Bruh (kila, hernija): važno je znati kada potražiti medicinsku pomoć

Bruh se još naziva i hernija ili kila, a nastaje kada se trbušni organ probije kroz otvor ili oslabljeni dio mišića koji ga okružuje. Hernija može nastati na više mjesta na trbušnoj stijenci, npr. u području pupka ili nakon operacije u trbuhu na mjestu ranijeg reza. No, najčešće se razvija u ingvinalnom području, odnosno u preponi.

U tom području nastaje 80% svih hernija. Naime, u preponi postoji prirođeni kanal (ingvinalni kanal) kroz kojeg kod muškaraca prolazi sjemenovod s krvnim žilama, a u žena ovalni ligament koji pridržava maternicu. Kroz taj kanal može se uvući i crijevo te se očitovati kao izbočenje u preponi. Druga najčešća hernija se nalazi u pupku (pupčana ili umbilikalna hernija). Postoje i druge vrste hernija koje nisu česte (hijatalna, unutrašnja hernija).

Kako bruh nastaje?

Trbušna se stijenka sastoji od mišića i mišićnih ovojnica pa tako postoje prirođeni otvori kroz koje prolaze anatomske strukture tijekom svog razvoja. To su mjesta poput pupka ili prepona na kojima je trbušna stijenka prirodno slabija.

Do bruha najčešće dolazi prilikom povećanog pritiska u trbušnoj šupljini u kombinaciji s navedenim mjestima oslabljene trbušne stijenke. Upravo zato najviše slučajeva bruha nalazimo u području trbušnog zida. Sve što izaziva naprezanje trbušnih mišića može izazvati bruh.

Izbočenje u preponi ili na trbušnoj stijenci može biti hernija, ali može postojati i neki drugi uzrok, pa je zato važno kod sumnje na herniju posjetiti kirurga. Pravovremenom dijagnostikom mogu se spriječiti komplikacije, a najčešće se koristi fizikalni pregled. Ponekad je potrebno napraviti ultrazvuk, CT ili MR trbušne stijenke.

Opasna komplikacija

Hernija neće proći sama od sebe. Sve se hernije s vremenom povećavaju, te uslijed toga počinju izazivati pečenje i bolove u preponi. Simptomi preponske kile su nelagoda i bol pri saginjanju, kašljanju ili podizanju tereta. Osim toga, može doći i do uklještenja hernije (inkarceracije). To je stanje kad se crijevo iz hernije više ne može vratiti u trbuh, a praćeno je jakim bolovima te povraćanjem. Potraje li to stanje dulje od šest sati, postoji velika mogućnost puknuća crijeva s upalom potrbušnice. Takvo stanje je često smrtonosno. Nekada se je operacija kile preporučivala svim bolesnicima zbog straha od uklještenja.

Pacijentima s početnom hernijom i minimalnim simptomima mogu se preporučiti samo redovite kontrole. Trenutno nije poznata niti jedna metoda koja bi dovela do smanjenje ili izlječenja osim operacije kile. Pojas neće izliječiti herniju, ali može smanjiti mogućnost uklještenja pri napinjanju, kašljanju i teškom fizičkom radu. Nošenje pojasa se preporučuje u razdoblju do operacijskog zahvata. Operacija kile preporučuje se svim bolesnicima koji imaju simptome.

Operacija hernije

Operacija hernije može se provoditi u općoj ili regionalnoj anesteziji, a o njoj odlučuje kirurg u dogovoru s pacijentom. Operativnim zahvatom organ ili dio organa vraća se u svoj prirodan položaj te se zatvara prolaz i ojačava mjesto slabosti trbušne stijenke pomoću okolnih mišića ili sintetske mrežice.

Standardna operacija uključuje kratki, kosi rez kože malo iznad same hernije kojim se zatvara hernijski otvor i postavlja sintetska mrežica. Proces cijeljenja traje četiri do šest tjedana tijekom kojih ožiljno tkivo, zajedno sa sintetskom mrežicom, ojačava mjesto slabosti trbušne stijenke.

Ovisno o anesteziji i općem stanju, pacijenti se brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Preporučuje se šetnja i prehrana bogata vlaknima, a povratak na posao je moguć nakon dva tjedna. Onima koji rade teže fizičke poslove i podižu teret, bit će potrebno dulje vrijeme izbjegavanja takvih aktivnosti.