Kada je potreban urinarni kateter i što o njemu trebamo znati

Mokraćni sustav je zatvoreni sustav koji čine dva bubrega, dva uretera (mokraćovoda), mokraćni mjehur i mokraćna cijev koja se otvara na vanjskom spolovilu. Kod muškaraca je mokraćna cijev zajednički izvodni kanal mokraćnog i spolnog sustava. Prostata se nalazi oko mokraćne cijevi na njenom izlazu iz mokraćnog mjehura.

Mokraćni mjehur je šuplji, rastezljivi mišićni organ obložen sluznicom. Puni se kontinuirano mokraćom koja dolazi iz bubrega kroz mokraćovod i postepeno rasteže. Pražnjenje mokraćnog mjehura je pod kontrolom okolnih živčanim spletova i mišića.

Kada je potreban kateter

Disfunkcija mokraćnog mjehura može biti trajna ili privremeno uzrokovana stanjima koja ometaju otjecanje mokraće. Ozljede leđne moždine i neki prirođeni defekti lumbalne kralježnice dovode do gubitka voljne kontrole pražnjenja mokraćnog mjehura te je potrebna cjeloživotna intermitentna kateterizacija.

Njegovatelj ili dobro obučen pacijent sam, četiri do šest puta dnevno uvodi kateter za jednokratnu upotrebu u mokraćni mjehur, isprazni ga i potom vadi kateter. S obzirom na to da je neurogena disfunkcija mjehura trajno stanje, intermitentna kateterizacija omogućuje pacijentu samostalnost i dobru kvalitetu života.

Povećana prostata kod muškaraca starije životne dobi ometa pražnjenje mokraćnog mjehura. Najčešće se proces odvija postepeno – pacijent primjećuje da je mlaz mokraće slabiji, diže se mokriti noću jer se mjehur nije ispraznio do kraja, mokraća nekontrolirano pobjegne. Daljnji rast prostate i otežano pražnjenje pogoduju razvoju urinarne infekcije što može dovesti do potpune blokade otjecanja mokraće.

Uznapredovali tumori mokraćnog mjehura ili drugih organa u zdjelici te spuštanje maternice zbog slabosti mišića dna zdjelice i narušenih anatomskih odnosa, također mogu biti uzrok potpunog prestanka mokrenja. Operativni zahvati na zdjelici su čest razlog privremenog postavljanja urinarnog katetera.

Postavljanje katetera i važna pravila

Kateter je meka, savitljiva gumena ili silikonska cjevčica, različitog promjera i dužine. Sastoji se od dva kanala. Jedan ima otvor na oba kraja i služi protjecanju mokraće. Drugi kanal završava balonom u koji se nakon postavljanja katetera u mokraćni mjehur, stavlja fiziološka otopina, balon se raširi i osigurava da kateter stoji na svom mjestu.

Postavljanje katetera je bezbolan, kratkotrajan postupak. Važno je pacijentu objasniti proceduru kako bi se neugoda i spazam mišića sveli na najmanju mjeru. Kateter se postavlja pod aseptičnim uvjetima, uz temeljitu higijenu vanjskog spolovila, sterilne rukavice i po točno propisanom postupku. Na vanjski otvor se montira vrećica za urin s ventilom za pražnjenje.

• Vrećica se drži ispod razine tijela, kako bi se spriječio povrat mokraće iz vrećice u tijelo, ali ne smije biti na podu.
• Urin koji prolazi kroz prozirnu cjevčicu od izlaska iz katetera do vrećice, trebao bi biti bistre žute boje, bez primjesa.
• Vrećica se prazni u čistu plastičnu posudu nekoliko puta dnevno ili češće ako se brže puni.
• Kontakt otvora vrećice i posude u koju se prazni treba izbjeći.
• Vanjsko spolovilo pacijenta prebriše se krpom namočenom u otopinu vode i blagog sapuna te se održava suhim i čistim.
• Njegovatelj pere ruke prije i nakon kontakta s bolesnikom i nosi jednokratne rukavice.

Rizik od bakterijskih infekcija

Kateter u mokraćnom mjehuru i mokraćnoj cijevi je strano tijelo pogodno za bakterijsku kolonizaciju. Procjenjuje se da sa svakim danom kateterizacije rizik bakterijske kolonizacije raste za 3-4%, pa su nakon mjesec dana kateterizacije u većine bolesnika u urinu prisutne bakterije bez simptoma urinarne infekcije. Oko 20% tih bolesnika razvit će uroinfekt i trebat će terapiju.

Zbog toga je važno dobro procijeniti kome je urinarni kateter potreban te ga ukloniti čim se uspostavi normalno mokrenje.