Gastrointestinalno krvarenje: uzroci, simptomi i liječenje

Probavni sustav je niz međusobno povezanih cjevastih organa koji započinje usnom šupljinom na koju se nastavlja ždrijelo, pa slijede jednjak, želudac, dvanaesnik, tanko crijevo, debelo crijevo i rektum. Šupljina je iznutra obložena sluznicom koju obavija mišićno vezivno tkivo.

Probavni se sustav najčešće dijeli na gornji i donji gastrointestinalni trakt, pri čemu je granica završni dio dvanaesnika i njegov prijelaz u tanko crijevo. Iz gornjeg dijela potječe oko 80% krvarenja. Preostalih 20% većinom je podrijetlom iz debelog crijeva, s obzirom na to da je krvarenje iz tankog crijeva rijetko.

Kronično i akutno krvarenje

Prema količini izgubljene krvi i popratnim simptomima, krvarenje se može podijeliti na akutno i kronično.

• Kronični gubitak krvi obično nastaje manjim krvarenjem (okultno ili skriveno krvarenje) kroz duži period i manifestira se postepenim pogoršanjem anemije.
• Nagli gubitak veće količine krvi hitno je stanje koje zahtijeva hospitalizaciju i brzo zaustavljanje gubitka krvi, te po potrebi nadoknadu cirkulirajućeg volumena krvi.

Pri inicijalnom pregledu važno je dobiti podatke o putu kojim se gubi krv, prvoj ili ponovljenoj epizodi krvarenja, drugim kroničnim bolestima i lijekovima, prehrambenim navikama, promjenama u konzistenciji stolice i ritmu pražnjenja crijeva, gubitku tjelesne težine.

Gdje nastaje krvarenje

Krvarenje iz gornjeg dijela probavnog sustava očituje se:

• povraćanjem tamnosmeđeg i/ili krvavog želučanog sadržaja ili
• pojavom crne stolice (kao talog kave) koja nastaje nakon kontakta krvi sa želučanom kiselinom.
• Ponekad se može očitovati i pojavom svježe krvi na rektumu, uz znakove masivnog krvarenja, gubitka cirkulirajućeg volumena krvi i šoka.

Neliječeno oštećenje površine sluznice želudca ili dvanaesnika (čir ili vrijed) napreduje prema dubljim slojevima i zahvaća krvne žile. Erozija stijenke žile rezultira masivnim krvarenjem.

Krvarenje iz varikoziteta jednjaka, uz prisutnu cirozu jetre i druge komplikacije, često je poseban terapijski problem.

Krv iz rektuma najčešće je znak krvarenja iz debelog crijeva. Hemeroidi su čest uzrok povremenog i manjeg svježeg krvarenja.

Dobroćudni ili zloćudni tumori debelog crijeva obično krvare povremeno, neprimjetno te se tek nakon dužeg perioda očituju padom u crvenoj krvnoj slici i simptomima anemije. Slabost, zaduha u naporu, pospanost, osjećaj lupanja srca, posebno ako su praćeni simptomima bolesti probavnog sustava, bude sumnju na gubitak krvi probavnim sustavom. U svrhu probira za rano otkrivanje karcinoma debelog crijeva provodi se test na okultno krvarenje u stolici kojim se registriraju primjese krvi koje pacijenti obično ne zamijete.

Divertikuli debelog crijeva su „slijepe ulice” ili bezazlena proširenja debelog crijeva koja postaju značajna pojavom upale (divertikulitis) ili kao izvorište akutnog, obilnog krvarenja iz rektuma. Učestalost se s godinama povećava, pa se pretpostavlja da oko 40% ljudi starijih od 60 godina ima divertikule debelog crijeva.

Liječenje

Terapijski protokoli razlikuju se ovisno o uzroku krvarenja. Životno ugroženi pacijenti stabiliziraju se i hitno transportiraju u bolničke jedinice koje imaju mogućnost izvođenja hitnih endoskopskih procedura.

Kronična krvarenja obično nisu razlog hitnoj hospitalizaciji, osim iznimno, u slučaju uznapredovale anemije. Prehrambene i životne navike, kao i lijekovi koje pacijenti često uzimaju bez znanja liječnika, mogu biti lako rješiv uzrok (lijekovi protiv bolova slobodno dostupni).

Ciljanu dijagnostičku obradu potrebno je provesti čim prije kako bi se na vrijeme započelo liječenje, odnosno isključila maligna bolest.