Informacijska prezasićenost i anksioznost: Spašavanje od utapanja u moru informacija

U posljednje vrijeme, uz pandemiju novog koronavirusa, pojavila se infodemija – prekomjerna količina informacija vezanih uz COVID-19. Na štetnost ove pojave, a posebno na širenje netočnih informacija primarno putem društvenih mreža, upozoravala je i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) naglašavajući da pretjerano obilje podataka otežava ljudima da nađu pouzdane izvore i smjernice u trenu kad su im potrebne. Infodemija, lažne vijesti, bombardiranje informacijama… sve to može uzrokovati anksioznost i prezasićenost.

Infodemija je pojam kojeg možemo povezati s pojmom o kojem se nedovoljno govori u današnje vrijeme kada se „utapamo“ u informacijama s raznih strana, a to je informacijsko preopterećenje, odnosno informacijska anskioznost.

Utapanje u informacijama

Na engleskom govornom području za ovu pojavu postoji više izraza. Uglavnom kovanica od dviju riječi (kao što je i infodemija nastala riječi informacije i epidemija, dakle epidemija informacija). Tako Wikipedia (a i drugi izvori) spominju infobesity (što bismo mogli prevesti kao informacijska pretilost), infoxication (značenje upućuje na zatrovanost informacijama). Najviše je korišten pojam information overload, odnosno prezasićenost informacijama.

Svi oni govore o istoj pojavi – izloženosti pretjeranoj količini informacija. Posljednji spomenuti izraz, informacijska anksioznost, govori o izravnoj posljedici ove pojave, štetnom utjecaju na naše mentalno zdravlje. U tom kontekstu spomenimo i izraz Sindrom informacijskog zamora, a o kojem je pisao sociolog Georg Simmel početkom 20. stoljeća. Još su Stari Rimljani za obilje knjiga govorili da ometaju pažnju, a o tome se pisalo i s pojavom prvih tiskarskih strojeva 1400-ih godina.

Očito je da prezasićenost informacijama kao pojava nije nastala u digitalno doba, već je samo došla do punog izražaja. Psiholozi ističu da informacijska tehnologija i velika količina informacija kojima smo svakodnevno izloženi remete našu pažnju, smanjuju našu mogućnost koncentracije i rasuđivanja. Na taj način dovode do sve češće pojave tjeskobe, stresa i nezadovoljstva. Uz informacijsku anksioznost, piše se na stranicama Filozofskog fakulteta u Osijeku, često se vežu i sindrom stalne djelomične pažnje (engl. continuous partial attention) i multitasking. Oni se, dijelom, također mogu tumačiti kao posljedica života u tehnološki razvijenom društvu u kojem, s jedne strane, ne želimo ništa propustiti, a s druge želimo biti što učinkovitiji i napraviti što više.

Mjere samopomoći

Popularne „prijelomne vijesti“ (breaking news), prijete da će i nas „prelomiti“. Neovisno o svim pokušajima definiranja ove pojave, sigurno ste i sami tijekom pandemije osjetili zasićenost vijestima o novom koronavirusu. Možda ste u jednom trenutku zaključili da dalje ne možete te ste ugasili televiziju, računalo, stišali mobitel, odnosno, isključili ste. I dobro ste učinili. Jer to je najbolja mjera samopomoći koju si trenutno možete pružiti.
U mnoštvu preporuka kako se „spasiti“ od prezasićenosti informacijama (primjerice, Psychology Today), ponavljaju savjeti koji, u većoj ili manjoj mjeri, govore isto:

• naučite prepoznati vijesti koje su vam važne i ne „klikajte“ na svaki bombastični naslov
• izbjegavajte vijesti koje vas jako uznemiruju, a zapravo nećete imati nikakve koristi od njih (primjerice, stalno čitanje crne kronike ili potresnih svjedočanstava o obiteljskim tragedijama)
• ograničite vrijeme koje ćete odvojiti za vijesti
• počistite poštanski sandučić te ograničite notifikacije – newsletteri trebaju biti svedeni na samo ono osnovno, što vas doista zanima, kao i notifikacije koje primate iz raznih izvora, bilo da je riječ o portalima, društvenim mrežama i sličnom
• posebice budite oprezni na društvenim mrežama kojima se brzo i lako šire netočne, polovične i neprovjerene informacije
• posvetite se čitanju sadržaja koji vas nadahnjuju, smiruju i tješe, odvojite za njih više vremena.

Što učiniti s lažnim informacijama i kako ih prepoznati

Ovom prilikom prenijet ćemo jednostavan i sažet savjet iz članka objavljenog u publikaciji Hrvatske psihološke komore „Koronavirus i mentalno zdravlje“. U članku „Infodemija – informacijska epidemija vijestima“ autorica, dr.sc. Anita Lauri Korajlija piše:

„Svaka objava koja počinje sa – svjetski stručnjaci, poznati liječnik, znanstvenik i slično, a koja nije praćena originalnim izvorom, točnim podacima o tome tko je taj liječnik imenom i prezimenom te postoji li on zaista, neka kod vas izazove sumnju u njenu istinitost. Provjerite radi li se o nečijem mišljenju ili podacima koje su zasnovani na znanstvenim istraživanjima i objavljeni u službenim intervjuima i objavama. Zapitajte se i koja je svrha te objave – da vas informira, „spasi“ ili dodatno uznemiri. Jednom kad podijelite tu informaciju i vi postajete suučesnik u širenju panike i dezinformacije. Suzdržite se makar od toga.“