Dijabetes insipidus: uzroci, simptomi i liječenje

Hipofiza se nalazi na bazi mozga, a smještena je u koštanoj udubini kako bi bila što bolje zaštićena od traume. Njezin smještaj i zaštićenost govore o njenoj važnosti. Ta koštana udubina podsjeća na tursko sedlo i zato se zove sella turcica.

Hipofiza se sastoji od:

• prednjeg režnja nazvanog adenohipofiza i
• stražnjeg režnja nazvanog neurohipofiza.

Oba režnja se nalaze ispod, za život, vrlo važnog dijela mozga, nazvanog hipotalamus.

Hormoni prednjeg režnja hipofize

U hipotalamusu se sintetiziraju preteče hormona koji stižu u adenohipofizu i tu stimuliraju sintezu hormona prednjeg režanja hipofize:

• Hormon rasta (HR) bez kojeg nema odrastanja i od djeteta oblikovanja odraslog čovjeka,
• Tireotropni hormon (TSH) koji stimulira štitnjaču na sintezu i lučenje trijodtironina (T3) i tetrajodtironina (T4),
• Adrenokortikotropni hormon (ACTH) koji potiče lučenje kortizola (hormona stresa) u kori nadbubrežne žlijezde, hormona bez kojeg ljudski život nije moguć.
• Adenohipofiza luči i hormon koji u žena stimulira razvoj folikula u jajnicima, a takav mu je i naziv folikulostimulirajući hormon (FSH). On dovodi do lučenja estrogena iz jajnika i do ovulacije. FSH u muškarca stimulira sintezu testosterona, bez kojeg nema muških obilježja tijela i nema produkcije spermija, pa ni potomstva.
• Luteinizirajući hormon (LH) je pak odgovoran za nastanak žutog tijela jajnika nakon ovulacije i sintezu progesterona. Bez spolnih hormona (estrogena i progesterona) nema ovulacije ni začeća, pa ni održanja vrste.
• Prolaktin, luči se u osobito velikim količinama nakon poroda, a djeluje na dojke i odgovoran je za početak te održavanje laktacije kako bi se osigurala dovoljna količina mlijeka za novorođenče.

Hormoni stražnjeg režnja hipofize

Stražnji režanj hipofize (neurohipofiza) luči:

• Antidiuretski hormon (ADH) o kojem će u nastavku teksta biti više riječi i
• Oksitocin koji ima važnu ulogu u olakšavanju poroda (omekšava vrat maternice kada dođe vrijeme poroda) te omogućuje naviranju mlijeka pri sisanju.

Antidiuretski hormon (ADH) i njegovo lučenje

Za današnju temu osobito važan hormon je Antidiuretski hormon (ADH) koji nastaje u hipotalamusu odakle, putem živčanih vlakana, dolazi u stražnji režanj hipofize i tu se uskladišti te se po potrebi oslobađa u krv.

U hipotalamusu se nalazi centar za žeđ, a čini ga skupina stanica nazvana osmoreceptori.

U slučaju dehidracije krv postaje gušća, stanice osmoreceptora se smežuraju i zbog toga odašiljaju snažne impulse upozoravajući nas da smo žedni. Na lučenje ADH utječu i volumni receptori u lijevoj pretklijetki, u sinus caroticusu koji se nalaze u vratu, na mjestu gdje se lijeva i desna zajednička karotidna arterija račvaju na vanjsku i unutrašnju karotidnu arteriju te u luku aorte. Oni snažno potiču lučenje ADH prilikom akutnih i jakih gubitaka krvi. Zanimljivo je da i nikotin pojačava izlučivanje ADH.

Dva oblika dijabetes insipidusa

Postoje dva oblika dijabetes insipidusa, centralni i nefrogeni (bubrežni) oblik.

Centralni oblik može nastati zbog:

• trajne sinteze abnormalnog i neefikasnog ADH,
• autoimune bolesti kod koje organizam proizvodi antitijela protiv vlastitog ADH i uništava ga, te
• traume hipotalamusa i hipofize (najčešće u prometnim nezgodama) kada lučenje ADH privremeno prestaje ili se značajno smanjuje.

U tom slučaju glavni simptom je pijenje ogromne količine vode (i do 30 litara u 24 sata, a isto toliko je i izlučivanje urina). Specifična težina takvog urina je vrlo mala, pacijent mokri gotovo destiliranu vodu. Dehidracija, pad volumena krvi i pad krvnog tlaka, stalna su opasnost. Naravno da su u slučaju traume mozga ili tumora mozga ili hipofize, prisutni i drugi simptomi. Zbog prolaznih simptoma dijabetes insipidusa, na neurokirurškim odjelima se često nakon traume mozga pa do oporavka bolesnika daje sintetski ADH.

Drugi oblik dijabetes insipidusa je nefrogeni ili renalni oblik (nefrogeni je isto što i renalni i bubrežni). U zdrava mlada čovjeka bubrezi svake minute filtriraju 125 ml tekućine iz krvotoka (krvne stanice ne prolaze kroz glomerularnu membranu i ostaju u cirkulaciji). Kada bi sva profiltrirana tekućina završila u urinu, čovjek bi vrlo brzo dehidrirao. Da se to ne dogodi, uz djelovanje antidiuretskog hormona većina profiltrirane tekućine se iz bubrežnih tubula (kanalića) ponovno apsorbira, vrati u cirkulacijski sustav i time se spriječi dehidracija. No, u renalnom obliku dijabetes insipidusa radi se o urođenom defektu bubrežnih tubula koji ne prepoznaju ADH. Zbog toga bolesnik gubi ogromne količine filtrirane tekućine te ima simptome dijabetes insipidusa. Daljnje razmatranje ovog oblika dijabetes insipidusa prelazi okvire ovog članka.

Simptome dijabetes insipidusa izazivaju i poremećaji nekih elektrolita u krvi, kao visoka razina kalija (kod zatajivanja bubrega) ili niska razina kalcija u organizmu.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza dijabetes insipidusa postavlja se na temelju:

1. Dobro uzete anamneze – odgovori na pitanja koliko pacijent pije i koliko mokri.

2. Specifične težine urina – u oba oblika dijabetes insipidusa ona je izrazito niska, ne prelazi 1005 mOsm/kg (miliosmola na kilogram), dok zdrav čovjek obično ima jutarnji urin specifične težine preko 1023, a pri pokusu koncentracije dosegne i 1030.  

3. Pokusa koncentracije urina – pokus se izvodi na slijedeći način: uz apstinenciju od tekućine kroz 12 do 16 sati u kontinuitetu, mjeri se specifična težina svakog (kroz to vrijeme) dobivenog uzorka urina:

• u potpuno zdrave osobe, bez ijednog oblika dijabetes insipidusa, specifična težina urina raste od uzorka do uzorka.
• U centralnom, hipofiznom obliku, specifična težina uzoraka urina ne raste, stalno je niska. Ako se za vrijeme pokusa koncentracije pacijentu da injekcija ADH, specifična težina urina raste.
• U bubrežnom (nefrogenom) obliku s odmakom vremena u pokusu koncentracije specifična težina uzoraka urina je niska i ne raste. Ne raste čak ni uz injekciju ADH.

4. Radioimunološkom metodom se može odrediti količine ADH u serumu

Diferencijalno dijagnostički dijabetes insipidus se može miješati sa psihogenom polidipsijom (uzimanjem velikih količina vode zbog psihičkog poremećaja). U tom slučaju i sam pokus koncentracije urina otkriva da nije riječ o dijabetes insipidusu (raste specifična težina urina).

Liječenje diabetes insipidusa

Kada je riječ o hipofiznom (centralnom) obliku dijabetes insipidusa, liječi se sintetskim ADH u obliku transnazalnog spreja, a ako to remeti natečenost nosne sluznice za vrijeme prehlade ili upale sinusa, može se uzeti i na usta (per os). U slučaju traume mozga i hipofize te potpunog oporavka, liječenje s pomoću ADH će biti privremeno. U ostalim slučajevima to je trajna terapija.