I s higijenom se može pretjerati: Opsjednutost čistoćom put je do bolesti

Povijest higijene razvija se paralelno s poviješću ljudskog društva. Kao znanost počela se razvijati u 19. stoljeću. Higijena se spominje u starim vjerskim spisima u obliku pravila o održavanju tjelesne čistoće.

Narodi koji su živjeli u starom vijeku znali su za higijenske navike i unaprjeđivali su zdravlje primjenom različitih higijenskih mjera. Babilonci su pet tisuća godina prije našeg doba imali pravila o održavanju vlastite higijene i o čistoći pitke vode, a Egipćani su poštivali propise o redovitom čišćenju posteljine i održavanju osobne higijene. Stari Izraelski narodi imali su mnogo zakonskih propisa o higijeni koje su morali poštivati poput jednodnevnog odmora u tjednu, obveznog održavanja čistoće tijela, redovitog pranja ruku, jedenja zdrave hrane, sprječavanja zaraza, higijene životnog prostora i sličnog.

Propisi o održavanju higijene nastajali su zbog toga što su narodi toga doba uvidjeli da nečistoće i nebriga o vlastitoj higijeni uzrokuju bolesti, a poštivanje tih propisa smanjivalo je obolijevanja i umiranja.

Higijenske navike uče se od ranog djetinjstva

Održavanjem osobne čistoće, odnosno usvajanjem higijenskih navika, čuvamo i unapređujemo svoje, ali i tuđe zdravlje. Osobnu čistoću održavamo redovitim pranjem ruku, umivanjem, tuširanjem, pranjem zubi i kose, češljanjem, redovitim odijevanjem čistog donjeg rublja i odjeće, redovitim podrezivanjem noktiju itd.

Treba imati na umu da je održavanje higijene noktiju jednako važno jer se ispod njih nalazi najviše prljavštine. Uz to, dobra higijena ruku treba uključivati temeljito sušenje, a ne samo pranje.

Rano je djetinjstvo najprikladnije doba da se steknu higijenske navike, jer je dijete sklono učenju i ima potrebu oponašati starije. Zato će higijenske navike najbrže i najlakše steći ako mu odrasli ukućani budu trajan primjer. Uzalud je, na primjer, učiti dijete da pere ruke prije jela ako ne vidi da to čine i roditelji.

Je li pretjerano čuvanje od bolesti krivac za porast broja alergija?

Iako je vrlo važno redovito održavati osobnu higijenu, potrebno je paziti da ne pretjeramo kako ne bismo imali negativnih posljedica za zdravlje. Učestalost alergijskih bolesti u svijetu i u nas, u stalnom je porastu.

U pokušaju da se objasne epidemiološki trendovi u alergijskim bolestima nastale su teorije koje su definirale rizične čimbenike za razvoj i porast alergija. Jedna od njih je higijenska teorija prema kojoj su ljudi premalo izloženi zaraznim bolestima (zapadnjački stil života), što izaziva imunološki poremećaj koji vodi u alergije. Naime, neravnoteža u imunološkom sustavu nastaje zbog manjka bakterijskih podražaja, a izostala, odnosno smanjena izloženost nekim infekcijama rano u djetinjstvu može uzrokovati porast rizika od razvoja alergije.

Oštećivanje zaštitnog sloja kože

Pretjerivanje s higijenom nije nimalo bezazleno. Pretjerano čišćenje vanjskog zvukovoda može dovesti do iritacija ili infekcija uha. Prečesta upotreba sapuna može iziritirati kožu koja ima prirodni sloj ulja. Pri pranju se taj sloj uklanja, čime koža ostaje nezaštićena i dolazi do svrbeža kože i ekcema.

Znakovi koji upozoravaju na prečesto pranje ruku su suha, crvena, bolna i perutava koža. Ako koristite često dezinfekcijska sredstva a ne primjećujete ove simptome znači da ne štetite koži i da ste ipak umjereni.

Učestalim tuširanjem, naročito prevrućom vodom, možete isušiti kožu i uzrokovati guljenje pa koža postaje propusnija za bakterije i viruse. Svakodnevnim se tuširanjem ispiru dobre bakterije koje su ključne za dobro zdravstveno stanje cijelog organizma. Te bakterije su važne za dobar rad imunološkog sustava i prevenciju niza infekcija. Zahvaljujući njima, tijelo stvara otpornost na infekcije. Ako se morate tuširati svaki dan (zbog vježbanja i tipa posla), nemojte se tuširati vrućom vodom i ne dulje od 10 minuta.