Inkontinencija kod nepokretnih bolesnika: spriječite pojavu dekubitusa!

O vlažnosti kože, odnosno njezinoj sposobnosti da zadrži vlažnost, uglavnom se govori kada je riječ o ljepotnim temama, kako spriječiti nastanak bora ili ih ublažiti, kako „zaustaviti“ starenje kože ili barem spriječiti da se ne dogodi prerano, kako tretirati suhu kožu i slično. No, odgovarajuća njega kože prvenstveno je važna zbog zdravlja našeg najvećeg organa. A kada je koža zdrava, tada možemo govoriti i o njezinoj ljepoti.

Priča o njezi kože posebice dobiva na težini kada je riječ o bolestima i zdravstvenim tegobama. Gotovo da i nema bolesti koja neće ostaviti svoj potpis i na našoj koži, a k tome treba pridodati i bolesti kože. Jedna od tema kojoj svakako treba pristupiti s posebnom pažnjom je inkontinencija, posebice kod teško bolesnih i nepokretnih pacijenata. Ne održava li se intimno područje suhim te ako se ne poštuju pravila njege kože, značajno se povećava rizik nastanka dekubitusa te infekcija kože, posebice gljivičnih infekcija. Liječenje dekubitalnih rana je zahtjevno i složeno te stoga treba uložiti maksimalan napor u prevenciju.

Što je dekubitus i zašto nastaje

Dekubitus, odnosno dekubitalni ulkus je oštećenje kože izazvano stalnim pritiskom na određeni dio kože. Najčešće se može vidjeti kod pacijenata koji provode dulje vrijeme nepomično ležeći ili sjedeći u istom položaju. Zbog toga je cirkulacija na tom dijelu smanjena ili čak i prekinuta te tkivo odumire (takozvana ishemička nekroza). Najprije se razvija oštećenje površinskih, potom i dubljih slojeva kože, a u konačnici se formiraju otvorene rane ili ulkusi.

Dekubitusi se najčešće mogu vidjeti na onim mjestima koja su najviše izložena pritisku na podlogu, a posebno ako se kost nalazi neposredno ispod kože kao što je to slučaj s lopaticama, petama, laktovima ili krstačnom i sjednom kosti. Kod zdravih će se osoba rijetko razviti, čak i ako su dugo sjedile tijekom putovanja ili posla jer ipak mijenjamo povremeno položaj, pa i nesvjesno dok spavamo. Tkivo počinje odumirati već nakon svega dva do tri sata nepomičnog položaja, odnosno konstantnog pritiska na kožu, što je vrlo važna informacija za sve osobe koje sudjeluju u njezi nepomičnih, odnosno teško bolesnih ili paraliziranih osoba. Naime, na njima leži zadatak da omoguće pacijentima promjenu položaja te da vode računa o vremenu, posebno zato jer je kod tih pacijenata nerijetko znatno smanjen osjet neugode ili boli. Stoga im često „proleti vrijeme“ te se ne sjete sami zamoliti njegovatelja za pomoć u promjeni položaja.

Inkontinencija – značajan čimbenik rizika

Neprekidno vlaženje kože koje se i događa kod inkontinentnih osoba, često uzrokuje iritaciju, oštećenje površinskih slojeva kože te otvaranje rana, odnosno formiranje dekubitusa. Dodatno pogoršavaju stanje komorbiditet i starija životna dob, odnosno prisustvo nekih kroničnih bolesti kao što su dijabetes ili ateroskleroza, a kod kojih je u tkivima ionako već znatno smanjena opskrba krvlju. Vrlo važna stavka je i odgovarajuća prehrana, a poseban problem predstavlja pothranjenost. Naime, zbog neodgovarajućeg unosa hranjivih tvari kvaliteta kože je smanjena te je usporeno njezino cijeljenje. S druge strane, takve osobe često imaju i smanjenu količinu potkožnoga masnog tkiva što čini kožu dodatno ranjivom i osjetljivom na udarce i pritiske.

Dekubitalni ulkus vrlo je podložan infekciji, koja znatno usporava proces cijeljenja i ugrožava zdravlje, ponekad i život bolesnika. Infektivni proces može prodrijeti i do kosti te dovesti do razvoja osteomijelitisa, a u najtežim slučajevima može nastupiti i sepsa. Stoga je vrlo važno da na odgovarajući način reagiramo, svakako prije njegova nastanka, a najkasnije pri pojavi prvog simptoma, a to je crvenilo koje ne nestaje nakon pritiska prstom na to mjesto.

Prevencija dekubitusa

Osnovne mjere prevencije obuhvaćaju:

• redovito, svakodnevno pregledavanje mjesta s najvećim rizikom od nastanka dekubitusa (već spomenuta područja gdje je kost neposredno ispod kože, kao što su lopatice, laktovi, pete i drugo)
• mijenjanje položaja tijela barem svaka dva sata, po mogućnosti i češće, posebno kod posve nepokretnih pacijenata
• koža mora biti suha i čista, naročito kod inkontinentnih bolesnika
• teško bolesne ili paralizirane osobe moraju ležati na posebnim krevetima, madracima ili jastucima kojima se ublažava pritisak na kožu. Preporučuje se da se najizloženija područja dodatno zaštite vatom, vunom te ostalim mekanim materijalima.
• potrebno je paziti da prehrana bude pravilna i uravnotežena. Takva prehrana treba biti bogata bjelančevinama, vitaminima (C vitamin) i mineralima (ponajprije cinkom), što će pridonijeti bržem zacjeljivanju već formiranih ulkusa, odnosno spriječiti razvoj novih.
• omogućiti makar minimum kretanja ako je i kad god je to moguće

Liječenje

Liječenje dekubitalnih ulkusa zahtjevno je i složeno te svakako treba biti pod liječničkim nadzorom te pratiti upute za njegu. Obuhvaća smanjenje pritiska na oboljelom dijelu kože, redovito i pažljivo njegovanje i čišćenje rane kako bi se smanjila ili otklonila mogućnost razvoja infekcije, a ponekad je potreban i kirurški zahvat s ciljem uklanjanja odumrlog tkiva. Liječnik vam također može preporučiti primjenu različitih vrsta obloga, a tu su i neke nove metode cijeljenja rana koje uključuju i faktorima rasta stimuliranje cijeljenje, kao i uporabu hiperbarične oksigenacije (barokomora).

Pravilna higijena

Nepokretne i slabo pokretne osobe uglavnom nose uloške i pelene te je iznimno važno njihovo redovito mijenjanje. Koža ne smije biti dulje izložena tjelesnim izlučevinama. Svakako ih treba promijeniti odmah nakon obavljanja nužde. Pri ruci imajte razrijeđen sapun i vodu. Oni će vam omogućiti da kožu intimnog područja očistite, a potom temeljito isperete i dobro osušite, ali bez grubog trljanja.

Za čišćenje ostalih područja koja su izložena toplini i vlazi, posebno kod starijih i nepokretnih osoba (stražnjica, pregibi, bokovi), mogu poslužiti vlažne maramice poput onih za njegu kože beba. Nježne su, bez neželjenih sastojaka, pritom i hrane kožu, a ispiranje nakon njihova korištenja nije potrebno. Na tržištu se mogu naći i proizvodi koji su namijenjeni higijeni intimnog područja starijih osoba i nepokretnih pacijenata poput hidratizirajućih vlažnih maramica, pjena za suho pranje te odgovarajućih losiona. Tu su i proizvodi koji se nanose kasnije za njegu kože kako bi je odgovarajuće nahranili.

Općenito, njegu kože ove skupine pacijenata svakako treba potražiti savjet liječnika obiteljske medicine koji će vas, prema potrebi, uputiti specijalistu.