Epiduroliza: zahvat kojim se liječe epiduralne priraslice i kronična bol u leđima

Epiduralne adhezije (priraslice), koje se također nazivaju epiduralnom fibrozom, definiraju se kao formacija ožiljaka koji nastaju kao posljedica lokalne upalne reakcije izazvane traumom (ozljedom) tkiva u epiduralnom prostoru, odnosno virtualnom prostoru koji okružuje membranu unutar koje se nalaze moždana tekućina i leđna moždina.

Epiduralne priraslice su poznate kao jedna od češćih komplikacija operacija lumbalne kralježnice. Iako čimbenici rizika koji dovode do epiduralne fibroze nisu dobro utvrđeni, ona je navodno krivac za čak 46% slučajeva sindroma neuspjele operacije kralježnice (engl. Failed back surgery syndrome – FBSS) –  stanja kronične boli koje se javlja kod 20 do 54 posto pacijenata koji se podvrgavaju takvim operativnim zahvatima.

Epiduralna fibroza najčešće je posljedica krvarenja u epiduralni prostor nakon operacije leđa i naknadnog procesa zacjeljivanja. To je pojava koja se javlja nakon kirurške intervencije, ali ponekad se ožiljci mogu pojaviti i nakon ekstruzije kralježničkog diska.

Indikacije za primjenu epidurolize

Epiduralna adhezioliza, odnosno epiduroliza, je minimalno invazivan postupak kojim se postiže mehaničko otapanje epiduralnog ožiljnog tkiva. Primjenjuje  se u liječenju:

• kronične boli u leđima, nastale zbog fibroze koja može biti posljedica degenerativnih promjena ili operativnih zahvata ili
• radikularne boli, nastale zbog lezije korijena živca uzrokovane hernijacijom diska, a koja je otporna na konzervativno liječenje. 

Intervenciju kakva se danas najčešće izvodi, izvorno su opisali Racz i suradnici 1989. godine, a odatle i naziv Ratzova procedura.

Kako se izvodi zahvat?

Najčešći, odnosno redoviti pristup jest kroz sakralni kanal, a može se izvesti i interlaminarnim, foraminalnim ili transforaminalnim pristupom.

Zahvat izvodi liječnik anesteziolog u operacijskoj dvorani pod kontrolom dijaskopije – rendgenskog uređaja. Prije samog početka, postavi se monitoring vitalnih parametara pacijenta te, ako nema kontraindikacija, može se primijeniti lijek za sedaciju s ciljem smanjenja nelagode. Nakon sterilnog pranja i pokrivanja, iglom se uđe u epiduralni prostor te se postavi kateter, a položaj se utvrđuje primjenom kontrasta i snimanjem rendgenskim uređajem. Kateter se koristi za pristup fibroznim regijama, gdje se zatim ubrizgavaju lijekovi za lizu („otapanje“) priraslica (hijaluronidaza) te lokalni anestetici i kortikosteroidi.

Uspješnost epidurolize

Smatra se da je učinkovitost postupka primarno u izravnom uklanjanju priraslica uz živce i korijene živaca. Neposredno nakon postupka bol oslabi ili prolazno prođe zbog utjecaja lokalnog anestetika te traje nekoliko sati.

Ovisno o tome koji kortikosteroid je primijenjen, njegov učinak počinje djelovati 24 do 48 sati nakon postupka, a može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Ako postupak protekne bez neželjenih učinaka, pacijent se isti dan otpušta kući, a zahvat se po potrebi može ponoviti nakon šest mjeseci.

Osim perkutanog pristupa, epiduralna adhezioliza može se primjenjivati i endoskopski. Endoskopska ahdezioliza (epiduroskopija) uključuje upotrebu fleksibilnog spinalnog endoskopa za isporuku lijekova i mehaničku lizu priraslica pod izravnom vizualizacijom ciljanih mjesta.

Komplikacije epidurolize

Kao i kod svakog drugog invazivnog medicinskog postupka, moguća je pojava različitih komplikacija. Širokog su raspona te uključuju alergijske reakcije na lijekove, mučninu, povraćanje, glavobolju, primjenu lijekova u subarahnoidalni prostor, primjenu lijeka u krvne žile, razvoj epiduralnog hematoma, kao i ozljedu živaca, kostiju, mišića, hemodinamsku nestabilnost (pad krvnog tlaka i broj srčanih otkucaja) i respiratornu nestabilnost (depresija i prestanak disanja). Moguć je gubitak svijesti i potpuni kardiocirkulacijski kolaps, no takve komplikacije su rijetke.

Svakako je prije samog postupka potrebno posavjetovati se s liječnikom koji će ga izvesti te potpisati informirani pristanak.

U zaključku možemo reći da se epiduroliza može koristiti kao učinkovit način liječenja epiduralnih priraslica. Unatoč tome, potrebne su daljnje studije koje će procijeniti omjer učinkovitosti epidurolize te sigurnosti samog postupka.