I odrasli mogu imati probleme s pupkom: neugodan miris i iscjedak
Kada je riječ o njezi i higijeni pupka, uglavnom se njime bavimo u prvim danima života djeteta. U odrasloj dobi pupak često pada u zaborav, sve dok nas ne iznenade neugodne zdravstvene tegobe
Naš pupak je mjesto koje čuva sjećanje na povezanost bebe s majkom tijekom trudnoće, na pupčanu vrpcu, odnosno na nit na kojoj je „visio“ naš život jer nas je hranila i opskrbljivala kisikom dok još nismo mogli niti jesti, niti disati. Fizički je riječ o ožiljku koji je ostao nakon što je pupčani batrljak otpao u prvim danima života (uobičajeno između petog i petnaestog dana nakon rođenja), a koji može biti uvučen ili ispupčen, različitih oblika.
U odrasloj dobi pupak se nerijetko zanemaruje. O njemu će uglavnom još misliti mlade djevojke te ga ukrašavati nakitom, no s godinama i taj interes za ljepotu pupka polako nestaje. Iako zanemarivanje higijene pupka može djelovati previše banalno da bi kao tema bilo vrijedno spomena, zdravstvene tegobe koje se mogu javiti ako o pupku ne brinemo, svjedoče upravo suprotno.
Za uspješno liječenje gljivičnih infekcija važna je ispravna dijagnoza
Leglo prljavštine i bakterija
Naime, pupak, posebno onaj uvučen, dom je mnogim bakterijama koje su uglavnom bezopasne, no mogu se razmnožiti te dovesti do razvoja infekcije. Infekcija pupka također može biti izazvana gljivicama. Poziv na uzbunu obično je neugodan miris, a može se pojaviti i iscjedak.
Većina trbušnih pupaka je udubljena, djelujući kao „zamka“ za znoj, mrtvu kožu i prljavštinu. Malo je onih koji pažljivo peru pupak sapunom, pa se klice nesmetano razvijaju.
Najčešći uzrok neugodnog mirisa iz pupka je loša higijena. Pupak ima kožne nabore koji su izvrsno stanište za razvoj bakterija. Doduše, većina tih bakterija neće se brojčano promijeniti, odnosno neće se razvijati, pa će tegobe s pupkom izostati. No, ako se namnože, mogao bi nas iznenaditi doista ružan miris, a možda i bol.
Sumnjate li na infekciju, odnosno pojave li se neuobičajeni simptomi, svakako bi bilo potrebno javiti se liječniku.
Kandida kao uzrok problema
Kandida je gljivica koja živi na koži, a najčešće je spominjemo kada je riječ o vaginalnim infekcijama ili sooru (mliječac) kod beba. Obično ne uzrokuje probleme, no ako joj odgovaraju uvjeti kao što je toplo i vlažno stanište, može se razmnožiti te uzrokovati gljivičnu infekciju.
U kontekstu kožnih infekcija kandidom, pa tako i infekcije pupka, spominje se intertrigo. Prema objašnjenju iz MSD priručnika, riječ je o promjenama u naborima kože uzrokovanima vlagom i infekcijom. Tipično mjesto nastanka su kožni nabori ispod dojki, na trbušnoj stijenci, u pazusima, ispod stražnjice i u preponama.
Koža će izgledati crvena i ljuskava, a mogu se stvoriti i mjehurići. Po postavljanju dijagnoze, liječnik će vam propisati antifungalne lijekove, a preporučuju se i mjere poput održavanja kože pupka hladnom, suhom i čistom te izbjegavanja uske odjeće.
Osobe koje boluju od dijabetesa kao i pretile osobe izložene su većem riziku od gljivične infekcije pupka.
Cista
Drugi uzrok neugodnog mirisa pupka može biti inficirana cista, odnosno potkožna kvržica. Ciste su relativno česta pojava na koži te ne izazivaju tegobe osim ako se inficiraju.
Inficirana cista bit će crvena, upaljena, bolna i osjetljiva na dodir, a iz nje može izaći i gnoj koji je krivac za neugodan miris.
Kada se javiti liječniku?
Pri pojavi infekcije svakako je potrebno javiti se vašem obiteljskom liječniku.
Simptomi infekcije na koje treba reagirati su crvenilo, svrbež i otečenost. Ponekad se mogu pojaviti tekućina ili gnoj, koji se na površini kože mogu stvrdnuti i formirati „krastu“. U slučaju infekcije ciste se nikako ne preporučuje da je „bušite“ sami jer to može uzrokovati pogoršanje stanja.
Ako se je miris pupka razvio samo zato jer se je zaprljao ili zamastio, pažljivim čišćenjem problem se može brzo ukloniti. No ako je uzrok infekcija, liječnik vas mora pregledati te će po potrebi propisati odgovarajuću terapiju.
Osobe koje posebno trebaju paziti
Većem riziku od infekcije, pa tako i razvoju neugodnog mirisa izložene su osobe koje:
- boluju od dijabetesa,
- nedavno su napravile piercing na pupku i
- koje imaju višak kilograma.
Posebno se treba osvrnuti na piercing koji je i dalje popularan među mladima. Ranica (friško izbušena „rupica“) na pupku se može inficirati – područje može biti crveno, otečeno, bolno, toplo, a može se javiti i iscjedak neugodnog mirisa. Osoba čak može razviti i opće simptome infekcije poput povišene tjelesne temperature i slabosti. U slučaju infekcije ne odgađajte posjet liječniku.
Ako ste se odlučili na piercing, svakako provjerite stručnost i iskustvo osobe koja piercing radi te budite sigurni da je riječ o prostoru u kojem se strogo poštuju visoki higijenski standardi. Slijedite savjete o njezi i higijeni ranice, odnosno piercinga.
Pravilno čišćenje pupka
Redovitim pranjem se sprječava nakupljanje mrtvih stanica kože, znoja i ulja koje tijelo prirodno „proizvodi“, uklanjaju se čestice poput mrvica, komadića tkanine, odnosno vlakana, a također se uklanjaju klice. Naravno, pravilnom higijenom spriječit ćete i širenje neugodnog mirisa iz pupka.
Pupak nerijetko zanemarujemo, kao što zanemarujemo i pažljivije pranje stopala. Pranje je posebno potrebno nakon intenzivnog znojenja, primjerice tijekom vrućeg vremena ili nakon treninga.
Infekcije koje prijete pazusima, preponama i ostalim pregibima na tijelu
Tijekom ljeta se često žalimo na znojenje i neugodan miris. No miris bi nas doista najmanje trebao zabrinjavati, infekcije...
SAZNAJTE VIŠEKoristeći meku krpicu za pranje, toplu vodu i blagi sapun, nježno očistite područje oko i unutar pupka. Nipošto nemojte gurati štapiće za čišćenje ušiju niti agresivno trljati nježnu kožu pupka. Nakon „sapunanja“ isperite pupak čistom, toplom vodom i dobro osušite ručnikom.
Zaključno
Redovita higijena pupka trebala bi riješiti, odnosno spriječiti problem neugodnog mirisa, barem ako je uzrok samo nakupljanje prljavštine. Ne zaboravite da pupak nakon pranja treba nježno, ali temeljito osušiti i održavati čistim. Također bi trebalo izbjegavati usku odjeću koja može povećati rizik razvoja gljivične infekcije.
U slučaju infekcije, miris bi se nakon liječenja trebao vratiti u normalu.