Hripavac: uzroci, simptomi i liječenje

Hripavac (pertussis, magareći kašalj, kukurikavac) je klinički i javnozdravstveno važna, akutna, visoko zarazna infekcija dišnog sustava, a karakteriziraju je napadi kašlja koji obično završavaju dugotrajnim, hripavim, kreštavim udahom.

Uzročnik hripavca je bakterija Bordetella pertussis. Nakon ulaska u dišni sustav novog domaćina, bakterije se brzo razmnožavaju i počinju stvarati toksine (pertusisni toksin PT) i druge biološki aktivne tvari. Izvor zaraze je bolestan čovjek, često adolescent ili odrasla osoba koja boluje od neprepoznatog hripavca, a prenosi se kapljičnim putem (prijenos dodirom sa zaraženim predmetima je rijedak).

Jedna od najvažnijih posljedica infekcije je oštećenje i poremećaj funkcije respiratornog epitela s posljedičnim stvaranjem gustog i žilavog sekreta te nemogućnošću njegova normalnog izbacivanja.

Tri stadija hripavca i simptomi

Hripavac je dugotrajna bolest i u klasičnom tijeku može se podijeliti u tri stadija:

• kataralni,
• paroksizmalni i
• stadij rekonvalescencije.

Svaki traje oko dva tjedna, a ponekad i dulje.

Kataralni stadij. Nakon inkubacije koja traje 6 do 20 dana (prosječno 9 do 10), nastupa kataralni stadij bolesti. On obično počinje postupno, blagog je tijeka i često sliči običnoj prehladi:

• hunjavica,
• crvenilo očnih spojnica,
• prozirna sekrecija iz nosa,
• kihanje,
• blagi kašalj i sl.

Razlikovanju pomaže činjenica da je tjelesna temperatura često normalna, a kašalj, umjesto da nestaje, postupno se pojačava.

Paroksizmalni stadij je karakterističan za hripavac i glavno mu je obilježje kašalj. Napadaji kašlja sve su češći, osobito noću, i mogu biti vrlo dramatični.

• Oboljeli odjednom počinje nezadrživo kašljati bez mogućnosti udaha, čineći se kao da će se ugušiti.
• Za to vrijeme u licu se zacrveni ili čak poplavi, oči su pune suza, usta otvorena, jezik isplažen i cure sline, oznojen je i nemiran.
• Kad se stvarno čini da će se ugušiti, nastaje snažan, dubok i glasan udisaj, koji svojim zvukom podsjeća na glasanje magarca ili kukurikanje, po čemu je bolest u narodu i dobila ime.
• Tijekom iskašljavanja može se izbaciti malo žilave sluzi, a na kraju je oboljeli vrlo iscrpljen.

Povraćanje poslije napadaja kašlja vrlo je često i predstavlja važan simptom u dijagnosticiranju bolesti u adolescenata i odraslih. Na vrhuncu ove faze bolesti oboljeli može imati i više od jednog napadaja tijekom svakog sata, a kašalj može biti provociran bilo čime: gutanjem, uzbuđenjem, tjelesnom aktivnošću, zvukom itd.

Važno je naglasiti da se u novorođenčadi i mlađe dojenčadi klinička slika razlikuje od navedene. U njih najčešće nema klasičnih napadaja kašlja, nego dijete odjednom prestane disati, poplavi, omlohavi, može dobiti i konvulzije, a onda se udisaji ponovno jave i postupno prelaze u normalno disanje. U navedenoj dobnoj skupini bolest je posebno teška i rizična te zahtijeva veliku pozornost.

Rekonvalescentni stadij (stadij oporavka) nastupa sa smirivanjem simptoma, smanjenjem broja napada i jačine kašlja, a ni izgled napada više nije tipičan. U odraslih oboljelih najčešće se ne mogu prepoznati i razlikovati pojedini stadiji.

Komplikacije hripavca

Komplikacije pertusisa su raznolike i česte. Bolest može proći bez većih problema, ali i ostaviti trajne posljedice, pa čak završiti i smrću (0,3 – 1,3% smrtnih slučajeva kod dojenčadi).

Glavne komplikacije su:

• prestanak disanja (apneja),
• sekundarne infekcije (upala pluća, upala srednjeg uha) i
• posljedice naprezanja kod kašlja (krvarenja iz nosa i drugim organima, pojava kile), a
• poseban su problem abnormalnosti središnjeg živčanog sustava (konvulzije, encefalopatija) koje se posebno javljaju u mlađe dojenčadi.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnozu hripavca nije uvijek lako postaviti. U pravilu, na bolest treba posumnjati u svakog pacijenta s kašljem kao jedinim ili vodećim simptomom, posebno kad nema ostalih pratećih simptoma npr. povišena tjelesna temperatura, glavobolja, osip i sl.

Referentna dijagnostička metoda je dokazivanje uzročnika (bakterije) u sluzi uzete iz ždrijela (npr. brisom). Od ostalih metoda koristi se dokazivanje DNA bakterije i serološke metode (nalaz protutijela).

Kako se liječi hripavac?

Liječenje se može podijeliti na simptomatsko i uzročno (antibiotsko). Obim, mjesto i vrijeme uvijek određuje liječnik, što za mlađu djecu znači obvezno bolničko liječenje.

Uz simptomatsku terapiju (npr. terapija salbutamolom zbog smanjenja kašlja i bronhalne opstrukcije) i suportivne mjere (primjena kisika, hranjenje nazogastričnom sondom, izvlačenje sekreta, infuzija i sl.), bolest se uvijek liječi i antibioticima. Lijek izbora je eritromicin (4 doze dnevno u trajanju od 14 dana), ali se primjenjuju i makrolidni antibiotici npr. azitromicin koji ima prednost zbog kratkoće i jednostavnosti primjene (jednom dnevno 3 do 5 dana).

Može li se spriječiti obolijevanje od hripavca i njegovo širenje?

Preventivne mjere kod pertusisa su cijepljenje, izolacija i profilaksa. Cijepljenje je ključna preventivna mjera i u Hrvatskoj se sustavno provodi od 1959. godine prema obveznom kalendaru cijepljenja. Glavni cilj cijepljenja je smanjiti rizik od teških oblika hripavca među dojenčadi i malom djecom zbog velikog pobola i smrtnosti uzrokovanih hripavcem u ovoj dobnoj skupini.

Kemoprofilaksa antibioticima (davanje antibiotika zdravim osobama koje su u kontaktu s oboljelima) se preporučuje zbog smanjenja prijenosa uzročnika bolesti, osobito kod novorođenčadi i dojenčadi koje su izložene povećanom riziku od ozbiljne bolesti, kao i kod djece koja nisu potpuno cijepljena (djeca mlađa od 7 godina koja su primila manje od 5 doza cjepiva).

Što se izolacije oboljelih tiče, preporuka je da ona traje do isteka petog dana nakon početka antimikrobne terapije, a neliječene osobe treba izdvojiti tijekom 20 dana od nastupa simptoma.

Raširenost u svijetu

U današnje vrijeme pertusis je endemska bolest i godišnje se u svijetu prijavi oko 50 milijuna slučajeva s čak više od pola milijuna smrtnih ishoda.

U područjima gdje ne postoji razvijena otpornost, do epidemije dolazi svake dvije do četiri godine, najčešće u proljetnim i ljetnim mjesecima. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, najviše (do 70%) u djece mlađe od pet godina, od čega je gotovo 50% oboljelih mlađe od godinu dana. U toj dobnoj skupini bolest je osobito teškog tijeka, ali može biti opasna i u starijih osoba.

Broj prijavljenih slučajeva u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj može se pratiti na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije.

Izvor: ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije