Kada poslati dijete samostalno kod liječnika i kako ga pripremiti?

Jedno od težih pitanja, ne samo u odnosu roditelj-dijete-liječnik, već samog odnosa dijete-roditelj jest kada i kako „dozvoliti“ djetetu da bude samostalno, pa tako i da ode kod liječnika bez pratnje roditelja.

Nekoliko savjeta o tome što bi trebalo, a što ne, mogu dati iz vlastitog iskustva.

Ne plašite dijete pikicama!

Odnos liječnik-dijete se gradi još od vrlo ranog djetinjstva i odlaska pedijatru, odnosno liječniku obiteljske medicine, barem kada je o ruralnim krajevima riječ. Roditelji moraju poticati odnos povjerenja između liječnika i djeteta (isto tako i stomatologa). Jedna od najgorih rečenica (kad iscrpimo sve svoje odgojne metode u pojedinim situacijama) koja se i danas može čuti je: „Ako ne budeš dobar/a vodit ćemo te liječniku, pa ćeš dobiti pikicu“. Ovakav odnos izaziva strah kod djeteta koji je poslije teško iskorijeniti.

Objasnite postupke, budite iskreni

Druga stvar koja se mora definirati još u ranom djetinjstvu jest objašnjavanje postupaka koji slijede kod liječnika, bez obzira koliko se očekuju neugodne procedure. Drugim riječima, nemojte govoriti djeci: „neće biti ništa, teta ili striček će te pogledati i ti ćeš ići kući“, a očekujete da će prilikom pregleda ili nakon njega doći do vađenja krvi ili neke drugog invazivnog postupka.

Neka samo odgovara na pitanja

Kada dijete dođe u dob za prelazak obiteljskom liječniku, bilo bi dobro da cijela obitelj bude kod jednog obiteljskog liječnika zbog bolje komunikacije. Tada se opet treba stvoriti odnos povjerenja obiteljski liječnik-dijete jer se vremenom očekuje da će dijete dolaziti samo na preglede ili komunicirati s liječnikom.  Vrlo je bitno da dijete što ranije samostalno iznosi svoje tegobe pred roditeljima i time se uči samostalnosti. Ono što roditelj mora znati jest da i oni i djeca moraju biti strpljivi kad dođu kod liječnika u smislu da dozvole da ih liječnik pita o tegobama. Nekada i najmanja sitnica (na koju laici inače ne obraćaju pozornost) može biti od velike važnosti pri odlučivanju o dijagnostici i liječenju.

„Siva zona“ u Hrvatskoj

Samostalni dolazak maloljetnog djeteta ima i neke pravne aspekte, jer se svaki dolazak liječniku  mora evidentirati; liječnik treba pregledati dijete što može biti posebno osjetljivo u pubertetskom razdoblju. Za vrijeme pregleda možda se mora napraviti neka procedura za koju bi trebao pristanak roditelja. Ovo su podaci do kojih sam došla na stranicama stručnih društava Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, o tome se kod nas još uvijek ne govori.

U kojoj dobi da ide samo liječniku?

Dob kada možete dijete samostalno poslati liječniku (u našim prilikama) ovisi ot nizu čimbenika: dobi djeteta, samostalnosti djeteta, udaljenosti ambulante, tegoba koje tog trenutka ima dijete, zaposlenosti roditelja, nemogućnost pratnje bake ili djeda.

Neka djeca s 12 godina funkcioniraju dovoljno dobro da bi došla za neke jednostavne situacije na pregled, a neka i sa 16 godina trebaju pratnju roditelja.

Što još treba znati?

Kad se odlučite poslati dijete samo liječniku, onda ga još jednom uputite u pravila ponašanja, a nekada nije loše najaviti liječniku da će dijete doći samo, dakle, bez pratnje. Nije dobro slati dijete samo s povišenom tjelesnom temperaturom i općom slabošću. Ali ako dijete, na primjer, ima pogoršanje već dijagnosticirane alergije na pelud biljaka, moglo bi samo doći na pregled.

Nažalost, jednom sam bila u situaciju da mi je majka poslala dijete vlakom iz prigradskog naselja „jer ga bole oči“. Nažalost, dijete je imalo temperaturu višu od 38℃ i vodene kozice. Ovo je, naravno, ekstremni slučaj zanemarivanja djeteta.

Za prvi pregled bi bilo dobro prokomentirati situaciju s liječnikom te najaviti da se šalje dijete, a zatim, nakon pregleda, provjeriti kako je prošlo. Tako će i roditelj, ali i liječnik zajednički procijeniti je li dijete sve shvatilo te može li dolaziti samostalno na preglede.

Oprezno s ispričnicama

Posebnu pozornost potrebno je obratiti u pubertetskom razdoblju kada djeca pokušavaju izbjegavati školske obveze. Ovdje bih naglasila da roditelji mogu pravdati izostanak djeteta iz škole do tri dana i to višekratno tijekom jedne školske godine. Ako dijete dolazi po ispričnicu bez pratnje roditelja za više dana, liječnik bi trebao kontaktirati roditelja (ili bi roditelj trebao ranije potvrditi traženje ispričnice).

Zaključak

Prije svega, cijela bi obitelj trebala biti kod jednog obiteljskog liječnika zbog bolje komunikacije i moguće intervencije u slučaju problema u obitelji. Roditelj bi trebao procijeniti može li poslati dijete samostalno kod liječnika i biti u kontaktu s liječnikom. Nakon prvih samostalnih pregleda potrebno je dijete ispitati: što je bilo i kakve je upute dobilo te, po potrebi, kontaktirati liječnika i provjeriti.

Dobar odnos liječnika i obitelji je najvažniji u odlukama oko samostalnog dolaska djeteta kod liječnika.