je razlog zašto je krvarenje vrlo čest simptom povećanih hemoroida.

Hemoroidi, zajedno s kružnim mišićem anusa, sudjeluju u kontroli kontinencije, a posebice su važni pri kontroli tekuće stolice (proljev) i vjetrova. Prekriveni su sluznicom koja posjeduje senzorno tkivo koje nam omogućava razlikovanje formirane stolice, tekuće stolice i vjetrova.

Uzroci nastanka hemoroidalne bolesti 

Današnji pretežito sjedilački način života, uz loše prehrambene navike i moguću genetsku predispoziciju, su razlog da, prema procjenama, 50% ljudi srednje i starije životne dobi imaju povremeno ili učestalo tegobe uzrokovane hemoroidalnom bolešću.

Konstantni ili opetovani povišen pritisak na mišiće dna zdjelice također može dovesti do povećanih hemoroida, nerijetko i kod mlađih osoba. Kronična konstipacija, dugo sjedenje na toaletu, dizanje teškog tereta, naporne vježbe, ali i trudnoća, mogu povisiti tlak u abdomenu te se stoga smatraju važnim etiološkim faktorima nastanka povećanih hemoroida. Istraživanja su pokazala da gotovo svaka druga trudnica ima problema s hemoroidima.

Razvoj bolesti i simptomi

Mehanizam nastanka bolesti je povezan s oslabljenom funkcijom ventilnog mehanizma unutar arterio-venskog šanta. Zbog toga dolazi do zastoja unutar venskog dijela šanta i posljedičnog povećanja čvora. Elastično-potporno i mišićno tkivo tako povećanog hemoroidalnog čvora s vremenom slabi te se on postupno spušta prema vanjskom otvoru anusa. Fiziološka funkcija hemoroida slabi i javljaju se tipični simptomi bolesti.

Početni simptomi hemoroidalne bolesti su obično svrbež, osjećaj pečenja i žarenja u anusu i na koži okolne perianalne regije. Tipično je da tegobe nisu stalno prisutne već se periodički ponavljaju, ovisno o vrsti prehrane, redovitosti stolice i poduzetim higijenskim mjerama. Kako se hemoroidi postupno povećavaju, a bolest razvija, zdravstveni problemi postaju intenzivniji i učestaliji te se javljaju bol, osobito prilikom defekacije, upale hemoroidalnih čvorova, krvarenje i, konačno, prolaps, odnosno ispadanje hemoroida kroz anus. S vremenom pogoršanje tegoba može znatno utjecati na kvalitetu života, a komplikacije poput upale i krvarenja mogu ozbiljno ugroziti zdravlje bolesnika.

Liječenje

Povećani hemoroidi su nešto o čemu se nerado razgovara. Strah od neugodnog pregleda odlaže odlazak liječniku. Posljedica toga je da se bolesnici često javljaju u već poodmakloj fazi bolesti ili s pojavom komplikacija, što otežava i produžuje liječenje. Važno je naglasiti da stupanj hemoroidalne bolesti, odnosno veličina hemoroida ne mora uvijek biti u korelaciji sa simptomima.

Osnova svakog liječenja hemoroidalne bolesti je korekcija životnih i prehrambenih navika. Prije svega je potrebno normalizirati konzistenciju stolice. I konstipacija i dijareja mogu pogoršati hemoroidalne tegobe. Također je važno defekaciju obavljati bez pretjeranog naprezanja. Unos dovoljne količine tekućine i hrane bogate vlaknima je od presudne važnosti za regulaciju stolice.

Upotreba sredstava koja se nanose lokalno poput masti, krema i supozitorija je vrlo popularna među pacijentima. Na tržištu postoji više desetaka različitih preparata. Obično su kombinacija anestetika, steroida, protektansa i antiseptika u različitim omjerima. Često se mogu naći i preparati s tzv. prirodnim sastojcima (poput propolisa, aloe vera i sl.). Treba naglasiti da, u pravilu, takva terapija ublažava simptome, ali ne liječi povećane hemoroidalne čvorove.

Peroralni lijekovi koji se koriste u liječenju povećanih hemoroida (tzv. flavonoidi) ubrajaju se u grupu flebotonika. Njihovo djelovanje se povezuje s pojačavanjem stijenke krvne žile, povećanjem venskog tonusa i limfne drenaže te jakim protuupalnim djelovanjem. U kliničkim studijama blagotvorno djeluju kod upale, smanjuju krvarenje, pruritus (svrbež) i vlaženje perianalne regije.

Operativni zahvati kod težeg oblika bolesti i komplikacija

Kod dijela bolesnika unatoč konzervativnom liječenju će doći do pogoršanje stanja, razvoja težeg oblika bolesti i razvoja komplikacija. Kod tih bolesnika je indicirano kirurško liječenje. Ovisno o težini kliničke slike, koriste se različiti operativni zahvati.

Klasična hemoroidektomija (otvorena i zatvorena; Milligen Morgan, Ferguson) se primjenjuje u liječenju uznapredovalih i kompliciranih hemoroida. Prati je glas vrlo neugodne operacije zbog obično dugotrajnog i bolnog oporavka. Hemoroidektomija ima vrlo malo recidiva, od 1 do 3%, međutim, povezana je, na sreću rijetko, s potencijalno ozbiljnim komplikacijama.

PPH (Longo metoda, staplerska hemoroidektomia) je novija metoda pogodna za liječenje uznapredovale bolesti. Posebno konstruiranim automatskim šivačem se odstranjuje dio sluznice rektuma te se tako prolabirani hemoroidi reponiraju, odnosno vraćaju se u završno crijevo. Uobičajeno se primjenjuje u bolničkim uvjetima i u općoj anesteziji.

DG HAL-RAR je također novija, inventivna kirurška metoda liječenja bolesnih hemoroida, trajno učinkovita kod 90 do 95% bolesnika. To je najmanje invazivna operacija od svih koje se danas primjenjuju u kirurškom liječenju hemoroidalne bolesti. Osmišljena je tako da rješava uzrok nastanka povećanog čvora. Šavovima se podvezuju arterije koje dovode krv u bolesni hemoroidalni čvor. To se postiže pomoću doplerske (ultrazvučne) sonde kojom se točno lociraju terminalne (završne) grane hemoroidalnih arterija. Šavovi se postavljaju u završnom dijelu crijeva gdje nema senzornih (osjetilnih) živaca te je zahvat praktični bezbolan. Kod viših stupnjeva hemoroidalne bolesti (III i IV stupanj) potrebno je, uz DG HAL, učiniti i transanalnu rektalnu mukopeksiju (RAR). Šavovi za RAR postavljaju se nešto niže nego kod HAL, prema anokutanoj granici, a cilj im je reparacija, odnosno rješavanje viška mukoznog tkiva u završnom dijelu debelog crijeva. Operacija se izvodi ambulantno; zbog minimalne invazivnosti nije potrebna hospitalizacija. Većina operiranih se vraća na posao za 3-5 dana, iznimno oporavak traje duže. Komplikacije operacije su rijetke i u pravilu nisu teške.  Moguće je oskudno krvarenje, osjećaj nelagode, pritiska ili laganih bolova u anusu (u pravilu nestaju uzimanjem oralnih analgetika). Također su moguće smetnje s otežanim mokrenjem ili opstipacijom nekoliko dana nakon zahvata.

Za više informacija o liječenju hemoroida javite su SB Arithera.