Idiopatska hipersomnija: žudnja za snom koja ne prestaje

Svatko se umori, ali obično se osjećate bolje nakon dobro prospavane noći. Osobe s idiopatskom hipersomnijom (IH), međutim, osjećaju se pretjerano pospano cijelo vrijeme, čak i nakon cijele noći odmora.

IH je neurološki poremećaj spavanja koji uzrokuje nevjerojatan umor tijekom dana. Zbog toga žudite za snom i teško vam je da ostanete budni tijekom dana. Čak i ako spavate satima ili drijemate, nećete se probuditi svježi.

Simptomi idiopatske hipersomnije

Simptomi idiopatske hipersomnije (IH) obično se pojavljuju u tinejdžerskim godinama ili ranim 20-ima, ali mogu početi i ranije u djetinjstvu. No moguće je da se simptomi jave i kasnije u odrasloj dobi.

Glavni simptom je prekomjerna dnevna pospanost. Ali također se možete prepoznati u nekoj od sljedećih stavki:

• spavate devet do 11 sati svakodnevno,
• teško se ujutro ili nakon drijemanja razbudite,
• ne osjećate se odmorno nakon sna ili drijemanja,
• „ošamućeni“ ste cijelo vrijeme i teško vam je funkcionirati,
• nedostaje vam koncentracije i pažnje za bilo što, mozak vam je „u magli“,
• borite se kako biste obavili normalne dnevne aktivnosti,
• muče vas glavobolje.

Uzroci idiopatske hipersomnije

Liječnici nisu sigurni što uzrokuje idiopatsku hipersomniju. Neki ljudi koji imaju IH također imaju člana obitelji s istim problemom ili drugim poremećajem spavanja poput narkolepsije (osobe s narkolepsijom često zaspu bilo kada, bilo gdje, bez ikakve naznake da bi se to moglo dogoditi).

Neke su studije proučavale mogućnost da neurotransmiteri poput dopamina i serotonina igraju ulogu. Poznati su kao „hormoni sreće“ te pomažu u regulaciji raspoloženja.

Osobe s IH također mogu imati niske razine histamina u mozgu koji igra ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava. Histamin također uzrokuje mnoge simptome alergija.

Idiopatska hipersomnija se također može dogoditi zbog infekcije, oštećenja mozga ili stanja poput anksioznosti ili depresije, a može biti potaknuta i:

• nepravilnim rasporedom spavanja,
• lijekovima koji uspavljuju ili održavaju osobe budnima,
• raznim drugim uvjetima vezanim uz spavanje.

Postavljanje dijagnoze

Kako bi utvrdio ima li osoba idiopatsku hipersomniju, liječnik će obaviti fizički pregled i pitati pacijenta o obitelji i povijesti bolesti. Analizirat će simptome i pitati o lijekovima koje pacijent uzima.

Možda će i tražiti samoprocjenu pacijenta o tome koliko pospanost utječe na svakodnevni život uz pomoć ljestvice pospanosti. Mogao bi predložiti i vođenje dnevnika spavanja kako bi se pratilo koliko pacijent spava.

Testovi koje bi liječnik mogao tražiti su polisomnogram i test višestruke latencije spavanja.

Polisomnogram je test spavanja koji prati aktivnost mozga, broj otkucaja srca, disanje, pokrete očiju i nogu te kisik dok pacijent provodi noć u laboratoriju za spavanje. Test višestruke latencije spavanja pak bilježi koliko brzo pacijent zaspi tijekom dana. Ovaj test se radi nakon polisomnograma.

Liječnici obično razmatraju dijagnozu idiopatske hipersomnije ako ste imali ekstremnu dnevnu pospanost najmanje tri mjeseca i ako simptomi utječu na vaše dnevne aktivnosti.

Liječenje idiopatske hipersomnije

Cilj liječenja idiopatske hipersomnije je ublažiti simptome. U SAD-u su odobreni za liječenje idiopatske hipersomnije oksibati kalcija, magnezija, kalija i natrija. Liječnici također mogu propisati iste lijekove koji se koriste za pomoć kod narkolepsije poput raznih stimulansa ili pak natrijevog oksibata.

Liječnik može i predložiti kognitivno bihevioralnu terapiju, redoviti raspored buđenja i spavanja te izbjegavanje vožnje ili bilo koje druge aktivnosti koja bi mogla biti opasna ako ste pospani.

Simptomi IH ponekad mogu i nestati sami od sebe.

Razlika idiopatske hipersomnije, narkolepsije i kroničnog umora

Narkolepsija tipa 1 i idiopatska hipersomnija su slična stanja. U oba stanja osoba može doživjeti simptome poput ekstremnog dnevnog umora, napadaja spavanja i mutnih misli („brain fog“). No, narkolepsija tipa 1 može imati dodatne simptome, uključujući katapleksiju (nenadana mlohavost mišića, nagao gubitak mišićnoga tonusa pri punoj svijesti, zbog čega osoba može pasti), paralizu sna i halucinacije. Osobe s IH pak mogu imati dodatne simptome, poput dugog, neosvježavajućeg sna i osjećaja mamurnosti nakon spavanja (nikako se ne mogu razbuditi).

Idiopatska hipersomnija i sindrom kroničnog umora također dijele simptome kao što su dnevni umor, glavobolje i neosvježavajući san, ali ova dva stanja su više različita nego slična. Idiopatska hipersomnija je poremećaj spavanja i budnosti s mogućim neurološkim uzrocima, dok je sindrom kroničnog umora multisistemska bolest koja može biti povezana s čimbenicima kao što su genetika, imunitet, infekcija i oksidativni stres. Međutim, možete imati idiopatsku hipersomniju i sindrom kroničnog umora istovremeno, ali ta dva stanja zahtijevaju različite pristupe liječenju.

Izvori: WebMD, Healthline – Difference Between Idiopathic Hypersomnia and Chronic Fatigue Syndrome i Healthline – Difference Between Type 1 Narcolepsy and Idiopathic Hypersomnia