Dijetoterapija kod bolesti jetre

Jetra je najveća žlijezda i drugi organ po veličini u ljudskom organizmu; teži otprilike 1,5 kg, a smještena je u desnom  gornjem dijelu abdomena. Jetra je glavni metabolički organ u organizmu, a ujedno i jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati.

Utvrđeno je da se u jetru, portalnom venom, svake minute transportira litra do litra i pol krvi. Jetrena arterija dovodi u jetru dovodi krv bogatu kisikom, a portalna vena krv bogatu hranjivim tvarima. Krv u portalnoj veni već je prošla kroz gastrointestinalni sustav i apsorbirala veliku količinu hranjivih tvari, pa se u jetrenim stanicama bjelančevine, masti i ugljikohidrati, odnosno njihovi gradivni blokovi (aminokiseline, jednostavni šećeri te masne kiseline i glicerol) procesiraju dalje.

Čimbenici rizika za razvoj bolesti jetre

Kao opći čimbenici rizika za razvoj bolesti jetre najčešće se navode alkoholizam, izlaganje toksinima, nasljeđe i dugotrajna uporaba određenih lijekova.

Alkohol

Alkohol uzrokuje čitav spektar oštećenja jetre koja mogu napredovati od masne jetre, preko alkoholnog hepatitisa (često se smatra prijelaznim stadijem), do ciroze.

Na razvoj alkoholne bolesti jetre najviše utječu:

• količina alkohola koju osoba konzumira,
• trajanje uživanja, točnije, zlouporabe alkohola (najčešće dulje od osam godina),
• nutritivni status te
• genetički i metabolički čimbenici.

Kod osjetljivih osoba, uočena je linearna povezanost između količine i vremena trajanja konzumacije alkohola te razvoja bolesti jetre. Konzumacija svega 20 g dnevno kod žena, te 60 g dnevno kod muškaraca tijekom nekoliko godina može rezultirati ozbiljnim oštećenjima jetre. Dnevna konzumacija više od 60 g alkohola tijekom dva do četiri tjedna rezultira razvojem masne jetre čak i kod zdravih osoba, 80 g/dan može voditi ka razvoju alkoholnog hepatitisa, a 160 g/dan, u trajanju duljem od 10 godina vodi ka razvoju ciroze.

Žene su osjetljivije na razvoj ciroze jetre jer u želučanoj mukozi sadrže manje alkohol-dehidrogenaze, enzima ključnog u razgradnji alkohola.

Izlaganje toksinima

Izloženost toksinima gutanjem, udisanjem ili apsorpcijom kroz kožu, uzrokuje tzv. toksični hepatitis. Jedan od primjera intoksikacije je pušenje. Iako se negativni učinci duhanskog dima na pluća znatno više ističu od učinaka na jetru, pušenje itekako štetno utječe na zdravlje jetre. Naime, duhanski dim bogat je toksičnim spojevima – benzapirenom, policikličkim aromatskim ugljikovodicima, cijanidom, katranom, acetaldehidom i akroleinom. Oni dospijevaju u krv pušača, a potom i u jetru čiji je zadatak detoksikacija. Prevelike količine toksina samo nepotrebno opterećuju ovaj dragocjeni organ.

Nasljeđe

Određene bolesti, primjerice Wilsonova bolest, hemokromatoza, galaktozemija, deficit alfa-1 antitripsina i bolest skladištenja glikogena tipa 1, nasljedne su te na njihov razvoj ne utječu vanjski čimbenici rizika.

Dugotrajna uporaba određenih lijekova

Dugotrajna uporaba određenih propisanih i bezreceptnih lijekova također može ostaviti posljedice na zdravlje jetre. Lijekovi jetru mogu oštetiti na nekoliko načina. Neki lijekovi su sami po sebi štetni za jetru, a drugi pak stvaraju metabolite koji direktno ili indirektno štete jetri.

Tri su tipa toksičnosti:

• toksičnost ovisna o dozi,
• idiosinkratička toksičnost te
• alergija na lijekove.

Lijekovi koji uzrokuju o dozi ovisnu toksičnost mogu, u slučaju da su uzeti u dovoljnim količinama, kod svake osobe uzrokovati bolest jetre. Najbolji primjer ovoga tipa toksičnosti je predoziranje acetaminofenom.

Lijekovi koji uzrokuju idiosinkratičku toksičnost mogu isprovocirati bolest samo kod osoba koje imaju naslijeđene specifične gene koji kontroliraju kemijske transformacije određenih lijekova te uzrokuju akumulaciju lijekova ili metabolita lijekova, koji su štetni za jetru.

Kod alergije na lijekove pak može doći do oštećenja jetre uslijed upale koja se javlja kada imunosni sustav napada lijek antitijelima i imunosnim stanicama.

Dob i spol

Dob i spol su promjenjivi čimbenici rizika, a ovise o tipu bolesti. Primjerice, žene između 35 i 60 godina imaju najveći rizik za razvoj primarne bilijarne ciroze, a muškarci u dobi između 30 i 40 godina najveći rizik za primarni sklerozirajući kolangitis.

Pretilost

Pretilost i neodgovarajuća prehrana, uz tjelesnu neaktivnost, može uzrokovati nealkoholnu masnu jetru te nealkoholni steatohepatitis.

Naime, pretilost često rezultira nakupljanjem masnih stanica u jetri. Masne kiseline koje luče ove stanice mogu uzrokovati reakciju kojom se uništavaju zdrave stanice jetre pri čemu nastaju ožiljci i oštećenja na jetri.

Nepravilna prehrana

Učestala konzumacija velikih količina masne i pržene hrane, odnosno hrane koja je izvor lipidnih peroksida (užeglih masti) ugrožava zdravlje jetre. Lipidni peroksidi imaju snažan imunosupresivni učinak i oštećuju membrane stanica jetre.

Temeljni postulati dijetoterapije i preporuke

Za osobe s jetrenim bolestima zapravo nema apsolutnih restrikcija u prehrani i, u principu, oboljeli bi trebali slijediti smjernice pravilne, dobro izbalansirane prehrane.

Vrlo je važno, međutim, da oboljeli apsolutno izbjegavaju alkohol u bilo kojem obliku. Neke opće preporuke za oboljele od jetrenih bolesti, posebice za one čija je bolest uznapredovala i koji su izloženi riziku od malnutricije, upućuju na sljedeće:

• Prehranom se mora osigurati odgovarajući kalorijski unos; ona bi otprilike trebala osigurati 35 kcal po kilogramu tjelesne mase dnevno. Kalorijskom unosu najviše bi trebali doprinositi ugljikohidrati, a kao njihov izvor preporučuju se cjelovite žitarice, voće i povrće.
• Prehranom se mora osigurati adekvatan unos bjelančevina, između 1,0 i 1,5 g po kilogramu tjelesne mase dnevno. Dobri izvori bjelančevina su nemasno (krto) meso, meso peradi, riba, jaja i obrani mliječni proizvodi. Samo u slučaju jetrene encefalopatije treba značajno smanjiti unos proteina.
• Unos masti prehranom potrebno je reducirati na 40 do 60 g dnevno. Smanjenje unosa masti u hrani može ponekad reducirati simptome steatoreje (proljevastih, masnih stolica) osobito u kolestatskim jetrenim bolestima. Kao izvor masnoća preporučuju se biljna ulja, ponajprije maslinovo i repičino ulje.
• Prehranom, prvenstveno voćem i povrćem, potrebno je osigurati adekvatan unos prehrambenih vlakana. Pritom je od koristi i svježe te kuhano voće i povrće.
• Kao metode pripreme hrane preporučuju se kuhanje i kuhanje na pari, dok je pripremanje jela sa zaprškom, jela s roštilja te prženje potrebno svesti na minimum.
• Uporaba začina, posebice soli, treba biti umjerena ili ih, u slučaju edema i nagomilavanja tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), treba maksimalno smanjiti.
• Kod nealkoholne masne bolesti jetre najbolji je izbor mediteranska dijeta, uz gubitak suvišnih kilograma, adekvatnu tjelovježbu i dodatak vitamina D, omega-3 masnih kiselina i probiotika.

• Hranu bi trebalo uzimati u češćim, manjim obrocima te se preporučuje unos četiri do sedam manjih obroka dnevno. Poželjno je da večernji obrok bude bogat ugljikohidratima jer može popraviti ravnotežu dušika te iskorištavanje svih ostalih supstrata.
• Pušenje se ne preporučuje.
• Redovita tjelovježba može pomoći u održavanju mišićne mase.
• U nekim slučajevima potrebna je povremena suplementacija enteralnom prehranom, no o tome će odlučiti liječnik koji prati zdravstveno stanje oboljele osobe.
• Povremena suplementacija aminokiselina razgranatih lanaca (BCAA) može biti od koristi s obzirom na to da može popraviti ravnotežu dušika, pa čak i smanjiti rizik od razvoja encefalopatije koja je posljedica kronične bolesti jetre.

Primjena navedenih preporuka kod svake osobe zahtijeva individualnu prilagodbu ovisno o vrsti bolesti jetre te iziskuje temeljne promjene životnog stila, uz veliku motivaciju i suradnju sa zdravstvenim osobljem.