Hripavac ili veliki kašalj: zašto se u svijetu još uvijek pojavljuje?

Hripavac (pertusis) ili u narodu zvan „magareći kašalj“ je bolest koja se još uvijek ponegdje može vidjeti unatoč vrlo uspješnom programu cijepljenja. Na početku bih odmah naglasila da je cijepljenje protiv ove bolesti toliko učinkovito da njegova izuzetno rijetka pojava zbunjuje, pa je potrebno više vremena da bi se uopće i pomislilo o toj bolesti te započelo s liječenjem.

O hripavcu kao zasebnoj bolesti već se dugo zna, a simptomi su opisani još u 16. stoljeću kada je bila velika epidemija u Parizu. No, uzročnik se otkrio tek početkom 20. stoljeća, a za razvoj cjepiva je trebalo oko desetak godina. Kombinirano cjepivo s tetanusom počelo se koristiti 1940-ih godina. Prije toga, hripavac je samo Sjedinjenim Američkim Državama izazivao smrt od 5.000 – 10.000 djece godišnje. Ovdje bih naglasila da je Imunološki zavod, na čelu s akademikom Dragom Ikićem, razvio možda najkvalitetnije cjepivo protiv pertusisa, ali i morbila te rubeole.

Zašto se hripavac još uvijek pojavljuje?

Zašto se, unatoč obaveznom cijepljenju, i dalje pojavljuje hripavac? Prvi i osnovni razlog je taj što cjepivo ne pruža 100% zaštitu nego 71-85%. Drugi razlog su nekompletna cijepljenja ili potpuni izostanak cijepljenja, što zbog ratnih događanja, a što zbog vrlo razvijenog antivakserskog pokreta. Treći, sve češće spominjani razlog, je mutacija bakterije koja izaziva hripavac.

Još uvijek postoje područja u svijetu gdje se djeca ne cijepe protiv hripavca, tako da godišnje obolijeva oko 50 milijuna ljudi s više od pola milijuna smrtnih ishoda. Kad usporedimo pobol i smrtnost u Hrvatskoj gdje se već desetljećima provodi redovito cijepljenje, broj oboljelih tijekom 10 godina je bio 90 s ukupno 4 umrle osobe. Ovi podaci zorno pokazuju što znači redovito cijepljenje. 

Dramatični i teški simptomi

Hripavac izaziva bakterija Bordetella pertussis. Ulaskom u dišni put bordatella proizvodi toksine koji dovode do oštećenja sluznice dišnog puta čime dolazi do stvaranja gustog i žilavog sekreta koji se teško izbacuje.

Početni simptomi su vrlo blagi, slični običnoj prehladi – hunjavica, crvenilo očnih kapaka i kihanje. Mogu trajati šest do 20 dana, ali obično do 10. Nakon toga dolazi do pojave kašlja koji je sve češći i žešći te može trajati i nekoliko minuta što dovodi do crvenila u licu; traje li dulje, osoba može i poplaviti.

Kod male djece slika je daleko dramatičnija – dijete omlohavi, prestane disati, poplavi te može dobiti i konvulzije (padavicu). Nakon nekog vremena dijete ponovno počne disati. Komplikacije su česte, a mogu dovesti i do smrtnog ishoda. Vrlo česte su padavica, upala pluća i uha. Zbog naprezanja može doći do krvarenja iz nosa, usta, pa i do pojave kile.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Ponekad je vrlo teško postaviti dijagnozu i vrlo često se otkriva s vremenskim odmakom. Naime, ova bolest je u našim krajevima rijetka, pa se na nju gotovo i ne pomišlja. Za postavljanje dijagnoze od pomoći su bris ždrijela i serološka dijagnostika.

Liječenje djece se obavezno provodi u bolničkim uvjetima. Vrlo često je potrebna uporaba kisika, inhalacija, davanje hrane putem nazogastrične sonde i infuzija. Antibiotici širokog spektra su obavezna terapija, kao i lijekovi za sprečavanje kašlja, a u kasnijoj fazi za razrjeđivanje sluzi. Uzimanje dovoljno tekućine je vrlo bitno, kao i vlaženje prostorija gdje boravi bolesnik.

Bolest inače prenose bolesni pojedinci govorom, kihanjem i kašljem. Bolesnik mora biti u izolaciji za vrijeme bolesti i uzimanja antibiotika te pet dana nakon prestanka uzimanja antibiotika. Potrebna je i kemoprofilaksa antibioticima (preventivno davanje antibiotika) osoba koje su bile u kontaktu s oboljelim, posebice kod novorođenčadi, dojenčadi i djece kod kojih nije dovršeno cijepljenje.

Hripavac je izuzetno neugodna i vrlo često po život opasna bolest. Stoga je potrebno sprovesti odgovarajuće cijepljenje djece te izbjegavati područja gdje je ova bolest još uvijek ukorijenjena. U slučaju da idete u takva područja dobro bi bilo posavjetovati se s epidemiologom zbog eventualne profilakse.