Kirurško smanjenje želuca nije dovoljno za uspješno mršavljenje

Epidemija pretilosti u svijetu i kod nas, navodi stručnjake koji se bave ovim problemom na neprestano pronalaženje novih rješenja. Tako se danas sve više govori o kirurškim zahvatima smanjenja volumena želuca s ciljem liječenja pretilosti. Primjenjuju se u krajnjim slučajevima kada drugi programi i terapije nisu polučili željene rezultate, ako je uz to indeks tjelesne mase (BMI, od eng. body mass index) veći od 40 kg/m².

Kirurški zahvati kao pomoć u liječenju pretilosti

Kirurški zahvati su različiti s obzirom na dio želuca koji se uklanja i način na koji se želudac dalje povezuje s crijevima. Kao rezultat smanjenja volumena želuca (nerijetko na 30 do 60 ml) i sužavanja otvora između želuca i crijeva, konzumirana hrana brzo ispuni želudac i sporije ga napušta što, u konačnici, doprinosi stvaranju osjećaja sitosti.

Kirurške zahvate treba shvatiti samo kao pomoć u liječenju pretilosti, ali ne i rješenje. Nakon operacije, pred pacijentom je novi način života, a postoperativna terapija uključuje multidisciplinarni tim stručnjaka. Uz liječnike koji prate tijek oporavka, tu su psiholozi, kineziolozi, radni terapeuti, nutricionisti i drugi.

Usvajanje novog odnosa prema hrani

I dok je osobe s ozbiljnom pretilošću teško potaknuti na psihoterapiju, u postoperativnoj rehabilitaciji je neophodna bliska suradnja i iskren odnos sa psihologom. Potrebno je usvojiti potpuno novi odnos prema hrani na što pacijenti trebaju biti spremni još prije samog operativnog zahvata.

Naime, manji raspoloživi volumen želuca zahtijeva izrazitu disciplinu kada je riječ o unosu hrane. On nakon operacije mora biti manji nego kod prosječne osobe primjerene tjelesne mase. To neminovno traži veliko odricanje i bespogovornu prilagodbu novom načinu života. Tako se preporučuje temeljito žvakanje hrane i 5 minuta razmaka između dva zalogaja.

Uz to, značajna je uloga kineziologa i radnih terapeuta koji pomažu pacijentima osmisliti aktivan i produktivan dnevni raspored kako bi se razmišljanje o hrani svelo na minimum.

Nutricionisti educiraju pacijente o nutritivnoj vrijednosti hrane, pomažu kod odabira namirnica, izrađuju jelovnik te predlažu suplementaciju kako bi se izbjegli mogući nutritivni deficiti.

Značajnu ulogu u postoperativnoj terapiji pacijenta nesumnjivo ima i obitelj. Uspjeh programa mršavljenja je tim veći što je obitelj privrženija kvalitetnoj i raznolikoj prehrani, redovitoj tjelovježbi i načinu života kojim se smanjuje stres. Tako kirurški zahvat kao pomoć u liječenju pretilosti postaje opomena i poticaj svima na aktivniju brigu o zdravlju.

Uspjeh mršavljenja i rizici za pojavu zdravstvenih tegoba

Gubitak prekomjerne mase kreće se od po prilici 23 od 35 kg tijekom godine dana što je jednako ili slično rezultatima dobro osmišljenih redukcijskih dijeta.

Osobe starije od 50 godina nakon operacije imaju manji uspjeh u mršavljenju u odnosu na mlađe. Jedno je istraživanje pokazalo prosječni gubitak od 30 kilograma tijekom dvije godine što dovodi u pitanje opravdanost samog kirurškog zahvata jer se toliko izgubi i kroz kvalitetnu redukcijsku dijetu.

Manji unos hrane neminovno za sobom nosi rizik za pojavu određenih nutritivnih deficita i tegoba.

• Nerijetko se pacijenti tuže na neprestani umor.
• Nadalje, nedovoljna prisutnost lisnatog zelenog povrća u prehrani (npr. kelja) povećava rizik za nedostatak magnezija i folata u organizmu.
• Uz to, nedostatna prisutnost vlaknastih namirnica (cjelovitih žitarica, povrća, uključujući mahunarke, te voća) nerijetko dovodi do zatvora stolice i hemoroida. Krvarenjem hemoroida povećava se mogućnost pojave anemije.   
• Čest je i nedostatak vitamina B12 što dodatno remeti stvaranje eritrocita. 
• Uočen je nedostatak kalija što se negativno odražava na funkciju i zdravlje srca, te tiamina što loše djeluje na zdravlje živaca. Manjak cinka pogoduje pojavi oštećenja na koži, opadanju kose, anemiji, impotenciji i dr. dok nedostaci vitamina D i kalcija doprinose smanjenju gustoće kostiju i povećanom riziku od lomova.
• Nije rijetka ni pojava bubrežnih kamenaca.

Zbog svega rečenog, ne treba čuditi česti pad imuniteta jer osim što je, uslijed ograničenog unosa hrane, manji unos makronutrijenata (ugljikohidrata, bjelančevina i masti), manji je i unos vitamina, mineralnih tvari te antioksidanasa koji jačaju obranu organizma od patogenih mikroorganizama.

Dodatno, smanjeno lučenje želučane kiseline i smanjenje kiselosti želuca stvaraju plodno tlo za kolonizaciju želuca bakterijama.

Važno je zapamtiti

Naravno, nedostaci vitamina i mineralnih tvari se, uglavnom, mogu anulirati dodacima prehrani i lijekovima, no oni ne zamjenjuju konkretnu hranu. U hrani su mnoge komponente pozitivnog, sinergijskog djelovanja na zdravlje koje se ne nalaze u dodacima prehrani.   

Zaključno se može kazati da, s obzirom na činjenicu kako svaki kirurški zahvat za sobom nosi određeni rizik od neželjenih ishoda i komplikacija, prije odluke o pristupanju kirurškom smanjenju želuca, pravovremeno bi više energije i pozornosti trebalo posvetiti tjelovježbi, mijenjanju loših prehrambenih navika te psihoterapiji.

Autorica teksta, dr. sc. Vesna Bosanac, nutricionistkinja je i autorica knjige „Prehrana mladih sportaša“. Pratiti ju možete i na stranici www.prehranasportasa.com