Fotofobija: uzrokuje li vam svjetlo ozbiljne tegobe? 

„Više svjetla“, bile su posljednje riječi Johanna Wolfganga Goethea. „Manje svjetla“, kažu ili misle ljudi posebno osjetljivi na svjetlo.

Jače svjetlo nakratko iritira gotovo svakog tko izađe iz zamračenog prostora na otvoreno po sunčanom danu. No, to nije ni blizu onog što doživljavaju osobe koje pate od kronične fotofobije kad god se susretnu s jačim svjetlom, kao onim koje vlada u ovo doba godine.

Fotofobija nije isto što i fotosenzitivnost

Fotofobija je stručan naziv za povećanu osjetljivost oka na svjetlo. Izraz potječe od grčkih riječi foto (svjetlo), i fobija (strah).

Za razliku od fotofobije, fotosenzitivnost je osjetljivost kože na svjetlo. Prema istraživanju iz 2017., patološka reakcija na svjetlo može se manifestirati kao bol ili smetnja u očima, ili kao tegobe na glavi bilo u obliku svrbeža na tjemenu ili općeg neugodnog osjeta.

U nastavku ćemo pobliže predstaviti potencijalne uzroke, fizičke i emocionalne simptome, kao i druge znakove koji mogu ukazivati na to da je svjetlo izvor nelagode za pojedinca. 

Fizički i psihički simptomi

Iako se konkretna iskustva razlikuju od osobe do osobe, uobičajeni tjelesni simptomi kronične osjetljivosti oka na svjetlo obuhvaćaju:

• naprezanje očiju,
• škiljenje,
• nemogućnost potpunog otvaranja očiju,
• bol ili peckanje u očima,
• zamagljen vid,
• auru,
• pretjerano treptanje i povećanu proizvodnju suza,
• glavobolju,
• svrbež tjemena i
• vrtoglavicu.

Fotofobni napad može uzrokovati i psihičke tegobe, kao što su:

• tjeskoba,
• razdražljivost,
• ljutnja,
• panika,
• potištenost i
• slabljenje koncentracije. 

Svjetlosni okidači

Napadi fotofobije tipični su pri boravku na otvorenom na sunčani dan, a što je svjetlost jača, to pojedinac osjeća veću nelagodu. Ljudima osjetljivima na svjetlo uobičajeno bolje odgovaraju oblačni dani, izlasci poslije sumraka i blago osvijetljene sobe.

Neki su im tipovi umjetne rasvjete opasniji od drugih. Žarulje s prozirnim, nezatamnjenim staklom i vidljivom žarnom niti uzrokuju jaku iritaciju osjetljivim pojedincima. Fluorescentno svjetlo, treperavo svjetlo i ono u prugastim uzorcima (kao kroz djelomično raširene rolete) također imaju veći potencijal uzrokovanja fotofobnih smetnji.

Uzroci fotofobije

Fotofobija je izglednija kod ljudi koji pate od nekoliko vrsta poremećaja – očnih, neuroloških i psihijatrijskih.

Očni poremećaji. Suhe oči najčešći su poremećaj oka koji može uzrokovati fotofobiju. To se događa kada je proizvodnja suza nedovoljna za optimalno podmazivanje. Ostali očni poremećaji koji mogu biti u temelju fotofobije uključuju:

• konjunktivitis, upalu konjunktive, tkiva koje pokriva bijele dijelove oka,
• bolesti rožnice, tkiva koje pokriva šarenicu i zjenicu,
• optički neuritis, upalu optičkog živca,
• uveitis, upalu unutar oka, povezanu s autoimunim poremećajima.

Neurološki poremećaji. Fotofobija je ponekad simptom poremećaja neurološkog sustava. Migrena je najčešći neurološki poremećaj koji može uzrokovati fotofobiju, budući da se javlja kod 80 do 90 posto ljudi s migrenom. Pojavljuje se tijekom glavobolja i između njih.

Američka zaklada za migrene (AMF) napominje da je fotofobija toliko uobičajena kod osoba s migrenama da služi liječnicima kao jedan od kriterija za dijagnozu migrene.

Ostala neurološka stanja koja mogu uzrokovati fotofobiju uključuju:

• blefarospazam, nevoljno treptanje, zatvaranje i stiskanje kapaka,
• traumatsku ozljedu mozga,
• meningitis, upalu zaštitne ovojnice mozga.

Psihijatrijska stanja. Pronađena je povezanost nekih psihijatrijskih stanja i fotofobije. To su depresija, anksioznost i agorafobija (strah od boravka u gužvi ili napuštanja vlastitog doma).

Nije sasvim jasno povećavaju li ti poremećaji podložnost fotofobiji ili fotofobija povećava mogućnost nastanka spomenutih psihičkih smetnji.

Lijekovi. Prema istraživanju iz 2012., fotofobija može biti nuspojava nekoliko klasa lijekova. To su, konkretno, benzodiazepini, koji služe za smirenje i uspavljivanje, zatim barbiturati, koji služe za sediranje, odnosno dublje smirenje, haloperidol, antipsihotik prve generacije i klorokin, antimalarijski lijek.

Liječenje i samopomoć

Strategije liječenja usmjerene su na ublažavanje temeljnog zdravstvenog poremećaja koji uzrokuje fotofobiju. Za pacijente koji trpe od suhih očiju, terapija može uključivati umjetne suze, gelove i masti. Onima koji imaju migrenu pomoći će triptani, lijekovi za migrenu koji smiruju preaktivne živčane stanice za bol.

Botulinum toksin, odnosno Botox, opcija je za liječenje blefarospazma, a steroidne kapi za oči za liječenje uveitisa.

Korištenje naočala s ružičastim staklima oznake FL-41 također može pomoći jer ona blokiraju plave valne duljine svjetla, koje najjače iritiraju osjetljive oči.

Savjeti za samopomoć

Koraci koje stručnjaci preporučuju za samopomoć obuhvaćaju dopuštanje ulaska što više prirodnog svjetla dok ste u zatvorenom.

Izbjegavajte fluorescentnu rasvjetu te iskušajte žarulje koje emitiraju samo zelenu svjetlost jer zelena je valna duljina svjetla koja ne izaziva migrene.

Reducirajte svjetlosne postavke televizora, kompjutera, tableta i pametnih telefona.

Često odmarajte oči od gledanja u ekrane i prekrijte površine koje reflektiraju svjetlo jer nenadani udar takvog svjetla može izazvati jak fotofobni napad. Stolnjaci, ručnici ili plahte kojima biste prekrili sjajne površine ne doprinose estetskom ugođaju, ali ako trpite od fotofobije, smatrajte ga sporednim.

Naravno, kao i uvijek, vrijedi pravilo – muči li vas fotofobija, svakako tražite savjet vašeg liječnika i nipošto nemojte na svoju ruku prekidati terapiju ako mislite da bi lijekovi mogli biti uzrok vaše preosjetljivosti na svjetlo.