Hodanje na štakama također se mora izvježbati: savjeti za lakše korake

Jedan od preduvjeta funkcionalnog života je kvalitetan hod. Kod hoda su funkcionalno uključeni ekstremiteti, i noge i ruke. Sve se odvija u sinergiji pokreta u zdjeličnom i ramenom obruču. Vrlo je važna mogućnost dobrog oslonca stopalom na podlogu u svim fazama. Zatim stabilnost i mogućnost kretanja gležnja, koljena i kuka u spoju sa zdjelicom.

Dodatno je važna koordinacija s ramenim obručem u kojem se također odvija pomak ruke unaprijed i unatrag. Sve sile se rotiraju i prenose preko segmenata kralježnice što nam daje dobru koordiniranu funkciju u pokretu.

Kako naše tijelo hoda

Hod se odvija u osloncu na obje noge punim stopalom, zatim se prenosi težina unaprijed na prednji dio tabana s kojim se tijelo jednom nogom odguruje, a drugo stopalo se savija u gležnju i priprema za svoj iskorak. U jednom dijelu hoda je noga odvojena od podloge, njiše se zrakom uz pomoć pokreta u kuku i koljenu da bi se ponovo oslonila petom te preuzela pripadajuću težinu tijela. Sve ponavlja druga noga i tako se noge izmjenjuju u nošenju tijela kao tereta s jedne pozicije na drugu.

Kvalitetan hod zahtijeva zdravu funkciju svih dijelova tijela da bi se sinkrono mogle obavljati kretnje oslonca i ljuljanja. Nužno je da mišići te ligamenti s fascijama budu dobro inervirani, a kosti stabilne te da funkcionira krvotok koji hrani i zajedno s limfotokom čisti tijelo.

Kada su nam potrebne štake?

U životu ipak postoje situacije kada je to dobro zajedništvo narušeno zbog bolesti ili ozljeda. Svaki upalni proces na bilo kojem dijelu tijela rezultira oteklinom koja smanjuje pokretljivost; javlja se zaštitna bol i smanjuje se mogućnost pokreta ili samog opterećenja. Također, prijelomi bilo kojeg dijela noge, zdjelice i/ili kralježnice onemogućuju opterećenje te se područje mora rasteretiti zbog konstantnog djelovanja gravitacije koja stvara silu na sve strukture.

Liječnici tada preporučuju ortopedska pomagala kojima se osigurava rasterećenje, a to mogu biti korzeti za kralježnicu ili pak ortopedske longete za koljeno, gležanj ili neki dio stopala. Tada pacijent niti ne pokušava opteretiti bolno mjesto, već ga zaštitno pokušava rasteretiti prenošenjem težine na neki drugi oslonac.

Zbog toga se upotrebljavaju ortopedske štake različitih oblika, (lakatne ili podpazušne) na koje se oslanja dio težine tijela. Cilj rasterećenja upalom zahvaćenog dijela tijela je osiguran. Ostaje nam drugi cilj, da taj dio tijela potaknemo na samoizlječenje. Stoga je zadatak da se, prema preporuci fizioterapeuta, redovito rade kontrakcije, aktivacije mišića stiskanjem i laganim istezanjem kako bi se poticala cirkulacija krvi i limfe.

Greška koju gotovo svi rade

Druga važna činjenica je da se uobičajeno nakon prijeloma bilo kojeg dijela noge, zbog straha od promjene položaja ulomaka ili boli, ponašamo prema tom dijelu kao da nije dio naše cjeline, pa ga ni na koji način ne uključujemo u cjelovitu tjelesnu aktivnost.

Najjednostavnije rečeno, nogu nosimo skakućući na zdravoj, bez obzira na to li imamo štake ili ne. To je potpuno pogrešno jer neoslanjanjem stopala ne dajemo priliku mekim tkivima da svojim pomakom stvaraju sile koje potiču cijeljenje kosti, a također ne stimuliramo cirkulaciju krvi i limfe.

Preporuke za hodanje na štakama i za oporavak

• Pravilno korištenje štaka – Uzmimo primjer prijeloma desne noge, krećemo iz stava na četiri oslonca: lijeva štaka – lijevo stopalo s punim osloncem, a na desnoj strani je puni oslonac na desnoj štaci, ali je i desno stopalo potpuno položeno na pod. Tako se ozlijeđena desna noga također uključuje u proces hoda, rasterećena za težinu koju nose štake. Na taj način pospješujete cijeljenje i ne dolazi do dodatnih komplikacija kao što su zastojne otekline koje su posljedica loše cirkulacije

• Nužno oslanjanje na taban – Često je običaj da ozlijeđenu nogu ne oslanjamo tijekom dana na podlogu, već je stavljamo na povišeno da se ne stvori oteklina. To je također loša odluka jer je nužna interakcija svih struktura u procesu cijeljenja. Ispravno je dio dana provesti s čvrstim oslanjanjem tabana o neku podlogu kao što je lopta ili punim osloncem stopala na pod. Pritisak je uvijek na granici neugode, a treba trajati dok ne osjetite aktivaciju svih mišića, od stopala, preko potkoljenice u natkoljenicu, sve do mišića stražnjice.
• Faza odmora – Važna je i faza odmora kada se kontrakcije izvode na drugoj strani tijela. Tako se naizmjenično balansira funkcija cijelog tijela bez prevelikog opterećenja na ozlijeđenu nogu i potiče uspravan stav tijela.

Posljedice nepravilnog korištenja štaka

Zaključimo da je šepanje, skakutanje te izbjegavanje oslonca bolnog dijela tijela, vrlo čest razlog nastanka neželjenih posljedica.

To mogu biti:

• statičke otekline koje ne dozvoljavaju zglobu da se kreće u punom opsegu,
• loša cirkulacija koja ne omogućava cijeljenje,
• prijenos opterećenja na prethodno zdrav dio tijela koji se, zbog preopterećenja, mijenja upalno ili strukturalno,
• gubitak dobrih pozicija ramena ili zdjelice zbog prinudnih rotacija tijela,
• pomak oslonca na jednu stranu tijela što stvara glavobolje i vrtoglavice, zujanje u ušima te gubitak ravnoteže,
• preopterećenje ruku i ramenog obruča, pa se gornji dio trupa povija unaprijed i prema dolje čime ograničavaju disanje te rad svih unutarnjih organa
• pomak donje vilice koja se zbog fascialnih i mišićnih napetosti povlači u jednu stranu te time oštećuje zagriz i strukturu čeljusnog zgloba, ali i samih zubi.

Važni savjeti za kraj

Vrlo važno je poslušati savjet liječnika koji određuje mogućnosti opterećenja, kao i savjet fizioterapeuta koji određuje način korištenja štaka.

Pazite da oslonac nije prenizak što gura tijelo u pognut položaj. Ako nosite samo jednu štaku, ona nosi dio težine bolesne noge i nikako se kod hoda ne smijete kriviti u jednu stranu. Ako niste sigurni u provođenju ovih uputa, uvijek možete pitati fizioterapeuta jer ispravno izvođenje pokreta umanjuje štetu nastalu ozljedom.