Infekcija Epstein-Barr virusom: što očekivati i kako se liječi

Ovih mjeseci smo, zahvaljujući novom koronavirusu, zaboravili na ostale viruse, a i s razlogom. Ne samo da se ne spominju, već je očito da nošenje maski i distanca donose neke rezultate, barem u manjoj pojavnosti drugih virusnih infekcija.

Velika većina vas je čula za infektivnu mononukleozu ili „bolest poljupca“. Uzročnik je Epstein-Barr virus (EBV) zvaničnog imena humani gamaherpes virus 4, a član obitelji herpes virusa. Virus su otkrili 1961. godine u Ugandi Michael Anthony Epstein, Yvonne Barr te Berta Achonga. Njihov rad je objavljen u jednom od prestižnih medicinskih časopisa, Lancet, 1964. godine. Istraživanje je rađeno u Ugandi jer je ondje infekcija EBV bila povezana s Burkittovim limfomom koji je inače izuzetno rijedak u drugim dijelovima svijeta. EBV je raširen diljem svijeta, a većina ljudi se njime zarazi tijekom svog života. Virus se uglavnom širi slinom, zato mononukleozu i zovu „bolest poljupca“.

Simptomi mononukleoze

Simptomi infektivne mononukleoze mogu biti vrlo diskretni ali i vrlo izraženi. Najčešće dolazi do:

• slabosti,
• povišene tjelesne temperature,
• bolova u grlu,
• otečenih limfnih čvorova na vratu,
• povećane slezene i jetre te, povremeno,
• osipa.

Ponekad, infektivna mononukleoza izgleda poput gnojne angine (infekcija streptokokom), pa terapija nepotrebno započinje antibioticima.

Postavljanje dijagnoze

Bolest se može bez problema dijagnosticirati u ambulanti obiteljske medicine ili pedijatrijskoj ambulanti pregledom te krvnim pretragama. Kompletna krvna slika je uglavnom normalna, CRP je također uglavnom u granicama normale, a jetrene pretrage mogu pokazivati malo povišen AST i ALT.

Infektivna mononukleoza se može potvrditi i serološkim pretragama koje nisu neophodne kod svakog pacijenta, već kod nejasne kliničke slike.

Liječenje

Terapija infektivne mononukleoze je relativno jednostavna. Neophodno je mirovanje, koje je najvažnija terapijska mjera. Ovo je osobito važno kod zahvaćenosti jetre jer prerano započinjanje aktivnosti može dovesti do njezinog dugotrajnijeg oštećenja. Osobe koje se bave sportom ili rekreacijom trebaju prestati s aktivnostima i vratiti se tek u dogovoru s liječnikom. Ponekad su potrebni i mjeseci da se pacijent vrati svojim sportskim aktivnostima. Primjer kako mononukleoza može djelovati na sportsku karijeru je Mario Ančić koji je jedno vrijeme bio u vrhu svjetskog tenisa. Zbog mononukleoze koja se manifestirala dugotrajnom temperaturom morao je napustiti profesionalni tenis.

Pored mirovanja, potrebna je lagana prehrana, uzimanje dovoljno tekućine, više od dvije litre. Antibiotici ne pomažu i bez obzira na dugotrajnost tegoba ne treba inzistirati na njihovom uzimanju. Za bolove u grlu, pored preparata koje možete pronaći u ljekarnama, možete u ustima otapati kocke ili kuglice leda (ne davati maloj djeci zbog opasnosti od gušenja) ili ispirati usnu šupljinu slanom vodom. Povišenu temperaturu snižavamo kad je iznad 38 stupnjeva (paracetamolom ili ibuprofenom, ketoprofenom…).

Infekcija Epstein Barrovim virusom kod osoba koje imaju smanjeni imunitet može imati vrlo tešku kliničku sliku. Kod osoba bez pridruženih bolesti infekcija može proći od vrlo blage do rijetko kad teže.

S obzirom na to da se infekcija ovim virusom manifestira općim simptomima infekcije, ponekad je potrebno određeno vrijeme da se dođe do dijagnoze te stoga treba biti strpljiv, na vrijeme posjećivati liječnika, upoznavati ga detaljno sa simptomima, ali i kontaktima s moguće oboljelim.

Za infekciju Epstein Barrovim virusom nema cjepiva, a kod većine osoba se javlja cjeloživotni imunitet te se rijetko dva puta obolijeva od infektivne mononukleoze.