Kako spriječiti i liječiti dekubitus 

Dekubitus ili dekubitalni ulkus je oštećenje kože izazvano stalnim mehaničkim pritiskom na određeni dio kože. Zbog smanjene ili prekinute opskrbe krvlju, dolazi do odumiranja tkiva (ishemična nekroza), a eventualno i dubljih struktura.

Dekubitus se najčešće razvija kod osoba koje dulje vrijeme nepomično leže u krevetu ili su vezane za invalidska kolica. Može nastati na bilo kojem dijelu tijela, ali ipak najčešće nastaje na mjestima koja su najviše izložena pritisku na podlogu.

Zašto i gdje nastaje dekubitus

Dekubitus se definira kao rana koja nastaje kao posljedica ishemije tkiva (smanjenog protoka krvi) zbog kontinuiranog duljeg pritiska na prominirajuće (izbočene) dijelove tijela. Ako se proces odumiranja tkiva ne zaustavi, oštećenje tkiva proširit će se u dubinu i širinu i ozbiljno narušavati bolesnikovo opće stanje.

Najčešće nastaje na izbočenjima koje stvara:

• slabinski dio kralježnice,
• sjedna kost,
• zglob kuka,
• gležanj,
• koljena ili laktovi,
• kao i na područjima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo.

Svaku privremenu ili trajnu nepokretnost treba shvatiti kao mogućnost nastanka dekubitusa. S napretkom medicine i općeg standarda produžio se životni vijek, a time je porasla i rizična populacija oboljelih od kroničnih bolesti, pa tako i dekubitusa.

Kako spriječiti razvoj dekubitusa

Najbolje liječenje je sprječavanje nastanka dekubitalnog ulkusa. Teški bolesnici često su i nepokretni, pa već ta činjenica upućuje na važnost i mogućnost negativnog djelovanja pritiska tijela na podlogu. Uobičajeni bolnički kreveti po svojim karakteristikama ne odgovaraju zahtjevima koji se trebaju poštovati u prevenciji i njezi dekubitusa stoga je opravdano zahtijevati da ustanove uvijek imaju u pripremi krevete koji udovoljavaju normama prevencije i liječenja. U ovom slučaju uvijek je riječ o visokorizičnim bolesnicima.

Zanimljivo je naglasiti da deblji bolesnici imaju znatno manju pojavnost dekubitusa od mršavih, već i zbog činjenice što je pritisak tijela na podlogu bolje raspoređen po većoj površini.

Svakodnevno iskustvo je pokazalo da je okretanje bolesnika jednostavna i vrlo učinkovita metoda u liječenju i prevenciji dekubitusa.

Posebna se pažnja mora obratiti na postojeće komorbiditete (dijabetes melitus, različite enteropatije, poremećaji resorpcije, inkontinencija).

U liječenju dekubitalnog ulkusa neophodan je odgovarajući unos svih nutritivnih elemenata, propisanom i doziranom prehranom i suplementima. Svakako je naglasak potrebno staviti na dovoljan unos tekućine, bjelančevina, arginina, vitamina A i C te metala cinka, selena i ostalih tvari kao masnih kiselina.

Liječenje

Ako se dekubitus pojavi, prvi postupak je smanjenje ili potpuno odstranjivanje uzroka. Ranu i okolinu rane moramo održavati čistom i suhom. Zbog mogućnosti razvoja infekcije ili sepse treba što prije uzeti bioptat ili aspirat iz rane za mikrobiološku pretragu.

Uobičajeno stupnjevanje dekubitusa je u četiri stupnja, ovisno o dubini rane. Prva dva stupnja ne zahtijevaju hospitalizaciju, dok treći i četvrti stupanj zahtijevaju bolničko liječenje.

I. stupanj – Kod prvog stupnja, osim rasterećenja, nisu potrebne dodatne intervencije ni primjena potpornih obloga. Prvi stupanj zahtijeva dobru procjenu daljnjeg tijeka bolesti i mjere za sprječavanje progresije ulkusa.

II. stupanj – Kod pojave drugog stupnja koristimo hidrokoloidne obloge (održavaju primjerenu vlažnost okoline i time omogućuju što brže zarastanje).

III. i IV. stupanj – Kod dekubitalnih ulkusa kod kojih je nastala nekroza, pokušava se tkivo odstraniti, bilo odgovarajućom oblogom ili nekrektomijom. Pacijenti kod kojih postoji treći i četvrti stupanj uvijek zahtijevaju kiruršku nekrektomiju, potrebno je i liječenje antibioticima te intenzivnija skrb.