Fibromialgija: izazovi dijagnosticiranja i liječenje

Fibromialgija se još naziva fibrozitis, miofibrozitis, tendiomiopatija ili psihogeni reumatizam. To je kronično bolno stanje obilježeno difuznim bolovima u mišićima, ligamentima i tetivama.

Može biti praćeno poremećajem sna, kroničnim umorom, glavoboljom, depresijom ili anksioznošću, dismenorejom, iritabilnim kolonom i kognitivnim smetnjama. Najčešće su zahvaćene žene u dobi od 20. do 60. godine života.

Kriteriji za postavljanje dijagnoze

Prema Američkom reumatološkom društvu, za postavljanje dijagnoze su potrebna dva kriterija:

• difuzna bol koja traje najmanje tri mjeseca, prisutna je na lijevoj i desnoj strani tijela, iznad i ispod struka, zahvaća aksijalni skelet (kralježnica, prsna kost) te
• bol na palpaciju (dodir) najmanje 11 od ukupno 18 specifičnih bolnih točaka.

Generalizirana povišena osjetljivost na bol u fibromialgiji može se objasniti mehanizmima centralne boli zbog povišene razine ekscitacijskih neurotransmitera (glutamat, tvar P) što doprinosi hiperosjetljivosti neurona.

Zahvaćeno može biti svako mišićno-vezivno tkivo, a najčešće su to zatiljak, vrat, ramena, prsni koš, križa i bedra. Ukočenost i bolovi obično nastupaju postepeno, pogoršavaju ih stres, loš san, ozljede, izlaganje vlazi i hladnoći. Umor je jako izražen, a laboratorijski nalazi su uglavnom u granicama normale.

Pri postavljanju dijagnoze treba isključiti stanja sa sličnim simptomima, ali bitno drugačijeg uzroka i tijeka liječenja kao što su reumatska polimialgija, kronični umor, kronični hepatitis, hipotireoza. Reumatska polimialgija je imunološki posredovana bolest praćena povišenom sedimentacijom, a obično se uspješno liječi kortikosteroidima.

Kliničkim pregledom pri obradi fibromialgije obično se utvrdi difuzna bolnost na palpaciju bez značajnijih degenerativnih ili mehaničkih oštećenja, uz minimalno ograničene pokrete. S obzirom na to da subjektivni osjećaj boli značajno nadilazi klinički nalaz, pacijenti često budu etiketirani kao teški ili preosjetljivi što pogoršava situaciju i vodi osjećaju bezizlaznosti.

Najvažnije je osigurati dobar san

Kod fibromialgije nesteroidni analgetici i kortikosteroidi nisu učinkoviti. Važno je kontrolirati izvor i razinu stresa, liječiti poremećaje sna i prateće fenomene. Potrebno je pacijentu objasniti narav i tijek bolesti kako bi se naučio nositi s bolešću.

Multidisciplinarni pristup liječenju boli uključuje različite fizikalne, bihevioralne i farmakološke metode da bi se postigla kontrola kronične boli.

Potrebno je prvo primijeniti nefarmakološke mjere da se osigura uredan san, po potrebi dodati lijekove.

• Higijena spavanja podrazumijeva ugodan ambijent za spavanje, odlazak na spavanje uvijek u isto vrijeme, izbjegavanje aktivnosti koje razbuđuju u večernjim satima, laganu i lako probavljivu hranu barem nekoliko sati prije odlaska na spavanje. Dobar san prekida začarani krug u kojem nesanica potencira bol, a bol podržava nesanicu.
• Olakšanje se postiže vježbama istezanja, masažom i lokalnom primjenom topline.
• Aerobne aktivnosti (šetnja, vožnja bicikla, plivanje) imaju i dodatni povoljan učinak na regulaciju spavanja.

Dobra je vijest da fibromialgija može spontano nestati ako se promijeni način života i smanji razina stresa. Međutim, kod većine pacijenata dio smetnji ostaje trajno.

Lijekovi koji se često koriste za ublažavanje boli, kao što su paracetamol i ibuprofen, obično nisu djelotvorni za ublažavanje boli koju uzrokuje fibromialgija.

Lijekovi koji se koriste za liječenje epilepsije ili depresije mogu biti djelotvorni kod nekih ljudi s fibromialgijom. Pregabalin je antiepileptik koji se pokazao učinkovitim u terapiji generaliziranog anksioznog poremećaja, neuropatske boli i fibromialgije. Uz ostale nefarmakološke mjere može pomoći u ublažavanju simptoma i održavanju dobre kvalitete života i visoke funkcionalnosti.