Kapi, masti i sprejevi za uši: kada su korisni, a kad nisu?

Lokalni pripravci u obliku kapi ili masti su vrlo učinkoviti u liječenju nekih bolesti uha, naročito upala u području uške i ušnog kanala (zvukovoda).

Ove upale znaju biti neugodne, a često se javljaju ljeti kod inače zdravih osoba, u vrijeme kupanja i odmora; infekciji, naime, pogoduje vlažna i topla okolina kad se voda, more ili znoj zadržavaju na koži. Bol koju pacijenti tada osjete zna biti toliko jaka da se godinama pamti. Osjećaj pritiska javlja se jer koža zadeblja, a nema se gdje širiti unutar uskog kanala koji se, uz to, ispuni i ljuskicama kože i gnojnim iscjetkom, odnosno produktima upale. Ako se zvukovod potpuno zatvori, doći će i do privremenog slabljenja sluha, moguće i pojave šuma.

Liječenje upala uške i zvukovoda

Ovakve upale liječe se najčešće samo lokalno.

U početnom je stadiju dovoljno da pacijent sam stavlja kapi u uho koje mu preporuči liječnik, obično kombinacija antibiotika i kortikosteroida koji smanjuje upalu i otečenost kože. Pritom treba paziti da uho u tom periodu liječenja bude suho. Simptomi se uobičajeno povlače za manje od tjedan dana.

Kod dugotrajnijih upala u pacijenata sa slabijim imunitetom ili kod karakterističnog izgleda sekreta, liječnik će posumnjati na gljivičnu infekciju koja se opet liječi kapima, ali drugačijeg sastava.

Kod jačih upala, lokalni pripravak u obliku krpice obilato natopljene kremom koja je po sastavu slična gore navedenim kapima (antibiotik, lijek protiv gljivica, kortikosteroid) u zvukovod postavlja liječnik posebnom ušnom pincetom. Tako se postepeno širi zvukovod, a pripravak dopire do svih oboljelih dijelova kože uha. Prije stavljanja lijeka, u ambulanti treba učiniti toaletu zvukovoda (najčešće otopinom borne kiseline, nikako običnom vodom), prema potrebi i ušnom pumpicom. Ovaj je postupak tijekom trajanja upale nekad potrebno uporno svakodnevno ponavljati. Time se vraća normalna kiselost kože i omogućava optimalan kontakt lijeka i kože.

Upale srednjeg uha u principu se ne liječe na ovaj način jer zvukovod završava slijepo i ništa ne može proći dalje od bubnjića. Tako preparat u normalnim okolnostima ne može doprijeti do srednjeg uha, osim u slučaju kad postoji rupa na bubnjiću nastala kao posljedica upale ili ozljede uha. U tom slučaju, kapi kroz taj otvor ulaze i u srednje uho, pa se tako liječe povremena curenja iz uha koja se kod tih pacijenata javljaju kao posljedica aktivacije kronične upale.

Održavanje higijene zvukovoda

Brojni lokalni pripravci služe održavanju higijene zvukovoda. Ipak, treba imati na umu da uho ima prirodnu zaštitu od infekcije i stranih tijela, čemu pridonose građa uške, dlačice na ulazu u zvukovod i ušna mast (smola, cerumen) koju izlučuju lokalne žlijezde i koju ne treba opsesivno čistiti. Upravo suprotno, pretjerano čišćenje i „kućna“ manipulacija prstima, štapićima vate (a znaju se koristiti i ukosnice, pa i čačkalice) u zvukovodu može dovesti do ozljede i bolesti uha te oštetiti prirodnu zaštitnu barijeru. Zato su još stari otorinolaringolozi govorili da u uho ne ulazi „ništa uže od lakta“, a to vrijedi i danas.

Kod djece i mladih ušna mast je obično polutekuća i svijetla, a stajanjem tamni te postaje tvrđa. Kod poremećaja rada žlijezda nastaje suhoća zvukovoda, smola postaje tvrđa i javlja se sklonost stvaranju čepa jer se takva suha smola teže prirodnim putem odstranjuje. Zbog suhe kože zvukovoda javlja se nelagodan osjećaj zatezanja, a posljedično i svrbeža uha. 

To se često javlja kod osoba sklonih učestalim upalama uha koje dovode do poremećaja rada žlijezda. Slično se događa i kod osoba starije dobi (fiziološka atrofija zbog starosti), žena u klimakteriju (hormonalne promjene) i u slučaju nekih metaboličkih poremećaja (dijabetes, hipovitaminoza) sa sklonošću različitim upalama.

Za ove slučajeve postoje lokalni pripravci u obliku kapi ili sprejeva koji se mogu kupiti bez liječničkog recepta. U svom sastavu najčešće imaju uljnu komponentu ili površinski aktivne tvari. One rastapaju tvrdu ušnu mast (koja nekad zna potpuno začepiti zvukovod, uzrokovati privremeno slabljenje sluha, pritisak, pa čak i bolnost) koja se potom lakše odstrani ili djeluju na vraćanje kiselosti kože koja služi kao zaštitna barijera.

Važno je znati

Kao i brojni drugi lijekovi i pripravci, i ovi su vrlo korisni i učinkoviti kad se upotrebljavaju za pravu svrhu i na pravi način. Nažalost, velik dio bolesti uha, oštećenja sluha i ravnoteže, a čiji je uzrok u unutrašnjem ili srednjem uhu, nije moguće liječiti lokalnim pripravcima čemu se pacijenti često nadaju.

Slično je i s bolovima u uhu koji su se ranije u narodu često tretirali pripravcima toplog ulja, češnjaka ili različitih biljaka. To se može vidjeti i danas kad ti pacijenti završe u otorinolaringološkoj ambulanti zbog uklanjanja stranog tijela iz uha, upravo onog kojeg su sami ugurali u uho i koje može izazvati još veće tegobe.