Je li genetski modificirana hrana doista štetna za zdravlje?

• Kada govorimo o genetski modificiranim organizmima (GMO), imamo uglavnom negativno stajalište, posebice kad se radi o takvoj hrani. Međutim, sve osobe oboljele od dijabetesa ovisne o inzulinu koriste genetički modificirani inzulin. Naime, taj inzulin proizvodi bakterija Escherichia coli u koju je „usađen“ ljudski gen za proizvodnju inzulina. Našu djecu cijepimo cjepivom protiv hepatitisa B koje je proizvedeno postupkom genetskog inženjeringa. U eksperimentima se koriste genetski modificirani miševi kao modeli za istraživanje raka, debljine, bolesti srca i krvnih žila itd.

Mogućnosti uporabe genetskog inženjeringa u medicini imaju veliki potencijal; primjerice, tom tehnologijom mogli bismo zamijeniti gene vezane uz neke teške bolesti.

U ovom članku ćemo objasniti što su to GMO i postoje li opasnosti.

Što su to GMO i GM hrana?

Genetski modificirani organizmi (GMO) mogu se definirati kao organizmi u kojima je njihov genetski materijal (DNK) promijenjen na način koji se u prirodi ne događa. Ova tehnologija još se naziva i „genska tehnologija“, „rekombinantna DNK tehnologija“ ili „genetski inženjering“.

Ona omogućava prijenos određenih gena s jednog organizma na drugi, čak i među jako različitim vrstama organizama. Takve metode u svijetu se koriste za proizvodnju GM biljaka, koje se onda uzgajaju za ljudsku prehranu.

Zašto se proizvodi GM hrana?

Iako će o rizicima kasnije biti riječi, treba reći kako GM hrana ima svoje prednosti u odnosu na konvencionalnu (organsku) hranu. Prije svega, to su niža cijena, duži vijek trajanja proizvoda ili veća nutritivna vrijednost. Međutim, osnovni razlog zbog kojeg se je GM hrana počela proizvoditi bila je veća otpornost od nametnika i bolesti biljaka (smanjuje uporabu pesticida!).

Postoji više genetski modificiranih kultura, kao što su kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, dinja i papaja. Na gotovo svim površinama su uzgajane pretežito četiri poljoprivredne kulture, i to soja (čak 60% svih površina GM hrane), kukuruz, pamuk i uljana repica.

Određivanje potencijalnih rizika po ljudsko zdravlje

Sigurnosne procjene GM hrane uključuju:

• izravne učinke na zdravlje (toksičnost),
• mogućnost izazivanja alergijskih reakcija (alergogenost),
• specifične tvari koje mogu imati hranidbena ili toksična svojstva,
• stabilnost unesenog gena,
• nutritivne učinke povezane s genetskom modifikacijom,
• druge neželjene učinke koji mogu nastati zbog unesenog gena.

Što bi moglo predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje?

Alergenost: U praksi se ne preporučuje prijenos gena s hrane koja izaziva alergije, ako se ne dokaže da protein proizveden iz gena nije alergen. Sva GM hrana se testira na alergenost prema protokolima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

Prijenos gena: Problem bi mogao predstavljati prijenos gena iz GM hrane u ljudske stanice ili u bakterije koje se nalaze u ljudskim crijevima (npr. prijenos gena za otpornost na antibiotike). Premda je vjerojatnost prijenosa mala, SZO i FAO stručnjaci predlažu da se uopće ne upotrebljavaju geni za otpornost na antibiotike.

Outcrossing (križanje): Križanje se odnosi na prijenos gena GM hrane na ostale usjeve ili na ostale biljke. Osim križanja, i samo miješanje GM hrane i konvencionalne hrane na poljima moglo bi imati posljedice po sigurnost hrane. Ovaj rizik je realan, jer je u SAD-u dokazano da je došlo do miješanja kukuruza koji je odobren samo za životinje, s kukuruzom za ljudsku prehranu.

Koje su moguće posljedice po okoliš?

Moguće opasnosti koje zabrinjavaju su:

• mogućnost „bijega“ modificiranog gena u prirodu,
• preživljavanje modificiranog gena nakon sjetve,
• osjetljivost korisnih kukaca na produkte gena te
• smanjenje bioraznolikosti.

Je li GM hrana sigurna?

Na ovo pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor. Svaku GM hranu treba procijeniti posebno. GM hrana koja se trenutno nalazi na tržištu u svijetu prošla je procjenu rizika i nije vjerojatno da uzrokuje rizik za zdravlje ljudi.

Nadalje, u zemljama u kojima se GM hrana prodaje, nema dokaza o negativnom utjecaju na zdravlje.

Uvjeti koje treba zadovoljiti GM hrana

Sva GM hrana koja se nalazi na svjetskom tržištu proizvedena je tako da zadovoljava jedan od tri uvjeta:

• otpornost na oštećenja insektima,
• otpornost na virusne infekcije i
• tolerancija na neke herbicide.

Svi geni koji se koriste u GM hrani uzeti su iz mikroorganizama.

Zakonska podloga uporabe i proizvodnje GM hrane u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj problematika GMO regulirana je s više zakonskih i podzakonskih akata. Dubrovačko-neretvanska županija je na sjednici od 11. travnja 2005. g. donijela Zaključak o privremenoj zabrani uporabe genetski modificiranog sjemena i proizvodnje genetski modificirane hrane na području Dubrovačko-neretvanske županije, u kojem stoji:

„Radi zaštite okoliša, poglavito poljoprivrednog zemljišta, privremeno se zabranjuje uporaba sjemena proizvedenog iz genetski modificiranih organizama i njihovih sastavnih dijelova kao i proizvodnja genetski modificirane hrane na području Dubrovačko-neretvanske županije“.

Postoji li u Republici Hrvatskoj laboratorij za kontrolu GMO-a?

Laboratorij za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a, rješenjem ovlašćuje ministar zdravstva. Uvjeti glede prostorija, opreme i stručne spreme radnika koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji, propisani su odgovarajućim pravilnikom (NN 81/20).

Nacionalni referentni laboratorij za genetski modificirane organizme je pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Izvor: ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije